hamburger-icon

Kliker.info

Armin Pohara: Bio sam jako naivan… Rat je bio dobro izrežiran, vodili su ga ratni profiteri, a stradali su korišteni kao politički kapital (II)

Armin Pohara: Bio sam jako naivan… Rat je bio dobro izrežiran, vodili su ga ratni profiteri, a stradali su korišteni kao politički kapital (II)

19 Januara
18:49 2014

arminpohara2Razgovarao: Halil ŠETKA (Kliker.info)

Armin Pohara, ratni savjetnik Alije Izetbegovića i Fikreta Abdića, ali i čovjek koji je bio u blizini Franje Tuđmana i njegovih ljudi u Bosni i Hercegovini, a očito imao i neke kontakte u tzv. srpskoj krajini, u drugom dijelu ekskluzivnog intervjua za Kliker.info otvoreno govori kako je i zašto ratne strane mijenjao kao čarape, odgovara na optužbe da je bio ”hrvatski čovjek”, objašnjava svoje susrete sa Mladenom Naletilićem Tutom i odgovara na optužbe Mustafe Polutka. Također, govori o tome ko je ustvari i zašto vodio rat i zašto je završio u štabu Fikreta Abdića Babe.

Kontraverzni Pohara nakon 18 godina prvi put govori za medije, otkrivajući neke bolne istine o događajima tokom agresije na BiH koje je većini u BiH teško prihvatiti.

Kliker.info: Da li su tačni navodi Muhameda Borogovca u knjizi “Rat u BiH 1992. – 1995.” da ste u svojstvu specijalnog izaslanika Alije Izetbegovića u maju 1992. godine boravili u Tuzli kako bi  stvorili uslove da ”crvena Tuzla” postane ”zelena”?

Pohara: Nisam pročitao cijelu knjigu, mada Muhameda izuzetno cijenim kao analitičara situacije u Bosni. Problem naših stručnjaka je što se uvijek pozivaju na neprovjerene ili površne izvore. Uvijek je dobro saslušati sve izvore kako bi se donijela što jasnija slika i došlo do objektivnih zaključaka. Što se tiče moga kratkog boravka u Tuzli, koju izrazito volim i cijenim kao grad, žao mi je da je dr. Borogovac stekao takvo mišljenje, ali i sam sam vjerovatno djelomično kriv za to. Morate znati da sam ja tada zastupao interese onoga što sam ja smatrao da jesu država i legalne vlasti.

Pitanje Tuzle stalno je postavljano kao najozbiljniji problem u funkcioniranju vlasti na nivou države kao i same Armije RBiH. Tuzla je u suštini imala autonomiju i prije Fikretove (Abdić, op. ur) autonomije. Suradnja sa Sarajevom je bila nikakva, a komunikacije sa tuzlanskim korpusom na vrlo klimavim nogama. Nepovjerenje, sumnjičenje i otvoreno sukobljavanje. Meni je ponuđeno da kao čovjek koji nikada nije bio komunista, a nisam ni klero-nacionalan, pokušam da uspostavim vezu. To je bio jedini stvarni cilj.

Dakle, nije bilo govora o tome da ”crvenu Tuzlu” ja ”pozelenim” već da ju ”pobosnim” i ”pošarenim”. No, kako se ispostavilo, ja nisam bio dovoljno dobar i vješt političar za ovu nemoguću misiju. Žao mi je ako je neko stekao takav utisak, ali u svijetu savršenih krajnosti nije nimalo lako balansirati u sredini. Mi i danas balansiramo između tih krajnosti kao da i nema ništa između njih.

Uostalom nakon mog drugog boravka u Tuzli, kada sam pod nikad razjašnjenim okolnostima uhapšen, a potom pod istim okolnostima i pušten, dovoljan je dokaz o kakvoj sumanutoj situaciji se čovjek može naći. Dan prije hapšenja pozvali su me iz 2. Korpusa i zamolili da odem u Vozuću, gdje se jedna jedinica potpuno zabarikadirala i okrenula oružje protiv Armije RBiH.

Zapovjednik te jedinice čiji je cilj bio probijanje koridora ka Žepi i Srebrenici nije htio da razgovara ni sa kim iz 2. Korpusa. Htio je da razgovara samo sa mnom. Otišao sam gore zbunjen neobičnom situacijom. Nisam znao šta me čeka. Imena neću spominjati, ali svi koji treba to znaju.

Pustili su me da uđem i našao sam se oči u oči sa izbezumljenim i očajnim čovjekom, zapovjednikom te jedinice. Pitao sam ga šta se događa, a on me je odveo u drugu sobu i pokazao razbacane motorole i drugu vojnu opremu: ‘Pogledajte, šalju nas u smrt kako bismo glumili da pokušavaju da pomognu Žepi i Srebrenici’. Pola motorola je potpuno neispravno, municija i oružje defektno. Kazao je: ‘Ja sam se dobrovoljno javio za ovu akciju, ali neću da nas tuzlanski udbaši koriste za svoje prljave igre’.

Šta reći, kome vjerovati? Rekao sam mu da ću o svemu obavijestiti predsjednika Aliju Izetbegovića, što sam i učinio. Iznio sam samo što sam vidio, bez da donosim konačne zaključke, ali je bilo više nego jasno da nešto duboko ne štima. To jutro sam uhapšen kao posljednji dripac. Kasno poslijepodne sam pušten, ali mi je naređeno da moram napustiti zonu 2. Korpusa, bez ikakvog objašnjenja. Šta to znači?

Kada sam napokon poslijepodne uspostavio kontakt sa predsjednikom Izetbegoviće po čijem nalogu sam bio u Tuzli i pitao ga ko je naredio moje hapšenje, on mi je odgovorio da ne zna i pozvao me je da dođem u Sarajevo. Oficir bezbjednosti koji me je ispratio prišao mi je da se pozdravi i rekao mi je kako mu je jako žao i kako ga je sramota zbog ovog što se događa. Ja sam ga pitao: ‘A šta se to događa!?”. On me je pogledao duboko u oči i rekao: ‘Gdje god da Vas zovu da se javite, Vi idite na suprotnu stranu’. Pratile su me njegove riječi i tu negdje između Tuzle i Zenice, u tišini bosanskih šuma, donio sam odluku da sve napustim.

Bilo bi strašno glupo i besmisleno izgubiti glavu u nekoj zasjedi, na nekoj nagaznoj mini. Znao sam da svoj izlazak moram učiniti i javnim i oštrim kako bi zaštitio i sebe i svoje. Bio sam svjestan da će se protiv mene pokrenuti strašna medijska kampanja, ali nisam više mogao učestvovati u nečemu što više niti sam znam šta je i čemu služi.

