Kliker.info

Sinoć je ruska vojska izvela masovni raketni i bespilotni napad na, kako navodi Moskva –  vojne i energetske infrastrukturne objekte u Ukrajini, kao odgovor na nedavni napad na studentski dom u Starobilsku u kojem je ubijena dvadesetijedna osoba (velikim dijelom studentice) i koji je Rusiju „zavio u crno“. Prioritetni ciljevi bili su Kijev i Kijevska regija, ali su snažni napadi izvođeni i u drugim dijelovima Ukrajine. Kombinirani napad pokrenut je na Harkovsku regiju i grad Harkiv, Dnjipro (Dnjepropetrovsk, rus.), Zaporižje, Nikolajevsku, Sumsku, Hmeljnicku, Poltavsku, Černihivsku i Čerkasku oblast.

“Sastanak iza zatvorenih vrata” u Kremlju

Sinoć je, prije samih napada, u Kremlju održan „sastanak iza zatvorenih vrata“ kojeg je nedugo prije osobno najavio predsjednik Vladimir Putin. Na sastanku se razgovaralo o ruskom odgovoru na ukrajinski napad dronovima na spomenuti studentski dom (Ukrajina negira da je napala civilnu infrastrukturu u Starobilsku, već isključivo vojnu). Putin je istom prigodom rekao kako je tim udarcem “kijevsko vodstvo odlučilo otvoriti novu stranicu u nizu svojih zločina, dati novu kvalitetu sukobu u cjelini”. Granatiranje je nazvao “krvavim zločinom koji je počinila ukrajinska hunta” te proglasio “neizbježnost kažnjavanja odgovornih za napad“.

Ovo gore navedeno je formalni politički kontekst za obrazloženje sinoćnjih razornih napada (pogledaj video ispod) o kojima danas pišu i govore svi svjetski mediji. Uzroci su, naravno, puno dublji, i o njima će biti riječi u ovoj analizi.

Najprije ću samo navesti koja su se ruska oružja i vojna oruđa koristili u spomenutom napadu, o čemu pišu ukrajinski i ruski mediji. Ruska mornarica lansirala je rakete Kalibr iz Kaspijskog jezera; zabilježeno je polijetanje teškog bombardera Tu-95 s aerodroma Olenja u Murmanskoj regiji; strateški bombarder Tu-160 poletio iz zračne baze Ukrajinka u Amurskom kraju;, jurišne bespilotne letjelice Geranium iz smjera juga, istoka i sjevera.

Napad je bio očekivan

Ruski sinoćnji masovni napad u sebi nije sadržavao niti minimalni element iznenađenja, pa stoga ne bi trebao izazivati nikakvo medijsko čuđenje. Štoviše! Napadi na Kijev – i to oni „sustavni i masivni“ (što pretpostavlja da će biti i nastavljeni) javno su najavljeni od strane najviših ruskih državnih tijela. Još u ponedjeljak (prije osam dana) rusko Ministarstvo vanjskih poslova objavilo je otvoreno upozorenje građanima Kijeva i stranim diplomatskim misijama na predstojeće „sustavne i masivne napade“ te im preporučilo evakuaciju iz grada (o tome smo već detaljno pisali). Nedavno se na ovu temu oglasila i predstavnica EU-a za vanjsku politiku Kaja Kallas, rekavši kako europski diplomati ostaju u Kijevu, dok američki ostaju (ovo potonje američka i ukrajinska strana odmah su demantirali).

Rusija bi mogla u svakom trenutku pokrenuti masovni napad na Kijev, rekao je i tajnik Vijeća sigurnosti Rusije Sergej Šojgu na prošlotjednom Međunarodnom sigurnosnom forumu u Moskvi.

Također, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelensaki u više je navrata javno upozoravao građane Kijeva kako ukrajinske obavještajne službe imaju saznanja o nadolazećim ruskim zračnim napadima (za to zapravo i nisu trebala saznanja obavještajnih službi jer je sve već ranije bilo najavljeno iz Moskve), a to je ponovio i sinoć – te ih pozvao da, kada napadi počnu, odu u skloništa i u postaje podzemne željeznice.

Ukrajini nedostaje protuzračna obrana

Sinoćnji ruski zračni napadi ponovo su ukazali na dobro poznatu činjenicu: Ukrajini nedostaju sredstva za protuzračnu obranu. Kada ne dostaju za obranu glavnoga grada Kijeva, jasno je kakvo je stanje s tim problemom u ostalim dijelovima zemlje. Već smo ranije izvijestili kako se Volodimir Zelenski dvama odvojenim pismima obratio američkom predsjedniku Donaldu Trumpu i američkom Kongresu u kojima ih moli za žurne isporuke protuzračnih sustava i raketa (pogledaj analizu ovdje).

Štoviše! Zatražio je od SAD-a i ono što nitko i nikada nije: dozvolu Ukrajini za proizvodnju raketa Patriot, što je rekao na nedavnom intervjuu za poznatu emisiju Face the Nation američke televizije CBS.

