Kliker.info

Ako je politika umjetnost mogućeg, onda je utrka za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine umjetnost apsurda. Bosna i Hercegovina se priprema za opće izbore zakazane za oktobar 2026. godine, a najmanji konstitutivni narod je ponovo, kao i u prethodnim ciklusima, u središtu jedinstvenog izbornog trilera.

To je utrka u kojoj se pobjeda ne postiže osvajanjem vlastite baze, već matematičkim inženjeringom, ustavnim rupama i tihim ratom između tri duboko suprotstavljena politička tabora.

Ove godine ulog je veći nego ikad. Sa Željkom Komšićem, dugogodišnjim članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine koji je dobio glasove većinskog bošnjačkog stanovništva, a koji više nema pravo kandidovati se nakon dva uzastopna mandata, na stolu je preraspodjele moći. U igri su tri kandidata sa tri različite strategije – Darijana Filipović, Zdenko Lučić i Slaven Kovačević.

HDZ BiH i odbrana ‘legitimiteta’

Za Dragana Čovića i ‘njegovu’ Darijanu Filipović, kandidatkinju Hrvatske demokratske zajednice (HDZ BiH), ova kampanja nije borba za ideje, već borba za opstanak nacionalnog narativa.

HDZ BiH već dvije decenije uspješno koristi ‘slučaj Komšić’ kao ultimativni alat homogenizacije. Strategija Darijane Filipović oslanja se na poruku da je svaki glas koji nije dat HDZ-u direktna prijetnja nacionalnom opstanku Hrvata.

Do sada je ovo u hrvatskom biračkom tijelu bilo ‘gutljaj vode’, pa Čović ne pokazuje namjeru da mijenja ‘igru’. Ljetni mjeseci prolaze obilazeći županije, općine, gradove, posebno one s hrvatskim stanovništvom, i ponovo se daju velika obećanja i govori o prijetnji i ‘velikoj borbi HDZ-a’ za hrvatske nacionalne interese.

Jasno je da i vlada Republike Hrvatske izdašno podržava kampanju HDZ-a BiH, dijeleći novac za projekte širom BiH koji su pod strogom kontrolom Dragana Čovića. Ukratko, kupuju se glasovi. Osigurati plebiscitnu podršku u hercegovačkim županijama – to bi poslalo jasan signal Briselu i Washingtonu da je HDZ jedini “legitimni” sagovornik, bez obzira na konačni ishod utrke za člana Predsjedništva BiH u kojoj bi ih brojniji bošnjački glasači ponovo mogli nadglasati.

Izazov s desnice – Fragmentacija opozicije

Iznenađenje ove kampanje je stvaranje koalicije pod nazivom “Petorka” (HDZ 1990, HRS, HNP, HSS i HDS), koja je lansirala zajedničkog kandidata Zdenka Lučića.

Ovo je prvi put u novijoj historiji da hrvatska opozicija istupa s ozbiljnom infrastrukturom, odbijajući da dođe pod okrilje Čovićevog Hrvatskog narodnog sabora (HNS). Lučićeva kampanja cilja na “materijalni zamor” među hrvatskim glasačima koji su umorni od monopola HDZ-a BiH.

U svojim javnim nastupima fokusira se na klijentelizam, propadanje javnih preduzeća, masovno iseljavanje mladih, a Čovića stalno optužuje za kriminal, dok Darijanu Filipović jedva spominje. Međutim, strategija ‘Petorke’ nosi određeni politički rizik.

HDZ BiH ih već uveliko etiketira kao “izdajnike” koji razbijaju hrvatsko biračko tijelo u vrijeme kada je nacionalno jedinstvo navodno ključno, što stvara ogroman pritisak na birače opozicije. Cilj ‘Petorke’ je ‘čupati’ županije, odnosno doći do pozicije u kojoj se što više županijskih vlada ne može uspostaviti bez njihove grupe.

Demokratska fronta i “Nasljednik”

Dok hrvatske stranke vode bratoubilački rat u Mostaru, u Sarajevu Demokratska fronta (DF) provodi hladnu matematičku računicu s kandidatom Slavenom Kovačevićem.

Kovačević, javnosti poznat po svojoj (ali politički blokiranoj u BiH) presudi na Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, djeluje kao direktni ideološki nasljednik Željka Komšića. Kovačevićeva kampanja potpuno ignoriše etnički princip i poziva se na koncept “jedan čovjek, jedan glas”, koji pronalazi plodno tlo među građanski orijentisanim, ali pretežno bošnjačkim biračima u urbanim centrima poput Sarajeva, Tuzle i Zenice.

Strategija DF-a je jasna – preusmjeriti dio glasačke mašinerije koja je godinama birala Komšića na Kovačevića. Ako u tome uspiju, glasovi koje su podijelili Darijana Filipović i Zdenko Lučić bit će potpuno nebitni za konačni ishod. Kovačević bi lako mogao pobijediti, uprkos nekim ‘glasinama’ da nije baš popularan u Sarajevu.

Šta znači pobjeda?

Kampanja za hrvatskog člana Predsjedništva BiH je paradigmatski prikaz ustavnog dizajna Daytona koji je stvorio “zamrznuti sukob”.

Umjesto debate o ekonomiji, energetskoj tranziciji ili Planu rasta EU, tri tabora vode bitku oko binarne opozicije: etnički legitimitet nasuprot građanskom unitarizmu. Za Bosnu i Hercegovinu, ishod ove utrke će odrediti tok naredne četiri godine.

Pobjeda Kovačevića (DF) značila bi nastavak političke blokade i učvršćivanje narativa unutar HDZ-a da su Hrvati obespravljeni, što bi dovelo do novih zahtjeva za institucionalnu blokadu zemlje. S druge strane, pobjeda kandidata s hrvatskom pozadinom mogla bi opustiti odnose u Federaciji, ali bi otvorila unutrašnji hrvatski rat za politički primat između Čovića i ojačane opozicije.