Kliker.info:  I jedan od komandanata Četvrtog korpusa Armije RBiH, general Mustafa Polutak Vas pominje u svojoj knjizi i optužuje da ste svojim propagandnim radom i blaćenjem armijskih čelnih ljudi pomagali uspostavu tzv. ”Herceg –Bosne”. To ste, prema njegovim riječima, radili direktno po nalogu Franje Tuđmana.

Pohara: Ako dotični gospodin ima bilo kakve dokaze o tome, neka ih iznese. Ja nikada nisam radio ni za koga, a pogotovo ne za Tuđmana. Postavlja se pitanje zašto se ljudi moraju braniti od nečega što zapravo oni rade. Ja sve što sam radio, radio sam javno. Ako je moje mišljenje moja krivica, neka im bude. Ja mirno spavam. Ja sam Vam već odgovorio na to pitanje kada smo pričali o mome gradu. Inače, ”Herceg-Bosna” je formirana puno prije mog dolaska u Mostar i sve je to samo smišljeni dio orkestrirane propagande gdje sam ja bio očigledna meta. Pa Sarajevo je priznalo i ”Herceg-Bosnu” i HVO!

Upravo sam neki dan pročitao izjavu lidera SDA Sulejmana Tihića kako Bosni treba jak i stabilan HDZ! Oni stalno igraju svoje igre, zavađaju narode, odvode u ratove. Mostar je danas podijeljen kao i prije, a to je i bio cilj predstave. Ko ga sada izdaje?!

Ja nisam htio da za njih glumim ulogu žrtve dok oni ostvaruju zajedničke ciljeve i interese. Zločin koji se desio na prostorima Hercegovine lako je bilo identificirati, kao i njegove počinitelje. Ono što je malo teže jeste uprijeti prstom u one među nama koji su i sami provocirali ovaj sukob i na njemu dobro profitirali. A takve sam gledao u oči! Kod nas postoji nepodnošljiva lakoća laganja i izvrtanja istine. Ja jesam odbio da idem u rat, ja jesam optuživao i pojedince iz bh. vlasti da su olako prepustili svoj narod još jednom sukobu, ali sam isto tako oštro osuđivao sve što se događalo sa druge strane!

Pismo Armina Pohare Franji Tuđmanu

Pismo Armina Pohare Franji Tuđmanu

Kliker.info: Ipak, do dana današnjeg nije Vam oproštena ni posjeta koncentracionom logoru ”Heliodrom” tokom koje ste, kako vam kritičari predbacuju, u društvu ratnog zločinca Mladena Naletilića Tute, promovirali ciljeve i vrijednosti Vaše Muslimanske demokratske stranke (MDS) koju ste u međuvremenu formirali. Šta ste željeli postići osnivanjem pomenute stranke i navedenim logorima u kojima je i Vaš sagovornik proveo skoro pa godinu dana?

Pohara: Kada se tako postavi pitanje, ispada kao da smo ja i Tuta neki jarani. Sa dotičnim gospodinom ja nisam došao u društvu, već u pratnji. Nije vršena nikakva promocija već smo na naš način činili sve da pokušamo pomoći ljudima koji su ostali prepušteni na milost i nemilost. Mi smo danima vodili prepisku da nam se omogući ulazak u logore i da pokušamo na neki način snimiti situaciju i pronaći način kako pomoći ljudima. Mate Boban je bio žestoko protiv našeg ulaska na Heliodrom, ali smo preko veze u Zagrebu uspjeli isposlovati dozvolu direktno s vrha.

Uostalom ja sam jedan od prvih ljudi koji je ušao u logore i o tome obavijestio svjetsku javnost. Meni ljudi ne moraju i ne trebaju vjerovati, ali mogu pogledati moju izjavu datu za BBC kada su snimali dokumentarac ”Smrt Jugoslavije”. Ja sam jedan od onih koji je svijetu skrenuo pažnju na logore u Hercegovini i nepodnošljive uvjete u njima, dok su neki veliki dušebriznici žrtvu vlastitog naroda pretvarali u profit. Postoje i danas pisma koja smo slali hrvatskom državnom vrhu. A ja Vam mogu i dati neko od njih pa ako hoćete da ih objavite.

Kada su pojedinci iz HDZ-a shvatili šta mi zapravo radimo, počeli su otvoreno da nam prijete i vrlo brzo stavili su mi doznanja da više nisam dobro došao u Mostar. Zabranili su nam ulazak u prostorije i istjerali sve napolje. MDS nikada nije stvarno registrirana u Bosni i služio je samo kao nekakav politički paravan da pruži pomoć i omogući rad i djelovanje male grupe ljudi u potpuno nemogućim uvjetima. Sa ponosom mogu reći da je upravo zahvaljujući nama iz logara pušteno na stotine zatvorenika.

To što sam ja otvoreno govorio da su ljudi svjesno ostavljeni na milost i nemilost od strane vlastitih vođa, Vi možete zvati kako hoćete, ali to je u mojom očima neporeciva istina. Ja znam da to ljudi ne žele i neće da vjeruju, ali šta se tu može. Niko od vas novinara iz Bosne ne spominje moje dobre odnose sa pokojnim Blažom Kraljevićem jer se to ne uklapa u ram za sliku o meni.

Mi smo formirali zajednički centar za obuku u Stocu na koji su poslije postrojbe HVO-a izvršile napad. Ja igrom slučaja nisam bio tu, a moj stariji brat je jedva živu glavu spasio bježeći pješke preko hercegovačkog krša za Hrvatsku gdje mu je bila obitelj. Stvarana je slika kao da smo mi neki jarani sa dotičnim osobama o kojima je i međunarodni sud (ICTY) rekao svoje, a istina je da je i naša glava bila stalno u torbi. Svaka strana se žestoko i surovo obračunavala sa svojim neistomišljenicima.

Ko je na vlast doveo Izetbegovića, Miloševića i Tuđmana?

Kliker.info: Na šta konkretno mislite?

Pohara: Kod nas je svako nekome izdajnik. Pogledajte šta se desilo Seferu Haliloviću i njegovoj obitelji. Kakva tragedija i zločin. A takvih slučajeva ima i i na srpskoj strani. Matrica je potpuno ista. Donekle mi je jasno zašto sam ja bio na ”crnim listama”, ali mi je i danas nejasno zašto im je smetao Sefer! Ja sam vrlo brzo shvatio da je cijeli rat ništa drugo do dobro izrežirana predstava. Naravno da tada nisam imao sve ove količine informacija koje imam danas i koje u potpunosti potvrđuju moja vjerovanja. Nije bilo lako prihvatiti užasnu istinu da se stradanje vlastitih naroda koristi kao politički kapital na svim stranama. Što veća stradanja, to veći kapital.

Meni je iz moga ugla danas gotovo nevjerovatno shvatiti da većina ljudi i danas odbija vidjeti ove tako očigledne istine. Ljudi imaju pravo vjerovati da su današnji HDZ, SDA, SDS ili ova Dodikova stranka (SNSD) neke nove stranke, ali za mene su one još uvijek potpuno iste klero-nacionalističke organizacije kao i početkom ‘90-tih.