Da Ukrajini kronično nedostaju sredstva PRO potvrđuje i današnja vijest ukrajinskog medija Strana, koji navodi kako je „ukrajinska protuzračna obrana odbila današnji napad jednako loše kao i prethodni masovni udar 24. svibnja“. Napadnuti su praktički isti ciljevi kao i tijekom prethodnog udara, samo s većim brojem projektila, “koje trenutno nemamo sredstava oboriti”.

U međuvremenu, ukrajinsko ratno zrakoplovstvo izvijestilo je da je tijekom noćnog napada oboreno 642 od 729 zračnih ciljeva.

Prema ukrajinskim oružanim snagama, presretnuto je 40 od ​​73 lansirane rakete. Točnije, oboreno je 11 od 33 balističke rakete Iskander-M, 26 od 27 krstarećih raketa Kh-101 i tri od pet raketa Kalibr. Svih osam raketa Cirkon, prema ukrajinskim oružanim snagama, nije presretnuto.

Ukrajinska vojska je također izvijestila o uništenju 602 od 656 jurišnih dronova. Govori se i o  udarima 30 balističkih raketa, tri krstareće rakete i 33 jurišna drona zabilježenih na 38 lokacija.

Stvarni uzroci ruskog napada

Ako je uvodno spomenuti napad na studentski dom koledža u Starobilsku povod za sinoćnji ruski osvetnički napad (definitivno je), uzroci su kudikamo dublji.

Ukrajina je posljednja cca dva mjeseca potpuno preokrenula svoju taktiku ratovanja (gotovo strategiju) pokretanjem čestih dalekometnih napada dronovima u dubinu ruskog teritorija – prije svega na naftnu infrastrukturu, želeći smanjiti učinke naglo povećanog profita Moskve od sada već de-sankcioniranog od strane SAD-a izvoza ruskih energenata nakon zatvaranja Hormuškog tjesnaca od strane Irana. Osim toga, Ukrajina sve češće napada dronovima i Moskovsku oblast, pa čak i samu Moskvu kako je to učinila uoči ruskog Dana pobjede. Kijev iu ključne europske prijestolnice – London, Berlin i Pariz, više niti ne kriju da su pokrenuli zajedničku proizvodnju s Ukrajinom borbenih i drugih dronova u europskim proizvodnim pogonima za potrebe ukrajinskih snaga s ciljem dubinskih napada na Rusiju.

Drugim riječima, potpuno se mijenja ukrajinska strategija ratovanja, te se težište sada premješta sa samih bojišnica na zračne napade.

Moskva je također shvatila da je na crtama bojišnica, nakon prošlogodišnjih ruskih ofenzivnih operacija koje su rezultirala istina sporim ali permanentnim ruskim napredovanjima (nije bilo dana kada neko ukrajinsko selo nije palo u ruke ruskih snaga) od početka ove godine nastala pat-pozicija. Pomaci su krajnje spori i za jednu i za drugu stranu,  i ako ih i ima – na dnevnoj se razini mjere u desecima, maksimum sto metara – što se već smatra uspjeh. Stvar je to činjenice da je masovna uporaba dronova s obje strane proširila zonu smrti na 20 kilometara od samih crta bojišta, što praktički paralizira izvođenje bilo kakvih pokreta većih vojnih postrojbi ukoliko se žele izbjeći veliki gubici u ljudstvu i tehnici (logično, to žele obje strane).

Nužnost promjene strategije

Stoga je i Moskva primorana mijenjati strategiju ratovanja, odnosno fokus napada preusmjeriti s onih kopnenih na zračne – kroz uporabu raketa i dronova.

Ovdje je važno naglasiti kako su ruski zračni napadi u dubinu Ukrajine razorniji od onih ukrajinskih u Rusiju (vidljivo i na primjeru samoga Kijeva u odnosu na Moskvu koja je zapravo i netaknuta jer ima široku ešaliranu protuzračnu obranu, s koncentričnim krugovima, kroz koju se ukrajinski dronovi teško probijaju), jer Rusija koristi nemjerljivo veći broj i raspon raketnog naoružanja – od topničkog (VBR), balističkog, čak i hiperzvučnog – što Ukrajini nedostaje te u daleko najvećoj mjeri koristi dronove koji su daleko manje razorne moći.

Međutim, Kijev uporabom tih dronova dobiva medijski rat. Puno više medijski odjekuju česti napadi ukrajinskim dronovima na ruske rafinerije i izazvani požari, napadi na Moskovsku regiju, nego što odjekuju deseci svakodnevnih ruskih udara po ukrajinskim tvrtkama povezanim s obrambenom industrijom, benzinskim postajama, dizelskim lokomotivam i skladišta koji ne proizvode značajniji medijski efekt.