To su isti oni koji su nas prvo podijelili, pa stvorili koaliciju, pa izazvali rat, pa sklopili nekakav mir. Akteri su se promijenili, ali je ideologija potpuno ista. Oni su sjedili onda, dijelili Bosnu, crtali karte, trgovali, pljačkali i učili svoja stada da je prava sloboda moguća samo unutar vlastite vjere i nacije. Istovremeno, sjedili su zajedno i onda, a sjede i sada.

Oni su mene optuživali za nešto što su oni radili i rade već dvadeset i više godina. Mostar je svakako najtragičnija stepenica ratnog ludila. Jedan od najljepših gradova ovoga dijela Evrope nije zaslužio stradanja i patnje kroz koje je prošao, ali, eto, i danas, nažalost, prolazi. Sigurno bi da bi normalizacija života u njemu bila neusporedivo lakša da su se uspjeli izbjeći sukobi i trebalo je učiniti sve da do njih ne dođe.

No, u to vrijeme oni koji su planirali rat dobrano su se pregrupirali i postavili sve svoje ljude na sva najvažnija mjesta i na svim zaraćenim stranama u državi. Rat koji se vodio na području bivše Jugoslavije, a pogotovo Bosne, bio je teledirigovan sa jednog mjesta, a svi glavni akteri su bili dobro probrani da zadovolje sve aspekte režije. Izanalizirajte kako se vlasti dočepao Milošević, kako su se na sceni pojavili Tuđman i  Alija Izetbegović. Iz anonimnosti zatvora direkt pred kamere državnih televizija! Financijska sloboda, pasoši… I sve to usred takozvanog socijalizma. Jedini problem su bili narodi koji o tome nisu smjeli znati ništa.

Svi mi koji smo se neplanski pojavljivali morali smo biti uklonjeni ako nismo bili spremni za veliku glumu i totalnu korupciju. Još jednom, pratite novac, kao u svakom holivudskom filmu. Nikada u historiji ratovanja se nisu pojedinci toliko obogatili i prigrabili toliku moć kao što se to desilo kod nas. U suštini rat, su vodili ratni profiteri. A ratni profiter je svaki pojedinac koji je iz rata izašao bogatiji nego što je u njega ušao. Priče o domoljublju, naciji, vjeri, pravdi i nepravdi bile su priče za “malu djecu”.

Gospodo, ovo je rat!

Kliker.info: U vrijeme formiranja Muslimanske demokratske stranke postajete savjetnik predsjednika tzv. autonomne pokrajine Zapadna Bosna, osuđenog ratnog zločinca Fikreta  Abdića. Za one koji ne znaju Vašu životnu priču, ovo sada vjerovatno zvuči i izgleda kao naučna fantastika.

Pohara: Fikret Abdić ostaje za mene najveći misterij. Po meni, on je neupitan i očigledan pobjednik prvih, volio bih da mogu reći, demokratskih izbora u Bosni. No, mi ni dan danas nismo ni ‘D’ od demokracije okusili. Bio sam duboko razočaran kada je prišao SDA i odbio da se priključi Reformistima. Prvi put sam ga upoznao u martu 1992. godine kada je sa još dva člana Predsjedništva RBiH posjetio ratom zahvaćeni Brod.

Tada sam javno pozvao da odmah zaustave rat i rekao sam im svima u lice da ne znaju koje su konje uzjahali! Rekao sam im: ‘Gospodo, ovo je rat i ljudi ginu’! Imali smo kraći razgovor poslije i stekao sam utisak da je on zapravo jedini član Predsjedništva koji je došao sa stvarnim ciljem da nešto učini, dok su ostala dva člana samo cijukali sa svojima. To su bili Biljana Plavšić i Franjo Boras.

Nisam pratio unutrašnja događanja unutar SDA i jako sam malo znao o dubokom sukobu Alije i Fikreta, a gotovo ništa i pozadini toga sukoba. Rat je bio dovoljno dobar razlog za moju slabu obaviještenost. Ja nisam pripadao niti jednoj stranci tako da nisam učestvovao u njihovim sapunicama. Nakon moga razlaza sa Alijom, pozvao me je Fikret na razgovor u Rijeku. On je tada još uvijek bio zvanični član Predsjedništva.

Rekao mi je o svojim namjerama da proglasi Autonomiju Zapadne Bosne jer se boji da će Alija i njegovi trgovati tim prostorima. Ja sam mu rekao da me takvo nešto ne zanima i da sam ja za cjelovitu Bosnu. On je rekao da to i jeste u interesu očuvanja Bosne. Nazvao me je naivnim i rekao: ‘Ne dijelim ja Bosnu, već Alija, a ja svoje Krajine ne dam’.

Pričao je dugo o svojim planovima, a najviše o ‘Agrokomercu’ i pokretanju proizvodnje. Na kraju ja sam mu rekao da ću učestvovati samo u nečemu što je potpuno legalno i nije okrenuto protiv Bosne. Nekoliko dana poslije rekao mi je kako su u Bihaću svi relevantni politički lideri prihvatili njegovu inicijativu, uključujići i Ramiza Drekovića, komandanta Petog korpusa. Ja sam još uvijek bio neodlučan, ali me je radovala ideja da se zaustavi rat na tim područjima i započne normalizacija života. Pogotovo što je Bihać u tom trenutku bio u potpuno nemogućoj vojnoj situaciji.

Prihvatio sam da mu pomognem u organiziranju medijske kampanje. Pozvan sam da učestvujem u Izbornoj skupštini, ali sam rekao da ja nisam Krajišnik i da me nikakvo učešće u vlasti ne zanima. Mislim da me je on upravo zbog toga i htio uz sebe, jer sam ja simbolizirao nekoga ko je srcem i dušom za Bosnu, ali koji se, isto kao i on suprotstavio, pojedincima koji su u Sarajevu potpuno uzurpirali legalne vlasti i anarhiju doveli do savršenstva.

Zašto su Srbi oslobodili Aliju

Kliker.info: Ali, to o čemu govorite bio je uvod u međumuslimanski sukob u kojem je stradalo više ljudi nego u cjelokupnom ratu između Armije RBiH i srpskih snaga…

Pohara: No, neposredno nakon proglašenja autonomije neko je naredio da se vojska umiješa u ovaj politički čin. I dan danas smatram da je za tragični i  sumanuti međumuslimanski sukob kriv onaj koji je naredio vojnu intervenciju na vlastiti narod. Pa, nije oružje jedini odgovor na sve naše probleme i suprotnosti. Oružje bi uvijek trebalo govoriti zadnje kad su sve druge opcije potrošene.

U ovom slučaju neko kao da je jedva dočekao da se ovako nešto desi kako bi se riješili neki odavno neriješeni odnosi. Pogotovo jer je u proglasu o autonomiji izričito rečeno kako je to privremeno rješenje koje ničim ne negira suverenitet i integritet BiH. Zbog toga otvoreno sumnjam da je sve ovo Fikretu namješteno kako bi ga se jednom zauvijek riješilo kao bilo kakav faktor koji simbolizira nekakvu drugačiju opciju unutar tada muslimanskog naroda.

Njega su u Sarajevu optuživali da je bio umješan u navodni državni udar kada je ušao u TV studio zajedno sa Ejupom Ganićem za vrijeme hapšenja Alije Izetbegovića. Teza je da je on znao da će Alija biti uhapšen te da je on trebao da preuzme vlast, što opet dovodi do logičnog zaključka kako je on surađivao sa Srbima u svemu ovome. No, kako su vojne vođe Srba pustili vrhovnog vođu njima neprijateljske države i vojske Aliju Izetbegovića? Postavlja se pitanje za koga je ova klopka zapravo bila postavljena. Jedini gubitnik u svemu ovome je bio Fikret. Postavlja se tu milion pitanja, a ne samo jedno kako je bosanskoj javnosti plasirano.

On je očigledno bio vrhunski biznismen, ali je za politiku, pogotovo ovu našu, ispao neću reći naivan, ali može se reći neupotrebljiv. Vrlo je zanimljiva i činjenica da su se upravo Srbi borili protiv toga da on bude predsjednik Predsjedništva i insistirali da to bude Alija. Ali ja sam zadnji koji bi o naivnosti trebao govoriti. U svakom slučaju, dobro bi bilo da se formira nekakva nezavisna komisija ili angažiraju vrhunski profesionalci koji bi do kraja istražili šta se i kako desilo.

Ovako sve će ostati samo na nivou jeftine propagande. Činjenicu da Den Hag kao međunarodni sud nije bio zainteresiran za Fikreta, jer nisu imali nikakve dokaze za podizanje optužnice protiv njega, dovoljan je signal slobodnomislećim ljudima da spekulišu i sumnjaju u zvanične verzije.

Ako bi se ljudi riješili svojih navijačkih emocija, shvatili bi da je vrlo čudno i bljutavo da je upravo Fikret dobio najveću zatvorsku kaznu u Hrvatskoj. Nakon svih neporecivih zločina koji su se u toj državi desili. Ja sam se sa Fikretom odavno razišao na svakom nivou, ali neću da se pridružujem pljuvačkom horu u državama gdje je pljuvanje nešto kao sportska disciplina.

 Nažalost, svi smo mi poraženi.

Kliker.info: Izvinite, ali se stiče utisak da ste u ratnim godinama mijenjali strane, uloge i uniforme poput čarapa?

Pohara: Što se opaske da sam mijenjao strane tiče, Vi imate pravo da tako vidite stvari i vjerovatno je to tako mnogima izgledalo, ali ja sam, zapravo, cijelo vrijeme samo tražio stranu. Da bi čovjek mijenjao stranu prvo je mora imati! Tražio sam panično i ponekad lošu stranu kojoj bi u svom tom ludilu mogao pripadati. Pokušavao sam panično da shvatim šta se to događa.

Problem je i to što kad si bliže svjetlu manje i vidiš. Slično kao kibiceri u šahu koji lako otkrivaju pogrešne poteze nego li oni koji ga igraju. Meni je u to vrijeme najteže bilo prihvatiti tezu da su skoro sve vođe služe stradanjima vlastitih naroda kako bi ostvarili neke svoje tajne političke ciljeve.

Kako pri zdravoj pameti povjerovati da su takve monstruozne spletke uopće moguće. A, eto, istina je…Činjenica je da sam olako vjerovao mnogima, ali ako uzmemo u obzir da sam u sve ovo ušao potpuno slučajno, nošen stihijom ratnih nesreća, bez da sam ikoga od ovih likova znao prije ili pripadao nekoj stranci, grupi, klanu, vjerskoj zajednici bilo čemu što nam je svima već dugo kreiralo sudbine, dakle potpuno kao “slučajni turista”, ta naivnost mi je možda i spasila glavu.

U glavama tih igrača ja sam vjerovatno morao biti nečiji igrač čim sam tako visoko doletio. U to vrijeme svi oko mene su bili ”nečiji igrači”, koristio se taj bezazleni sportski termin, a ja sam se našao u žarištu te krvave utakmice, potpuno sam i bez ikakve pripreme. Svi oni koje sam sretao već su se odavno poznavali, pripadali nekim ideologijama, svjetonazorima, strankama. Oni su tačno znali svoju stranu. Ja nisam. Nisam bio ničiji, jer da jesam, vjerovatno bi se kao i svi dobro udomio pod nekim od svih tih krila.

Nije bilo lako. Za samo godinu dana tri zaraćene strane su me stavile na svoje ”crne liste”. Danas tu činjenicu nosim kao odlikovanje. Paradoks je da su me, na kraju, ipak, privodili i hapsili samo “takozvani moji”. No veliki Duško Trifunović je u svojoj pjesmi Tempo Secondo napisao divan stih: “…A moja duša jasno poima da je najteže među svojima!” Nije mi bilo lako, ali sramota je se nama živima žaliti  i kukati. Poneseš svoje breme sa sobom i ideš dalje.

Ostaje tuga i bol, duboka neopisiva bol za svima onima kojih više nema, a pogotovo kada vidimo šta smo dobili nakon svog tog stradanja.

Nakon svih tih stradanja bolji život bi trebao biti spomenik svima onima kojih više nema. Nažalost, svi smo mi poraženi. Mi smo slomljeni i samo u mržnji tražimo odgovore, a tamo odgovora nema. Kako opravdati sav taj čemer, a suočiti se sa istinom, a istina je bolna. Zašto svih tih ljudi više nema? Zašto mnogi moji drugari nisu dočekali da vide svoju djecu kako su postali ljudi? Ja sam nekim čudom našao snage da se suočim sa istinom. Moja minuta ćutanja je, evo, trajala 18 godina!

 

 

Podijeli

11 0 komentara

  1. preporuka.
    preporuka. 19 Januara, 20:40

    Kad prcitate knjigu:
    (Tajne lopovskog zanata)

    -bice vam sve jasno..,i na YouTube
    mozete Naci…!

    Odgovori
  2. micun
    micun 20 Januara, 17:16

    Hvala ti Boze neka je pocelo polako istina da izlazi hvala vam veliki covjece na iskrenosti I drugi bi se trebali odvaziti I oglasiti da se jednom taj propalitet resi za sva vremena

    Odgovori
  3. mirsad
    mirsad 20 Januara, 17:27

    Pohara je prvi čovjek s svojim srcem priznao istinu,to znači da nije kriv za ret.samo je gledao kako vukovi trgaju nevino stadona na zalos još smo naivni i vjerujemo vukovima .