Štoviše! Navedeni ukrajinski napadi po Moskvu imaju razarajući psihološko-propagandni učinak, što se posljednjih mjeseci jasno očitava i na stavovima unutar ruskog društva. I na medijsko-analitičkoj razini, i na razini samih građana čije nezadovoljstvo načinom vođenja rata od strane Kremlja (samo se o njemu i radi jer je on taj koji donosi ključne odluke) ubrzano raste, ali i na političkoj razini. Sve veći broj ruskih političara, čak i onih iz sustava vlasti i bliskih Kremlju – koji na javnim televizijama potpuno otvoreno govore o nužnosti promjene ruske strategije ratovanja u Ukrajini. Argument im je da stavove Moskve i njenu – kako kažu suzdržanost u vođenju rata punim spektrom mogućnosti odnosno naoružanja kojim raspolaže – na zapadu ionako nitko ne uzima u obzir, već europski politički dužnosnici opet potpuno otvoreno govore o nužnosti nanošenja Rusiji strateškog poraza.

Ukoliko malo bolje pogledamo, u europskim medijima ovih dana i tjedana, ponovo, nakon prošlogodišnjih teza kako Ukrajina gubi rat, počela je biti dominantna teza koja nije viđena još od druge polovice 2022. i do čuvene velike ukrajinske ljetne ofenzive 2023.g. koja je završila neuspjehom –  da Ukrajina dobiva rat.

Ključna prekretnica rata i zaključak

Sve je ovo, sada to već možemo konstatirati sa sigurnošću – dovelo do promjene pozicije Moskve prema ratu. Istinski događaj, koji je i konačno „prelio čašu strpljenja“ i ruske javnosti i Kremlja, definitivno je bio nedavni ukrajinski napad na studentski dom Pedagoškog koledža u Starobilsku, pa je pitanje zašto je do njega uopće došlo? Što je Ukrajina njime dobila (ali to je pitanje za visoke razine, prije svega unutar samoga Kijeva)? Ubrzo nakon njega – polazeći od nastale atmosfere u ruskom društvu i izjava i političara i običnih ljudi –  napisao  sam kako je taj događaj ključna prijelomnica rata – nakon koje više ništa neće biti isto. Ili će se krenuti u ozbiljne pregovore unutar trokuta Rusija-Ukrajina-zapad,, ili će se zapaliti sva Europa.

Još sam uvijek uvjeren kako Putin i nakon sinoćnjeg napada odašilje prije svega poruku Europi o nužnosti završetka rata po ruskim uvjetima koji su okvirno usuglašeni na njegovom sastanku s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom na Aljasci 15. kolovoza prošle godine. Tada je Putin, kako sam kaže – učinio ustupak Trumpu i pristao na njegov prijedlog da Moskva odustane od potpunog zauzimanja dviju regija – Zaporižje i Herson koje je inkorporirala (anektirala) u svoj Ustav početkom listopada 2022. i pristane na granice na trenutačnoj crti razdvajanja, a da ukrajinska vojska u potpunosti napusti dijelove Donbasa koje još uvijek drži pod kontrolom. To je za Moskvu onaj čuveni „duh Anchoragea“ ispod kojeg ona navodno ne želi ići (on sadrži još čitav niz navodnih dogovora s Trumpom poput ukidanja sankcija Rusiji, pravnog priznanja osvojenih teritorija, zajednička američko-ruska ulaganja čak i u poslijeratnu obnovu Ukrajine korištenjem zamrznutih ruskih financijskih sredstava i td.). Međutim, Moskva ima problem što je Trump – kolokvijalno – već drugi dan „zaboravio“ na navedeni okvirni dogovor koji i ne postoji u potpisanom obliku, već je samo na razini onog „džentlmentskog“, ali ju to ne sprječava da se na njega i dalje poziva i da sebe smatra stranom koja se dogovora pridržava.

Europski dužnosnici, međutim, redom odbacuju svaku mogućnost pregovora s Rusijom na navedenim osnovama koju Moskva pak smatra minimumom ispod kojeg ne može ići a da ne izgleda kao poražena strana. Zato i jesmo tu gdje se sada nalazimo: u prvoj fazi ruske postupne eskalacije rata – još uvijek u okviru ukrajinskog teritorija.

Osim upozorenja Europi, odnosno NATO savezu do čega može dovesti eskalacija rata i ustrajavanje na ukrajinskoj vojnoj pobjedi,

Moskva sinoćnjim napadom na Kijev (i mogućim nastavkom istih koji mogu i ne moraju uslijediti ali će svakako održavati pojačanu napetost unutar stanovništva) želi potaknuti demoralizaciju ukrajinskog društva, jačanje osjećaja “treba nam mir pod svaku cijenu”, poticati nezadovoljstva vlastima koje ih nisu u stanju zaštititi od ruskih napada, povećati opću depresiju u društvu i potkopati vjeru u konačnu pobjedu. Zapravo – ono isto što Ukrajina želi potaknuti unutar ruskog društva svojim čestim napadima dronovima

Stoga će se na kraju sve svesti na to, tko će u ovoj neviđenoj geopolitičkoj  igri velikih uloga i globalnog karaktera biti odlučniji i otporniji. Možda još i više – tko će se prvi istinski prestrašiti. Ukoliko se pak nitko ne prestraši slijedi mrak – ne samo u Europi.

Zoran Meter (Geopolitika)