    Odgovori
  4. bego
    bego 20 Januara, 19:00

    Kolega,odlican intrrviu jedina zamjerka na,osudeni ratni zlocinac

    Odgovori
  5. riki
    riki 21 Januara, 07:48

    ma bravo Armin to su cinjenice koje mnogima smetaju jer nebi mogli raditi ovo u Bosni sto sada rade nemogu da prihvate da je za njih Abdic genij jer vidi puno godina unaprijed

    Odgovori
  6. theotesan
    theotesan 22 Januara, 17:08

    Veliki respekt Arminu Pohari i skidam kapu pred njim.

    Ja sam moju mladost proveo u Tuzli i moji najdraži drugari su bili nosioci raznih imena i prezimena a da se nikad nisam pitao odakle potiču i koje su vijere. Početkom sedamdesetih godina sam izselijo na sijever Evrope a sa vremena na vrijeme posijećivao moju domovinu. Negdje krajem 80-tih sam prilikom odmora pogledao na televiziji monodramu Mihajla Radojcica -Šoka “Ska probljem” poznat pod (Povijesni Šok)i bio zadivljen sa time, na kako jednostavan način jedan umijetnik pokušava da obijasni narodu kuda ga vode njegove nove nacionalne vođe. Slučaj je bio da sam imao mogućnost tu monodramu uporedo da snimim na video kasetu koju posijedujem i danas dan i svaki put kad je pogledam pitam se zašto naš narod ne osijeti taj njegov pucanj pred rudu našeg broda koji je bio opomena pred tonjenje.

    Upravo sve to što vi iznosite o propasti našeg naroda i onima koji su do toga doveli je ono što nam je “Šok” još 1988/9 prorokovao. Ja sam upravo prije više od godinu dana napisao da; “Ne radi se o tome jel Tito bio dobar ili nije nego o tome da su neki bili pogrešni, lagali ga sa “Mi ti se kunemo…” i glumili žalosne pri njegovoj smrti. Ne radi se o tome dali su “Komunjare” na rukovodstvu griješile, one su se mogle izmijenuti bez krvoprolića sa boljim i vrijednijim. Državu bogatiti a ne siromašiti.

    Ne radi se o tome šta su naši nacionalisti na čelu sa njihovim liderima o Titu mislili, nego o tome šta je Gandhi, Naser, Queen Elisabeth, Wily Brandt, Che Guevara i mnoge druge svijetske ličnosti o njemu mislile. Ne radi se o tome da smo našoj dijeci uništili njihovu pionirsku priču iz njihove 1001 noći nego se radi o tome da dans neznamo kuda idu, dali idu i ako već, gdje?

    Ne radi se u tome podpaljivati vatru starih rana naše domovine i prolivati krv nedužnih nego se radi o tome širiti razum i zajedništvo, ljubav i prijateljstvo. Ne radi se o tome hoće mo li u Evropsku zajednicu nego se radi o tome kako ćemo se razumiti sa onima koji pričaju druge jezike a mi se ne razumismo sa svojim najbližim.

    Ne radi se o tome da li su religija i država jedno te isto nego su religije i dražava odvojeni i jedna se ne miješa u rad druge i obratno. Ne radi se o tome dali treba da sijede sveštenici u političkim gremijama i skupštinama u prvim redovima nego se radi o tome da oni nemaju tu šta da traže. Ne radi so o tome da li su nas CIA ili neke druge inostrane tajne organizacije u rat ugurale nego se radi o tome da je našim religijama i njenim pastirima bratstvo i jedinstvo bilo trn u oku. Njima i samo njima su trebale granice između naroda da se njihove ovce nebih miješale sa drugima. Meni nije švabo zabranjivao još 60-tih da oženim moju dragu Eminu nego njena vijerski nastrojena muška familija….

    Ne radi se o tome dokle smo danas dogurali nego o tome koliko nas je to sve koštalo i koliko će to i dalje u narednih nekoliko decenija da košta? Koliko je uništeno od materijalne lične ili državne imovine, koliko fabrika, škola i zdravstvenih ustanova, koliko života je nestalo na svim stranama i koliko je novaca uz goreći rat izgorilo?

    I o tome se radi da do danas, niko se nije usudio da to proračuna i iznese na javnost, da bi narod saznao zašto smo postali tolika bijeda. Da se narodu iskreno kaže, koliko će decenija proći dok se to nadoknadi…

    Naš narod, naš mene radi Bosanski, će morati u bližnjoj budućnosti da shvati da, bez obzira na greške ondašnjeg socijalističkog sistema, je isti bio najpravedniji i najsocijalniji za narod, radničku klasu i one sa srpom, u istoriji te teritorije. Dan će doći kada ćemo shvatiti šta je taj čovijek htijeo da nam kaže sa time “Čuvajte to kao zenicu oka svoga” jan.2014,ttheo

    Prema tome poštovani Armine Pohara, hvala vam na “Vašoj borbi” i hrabrosti da to javno iznesete.
    Theo C. Tesanovic, Hamburg -Germany, 22.01.2014

    Odgovori
  7. mevlid
    mevlid 22 Januara, 19:19

    ma armine svrako koja se srala u svako gnijezdo daj mani se gluposti i tolikih lazi puno novinarskih podvala i zeljan slave i sad hoces poene.kad si bio toliko ugrozen zasto jednostavno nisi usao o neku jedinicu, zaduzio pusku i kao ostali zemunicari branio ono sto si smatrao da je najispravnije.radio si za svakog gdje si vidio sansu za korist i ti si jedan od aktivnih ratnih profitera.,,vidio,,si logore a onda dosao u krajinu da pomognes da ih se stvori jos.previse bi bilo nabrajati.i ova pitanja si sam predlozio pa onda na njih dao odgovore.ostavi nas novinarskih sranja.mi smo se prilicno izmirili nemoj nas ti ponovo miriti jer cemo tek otici uvraga.n e p r d i,

    Odgovori
    • Roby
      Roby 02 Februara, 18:22

      Jesi li ti onaj Mevlid što puca po zgradama ambasada? Sve mi se čini da si ti. Jedino ti puška pristaje. Pero ti ne stoji. A i jezik ti je pogan.

      Odgovori
  8. mevlid
    mevlid 22 Januara, 19:49

    oooooooo pa ti si puno gluplji od kojeg ,,fikretovca,,koji je bio obicni baustelac.ti si serkajuci dosao u krajinu da tumacisneke stvari koje nijedna fikretova peradarka nebi prihvatila.ti ,,novinaru,,vjerovatno imas neku diplomu izdanu na nekom fakultetu za ugostiteljstvo i turizam.previse si proziran ili providan.ti nisi bio vredan ni ono ,,babine,,puretine sto si pojeo u krajini.ti glupisone neznas ni sta znaci demokracija ni sta je autonomija ni kakve sve postoje ni koliko ih je do sad bilo u bosni ni ko je do sad najveci autonomas u bosnini ….ti si skolovan otprilike kao i fikret.on je p o lj o p r i v r e d n i tehnicar i ostale titule je kupio a i ti nisi nista ,,napredniji,,ti si novinar samo za ,,TODORA,,a pravo si sposoban da bezveze ,seres,i da radis kao kokosarka u nekoj peradarskoj hali ali sad negdje u ,,SRBIJI,,a ne ni u ,,TODORGRADU,odnosno fikretgradu.kako te nije sram poginulih u medjusobnom sukobu kojem si ti i takvi npr PURAN tj sead puric uveliko doprinjeli. usrani purane…

    Odgovori
  9. sova
    sova 22 Januara, 23:16

    Pohara Armin-Put u Izdaju …..

    Prvim demokratskim izborima Armin Pohara ulazi u politiku na mala vrata 1990. godine, osnivanjem lokalne partije “Mješovtih brakova”.

    Partija je bila minornog značaja u Bosanskom Brodu, sa vrlo malim brojem pristalica i pozivala se na bratstvo i jedinstvo u federaciji bivše Jugoslavije.

    U prvim danima osnivanja partija je bila na liniji bivšeg premijera Ante Markovića (vrsnog ekonomskog stručnjaka), kojeg je Armin Pohara (ekonomski tehničar,lokalni glumac i pjesnik) redovno kritikovao na ekonomskom planu, ali i nedovoljnom angažovanjem na “Jugoslavenstvu”.

    Kucanjem rata na vrata Bosne i Hercegovine javlja se i Armin Pohara, koji se nije javljao kada je Hrvatska gorila, vjerovatno očekujući povoljan rasplet i pobjedu Jugoslovenske Armije.

    Pohara koristi priliku, samoincijativno se proklamuje u šefa “Patriotske lige” u Bosanskom Brodu, dajuci sebi za pravo da odlučuje u ime onih koji ga nikada nisu birali, i dodjeljuje mu se mjesto dopredsjednika Kriznog štaba u odbrani Bosanskog Broda.

    U prvim danima odbrane Bosanskog Broda, pod njegovim nadzorom se prave spiskovi za likvidaciju nepodobnih građana, vrše likvidacije ( Kovačevića i žene, M.Alića) i zatvaraju nedužni ljudi.

    Nakon organizovanja HVO u aprilu 1992.godine, Pohara gubi poziciju i prisiljen je tražiti neko drugo mjesto i poziciju.

    Napokon gubi moč i pozicije u Bosanskom Brodu i Posavini, svjestan svojih muslimanskih korijena i da jeporijeklom Bošnjak, traži drugog nalogodavca i svoje usluge nudi Aliji Izetbegoviću.

    Priključuje se Aliji Izetbegoviću, postaje njegov glasnogovornik, koji ga kasnije postavlja na funkciju kojom bi trebao da koordinira izmedju nekih korpusa u nastajanju Armije BiH.

    Tuzlansko područje u kojem je u prvo vrijeme rata ostala kompletna infrastruktura TO, sa jakom Patriotskom Ligom uspjela je održati stabilnost regije i sacuvati jedinstvenu cjelinu prostora.

    Sredinom maja 1992. g. Armin dolazi na područje Tuzle u funkciji specijalnog izaslanika Alije Izetbegovića, ali vrlo brzo zbog svojih opstrukcija biva eliminiran i udaljen sa tuzlanske regije.

    Evo kako Dr Muhamed Borogovac u svojoj knjizi “Rat u Bosni I Hercegovini 1992-1995”, opisuje prvi susret sa Arminom Poharom i na stranici 50 i 51 u podnaslovu “Pohara u Tuzli” piše:

    “Pravi tektonski poremećaj u Tuzli, gotovo jednak onome od 15. maja 1992. izazvao je “specijalni izaslanik Alije Izetbegovića” Armin Pohara. Opisaću prvi politički susret Pohare sa Tuzlacima, kojemu sam i ja prisustvovao. Sastanak je održan u prostorijama Islamske zajednice u Tuzli u januaru 1993. Na sastanku su bili prisutni: tuzlanski imami Hasan i Adil, predsjendik …

    Merhameta Custović, direktor vjerski oboj”ene političke novine Zmaj od Bosne Edib Kravić, Pohara i ja. Kasnije su se pridružili sekretar Skupštine Opštine Tuzla Jasmin Imamović, glumac Emir Hadžihafizbegović, zatim bivši fudbaler, a tadašnji organizator dobavljanja pomoći iz Turske Mersed Kovačević i još neki čijih imena se ne sjećam. Raspravljalo se o osnivanju muslimanske televizije u Tuzli za koju su postojala obe-zbijeđena velika sredstva SDA stranke. Zato je sastanku i prisustvo¬vao glumac Emir. Osim toga, trebalo je raspraviti ko će biti predsjednik novoformiranog Tuzlanskog okruga. Zato je na sastanak bio pozvan Jasmin Imamović. Naime, Tuzla, kao daleko najve¬ća opština sjeveroistočne Bosne, prirodno se nametnula kao centar odlučivanja. To je dobro funkcionisalo. Istinski lider naroda sjeveroistočne Bosne je postao tuzlanski gradonačelnik mr. Selim Bešlagić. On se žestoko usprotivio Izetbegovićevim pregovorima s početka januara 1993. u Genevi. Bešlagić i Ismet Hadžić, (kandidat SDA stranke za predsjednika okruga) su uputili jedno pismo našim pregovarčima u Genevi u kojem se navode mnogi argumenti protiv pregovora s ratnim zločincima o Ustavu BiH. To pismo je objavila i tuzlanska novina Front Slobode u broju od 16. januara 1993. U svom pohodu uništavanja Republike Bosne i Hercegovine, ubrzo su se pod Izetbegovićevim udarom našle tradicionalne regije Bosne i Hercegovine, pa i tuzlanska regija. Manipulišući prošireno Predsjedništvo BiH, koje je imalo ingerencije Skupštine BiH, Izetbegović je podijelio slobodnu teritoriju BiH na okruge i dao nalog da u Skupštini regije bude jednak broj delegata iz svake opštine. Mada je Tuzla bila značajna kao 10 drugih opština imala je isto delegata kao svaka druga opština. Budući da je u drugim opštinama pobijedila Izetbegovićeva SDA, to je trebalo da znači oduzimanje vlasti od Bešlagića. Međutim, zbog velike Bešlagićeve popularnosti narod je ponovo tražio da on bude predsjednik regije. Pohara je došao da pregovara s Bešlagićem, tj. da ga prevari i eliminiše iz borbe za položaj predsjednika Skupštine okruga. Na tom sastanku, posredstvom Pohare, Izetbegović je tražio od Bešlagića da pređe u SDA. Drugim riječima: “Prodaj mi dušu ako hoćeš vlast.” To je bio ponižavajući prijedlog koji bi sigurno bio kontraproduktivan za Bešlagića da ga je prihvatio.

    Pohara je pokušao još jednu stvar da pokrene u Tuzli. U jednom trenutku počeo je sljedeću priču: “Vidite ovo, u Banja Luci su Srbi većina pa je Banja Luka srpska. U Mostaru su Hrvati većina pa je Mostar hrvatski. U Tuzli su Muslimani većina, a Tuzla nije muslimanska nego građanska. U Armiji BiH su Muslimani 90%, a Armija nije muslimanska nego građanska. Ko je za to kriv i šta treba učiniti da se to promijeni?” Na to sam mu ja odgovorio: “Ako bi mi u Tuzli pristali daje Tuzla muslimanska samo zato što su Muslimani većina, onda bi mi pristali da je Banja Luka srpska zato što su Srbi većina i da je Mostar hrvatski itd. To znači da bi mi pristali na Karadžićevu i Bobanovu logiku podjele Bosne i Hercegovine.” Zahvaljujući mom upornom insistiranju na tom stavu poništenje Poharin autoritet heroja iz Bosankog Broda i specijalnog Izetbegovićevog savjetnika tako da tada nije uspio dobiti podršku SDA Tuzle za “svoje” stavove o muslimanskoj Tuzli.

    Pohara (tj. Izetbegović) je uspio da eliminiše Selima Bešlagića iz borbe za funkciju predsjednika Skupštine okruga. Međutim, predsjednik vlade okruga je postao prof. dr. Sadudin Hodžić, a predsjednik Skupštine okruga je postao Ismet Hadžić. Obojica su bili predratni članovi SDA i patrioti koji su se borili za Bosnu i Hercegovinu. Ovdje se postavlja pitanje: Zašto bi Alija Izetbegović mijenjao jednog patriotu da bi doveo drugoga? Zato što je stalnim promjenama kadrova uništavao autoritet ljudi i stvarao podaničku klimu. To su bili genijalni potezi ako se ima na umu šta mu je bio cilj da uvede totalnu pokornost Bošnjaka da bi im mogao podijeliti domovinu.

    Kasnije je Pohara naglavačke izbačen iz Tuzle. Nije mu pomoglo ni to što je bio specijalni Izetbegovićev izaslanik. On (tačnije njegov sponzor Izetbegović) je nanio dosta zla Tuzli. Inicirao je međustranačku borbu za vlast, umjesto borbe za slobodu. U toj borbi dobili su šansu mnogobrojni bivši komunisti, tj. ljudi koji od svega znaju jedino da se uspješno guraju u vlast, ma koje boje ona bila.

    Kada se pogleda ko su sve bili Poharini poslodavci: Tuđman, Izetbegović, Boban i Fikret Abdić, postaje jasno da i Izetbegović igra u timu djelitelja Bosne i Hercegovine. Sjetimo se daje i drugi Izetbegovićev specijalni savjetnik Jasmin Jaganjac radio za istu kamarilu. O tome će mnogi drugi više imati reći, npr. general Sefer Halilović, kojega je ta kamarila uporno rušila da bi ga na kraju sam Izetbegović definitivno srušio.”

    O Arminu Pohari pisano je u tuzlanskim novinama, a Tuzlainfo. ba prenijela je izjavu jednog svjedoka:

    “Naš sa­go­vor­nik nam je is­pri­čao i priču o do­las­ku Ar­mi­na Po­ha­re na po­dru­čje pod kon­tro­lom Dru­gog kor­pu­sa Ar­mi­je RBiH. – Pohara je u Tu­zlu do­šao po na­lo­gu pred­sje­dni­ka Ali­je Izetbegovića, a s ci­ljem da is­pro­vo­ci­ra su­ko­be izme­đu Ar­mi­je RBiH i HVO-a. Uhap­si­li smo ga u Dri­jen­či u na­mje­ri di­za­nja u zrak ku­će u ko­joj je bio ko­man­dant 115. Bri­ga­de HVO Zrinj­ski. Pri­li­kom sa­slu­ša­va­nja go­vo­rio nam je ka­ko je iz Ba­nja Lu­ke, pa iz Tra­vni­ka, a ta­da sam po prvi put u ži­vo­tu čuo ter­min mu­dža­he­di­ni. Ski­nu­li smo ga go­log i po sni­je­gu po­sla­li do pun­kta u Hu­si­nu, a po­tom prvim ka­mi­onom za Sa­ra­je­vo – ka­že F.G.”

    Zahvaljujuci intervenciji odlazi sa funkcije glasnogovornika i regiona Tuzla, uklanja se i postavlja na novu funkciju koordinatora između nekih Korpusa Armije BiH.

    Poslije neuspjeha u Tuzli Pohara se prebacuje na južno ratište i često se viđa u Konjicu, Ljubuškom, Čapljini i drugim mjestima.

    Prema dopisu HVO Herceg Bosna, Služba sigurnosti-Čapljina, od 16.06.1992. godine broj 02-13/1992 navodi se sljedeće:

    “U posljednje vrijeme često se viđa i Armin Pohara, po našim saznanjima (musliman) iz B.Broda sa zadatkom da napravi razdor između Hrvata i lojalnih Muslimana.”

    U daljnjem kontekstu se navodi, da su u njegovo pohodu i iza njega ostaju nerazjašnjena ubistva i likvidacije nedužnih| ljudi,vjerovatno razočaran u HZ Herceg Bosna( nije uspjeo dobiti čelnu funkciju).

    U “Zborniku radova 1993 – Prelomna godina rata u odbrani za Bosnu i Hercegovinu”, General Armije BiH Mustafa Polutak u svome izlaganju “Politička| i vojna situacija u zoni odgovornosti 4. korpusa i 6 Kiorpusa ARBIH tokom 1193 godine.”, spominje Armina Poharu.

    U podnaslovu “Bošnjaci koji su radili na uspostavi HZHB”, general Polutak navodi :

    “Uz Jasmina Jaganjca, Armin Pohara je imao prioritetan zadatak od strane Tuđmana da propagandnim djelovanjem blati čelne ličnosti, u prvom redu komandante Armije Republike BiH.

    Na njegovoj propagandnoj meti, između ostalih, su načelnik štaba Vrhovne Komande Sefer Halilovć, komandanti 4,3 i 2 korpusa Arif Pašalić, Enver Hadžihasanoić i Hazim Sadić, te mnogi drugi.”

    Pohara je dobijao određene zdatke od predsjednika Izetbegovća, između ostalog da koordinira između komandanata 3 i 2 Korpusa, Hadžihasanoića i Šadića, ali se više bavio subverzivnim djelovanjem.

    U svojoj propagandi Pohara Armin sposobne vojne kadrove Armije BiH, odane državi Bosni i Hercegovini, nastoji okarakterizirati kao oficire JNA, da su KOS-ovci i da rade za Srbiju.

    U stvari njegov tajni zadatak se sastojao u razbijanju jedinstva u redovima ARBIH, posebno diskreditovanje čelnih ličnosti, a posebno Sefera Halilovića NŠ VKARBiH, ubjedžujući predsjednika Izetbegovća da svi oficiri rade za Srbiju i po nalogu KOS-a.

    Za Armiju BiH se može konstatovati da je stasala i organizovala se u najtežim godinama, i da su mnogi poslije prvih neuspjelih koraka očekivali brzu pobjedu agresora.

    Armin Pohara se vrlo brzo razilazi sa Alijom Izetbegovićem nakon neuspjeha Armije i prilazi pro-Hrvatskoj struji SDA u Hercegovini.

    Na prelazu iz ratne 92/93 Pohara se polako približava politici HZHB i Fikretu Abdiću kojeg je upoznao u Bosanskom Brodu,okrečući potpuno leđa Aliji Izetbegoviću, ali i državi Bosni I Hercegovini.

    U knjizi Ante Čuvala “Politicki riječnik Bosne i Hercegovine” kao godinu organizovanja MDS ( Muslimanska Demokratska Stranka) navodi 1992.godinu i njenog predsjednika Armina Poharu, koji uz pomoć novog skrbnika Fikreta Abdića pokušava u Hercegovini ostvariti svoja politička uvjerenja.

    MDS je okupljala muslimane lojalne HZ Herceg-Bosni u koju se priključuju disidenti hercegovačkog dijela SDA.

    Prema izjavama Mirsada Bakšića predsjednika HMDS( Hrvatske Muslimanske Demokratske Stranke) iz Zagreba, očekivalo se vjerovatno da će Armin Pohara ući u organe HZ HB.

    U proljeće 1993 godine dolazi do sukoba HVO i ARBIH, koji su u maju 1993. godine kulminirali u Mostaru.

    Prema izjavama svjedoka 10 maja 1993. godine, zarobljene pripadnike Armije iz Vranice u Mostaru odveli su prvo na Mašinski fakultet, a poslije maltretirani od strane Juke Prazine i Armina Pohare.

    Prema izvještaju UNITED NATION International Tribunal for the case No IT-98-34-T, na stranici 153 i 433 prema izjavama preživjelih svjedoka u novembru 1993.godine u logor Heliodrom (Hercegovina-Mostar) dolazi Mladen Naletelić Tuta, zajedno sa Arminom Poharom i jos nekim vojnicima koji zlostavljaju zarobljenike.

    Zaštičeni| svjedok u Den Haagu dao je sljedeću izjavu (Izvor :Vjesnik 14.09.2001) :

    “Tijekom zatočeništva izlagan je, rekao je, i pritiscima predstavnika Muslimanske demokratske stranke Armina Pohare, koji ga je posjetio s direktoricom Radio Mostara Zlatom Brbor u pokušaju da ishodi izjavu da je Armija BiH napadala Hrvate po nalogu Alije Izetbegovića.”

    Vezano za ovaj period zanimljivo je pismo Koordinacionog odbora prognanika iz Mostara smještenih na otoku Obunjanu kod Šibenika od 28.07.1993 (Republika Hrvatska) upučeno Ambasadoru Republike Bosne i Hercegovine ( na ruke Bisere Turković ) u Republici Hrvatskoj.

    U akciji prognanici mole amasadora da ih zaštiti od raznih emisara iz Herceg Bosne i stranke MDS (Muslimanske demokratske stranke) koju vodi Armin Pohara, i koji redovno oduzimaju imovinu prognanim licima nehrvatske nacionalnosti uz njihov prinudni pristanak. Za ovo djelo oduzimanja imovine i davanje podrške etničkm čiščenju u Hercegovini predstavnici MDS-a nisu nikada odgovarali.

    U to vrijeme Slobodna Dalmacija daje jako mnogo prostora MDS-u i Armini Pohari, koji često novinaru Miri Laušiću daje izjave raznoraznog karaktera uperene protiv opstojnosti Bosne i Hercegovine i nužnosti| njene razgradnje.

    U decembru 1993.godine Pohara nakon povratka sa teritorije AP Zapadna Bosna dolazi na teritoriju Hrvatske i pokreće propagandu preko hrvatskih medija protiv BiH.

    Armin Pohara je u to vrijeme bio predsjednik Muslimanske demokratske stranke za Bosnu i Hercegovinu i savjetnik za politička i vojna pitanja predsjednika Autonomne pokrajine Zapadne Bosne, Fikreta Abdića.
    U Slobodnoj Dalmaciji daje intervju i svim silama diskredituje Armiju BiH i muslimane kao krivce za rat u bivšoj| Jugoslaviji, a naročito u Bosni i Hercegovini. Po njegovim izjavama krivci za rat su Armija BiH, Izetbegović, i muslimani koji daju otpor agresiji.

    U to vrijeme se pripremaju razgovori o sudbini Bosne i Hercegovine, a Abdić i Pohara su željeli uzeti učešće na konferenciji u Genevi i urušiti državnost Bosne i Hercegovine.

    I dok su oni zakopavali Bosnu i Hercegovinu, Armija BiH je organizaciono i vojno stasala u silu koja se ravnopravno mogla suptrostaviti sili koja je krenula na razgradnju BiH.

    Poslije pada AP Zapadne Bosne i uspješne operacije koju je izvela ArmijaBIH na području Krajine, Pohara se povlači u Hrvatsku i zajedno sa Abdicem iz hotela”Esplanada” u Zagrebu poručuje “abdičevcima” da dolaze u Hrvatsku,a ako treba da upotrebe silu protiv Hrvatske vojske.

    Nakon 20-ak godina mirovanja u inostranstvu, Armin Pohara se ponovo aktivirao u Americi i započeo propagandno pisati protiv državnosti BiH, ali sada negiranjem muslimana i Bošnjaka u Bosni I Hrcegovini kao konstitutivnog naroda.

    Država Bosna i Hercegovina nije poduzela korake protiv ovog lica, navodno postoji optužnica protiv njega od strane entiteta, koja je u fazi mirovanja.

    Za svoja djela i rad protiv države bi morao jednog dana odgovarati !

    Odgovori
  10. BABIN
    BABIN 03 Februara, 11:53

    Jedite vi svi govna koji ste vi kurac da pricate o ispravljanju I pravilnosi I krivnje u ratu rat je bijo I prosao nas gradjane kao I ne samo na kladuskoj regiji, zanima kad ce biti bolje I hoc3l biti posla picka vam materina svima ste pregustili I dodijali .
    Sigurno sjedite na nekim dobrim foteljama kad ovako dobro pisete pederi jedni .
    Jebo vam Abdic prde a vi njemu
    Posao kruh tose trazi a ne pregovori I debate. Zivio Babo I bijeli kruh

    Odgovori

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku