Kliker.info

Cijena nafte je pala ispod 30 dolara po barelu, i njen pad traje mnogo duže nego što se očekivalo. Cijene padaju i prirodnom gasu, čeliku, bakru a ekonomisti postaju uznemireni. Mediji bi da povjerujemo da je “kinesko Usporavanje” isključivo krivo za moguću novu eskalaciju ekonomske krize. Međutim, pad cijena je namjerno planiran i sprovodi se za posebne namjene. Iz veoma sebičnih razloga, kuća Rockefeleera se igra sa vatrom, i prijeti da spali cijelu globalnu ekonomiju.

Očuvanje moć Exxon Mobila

Rockfellerovi su već dugo jedna od najmoćnijih porodica u Sjedinjenim Američkim Državama. Njihova istorija može se pratiti unazad od 19. vijeka i korporacije Standard Oil. Danas, njihova snaga leži u najvećoj naftnoj korporaciji na svijetu, Exxon Mobil, direktnoj nasljednici Standard Oila i pete po veličini korporacije u cijelom svijetu. Omiljena taktika Rockfellera je i ranije bila manipulacija cijena. U 1800-tim, Rockfelleri bi poplavili tržište jeftinom naftom, i kada bi njihovi protivnici bankrotirali, ponovo bi podigli cijene ostvarujući još veći profit nego ikada. Ovaj metod za centralizaciju ekonomske moći su J. D. Rockfeller i njegovih miljenici razvili do nivoa nauke.
Dok su Rockfellerovi su među najbogatijim ljudima na Zemlji, njihovo bogatstvo ne znači da su pristalice konzervativne politike. Od kraja Drugog svjetskog rata, Rockfelleri su liberali, blisko povezani sa Demokratskom strankom.  Oni su takođe finansijeri raznih liberalnih fondacija, jedni od vlasnika televizijskih mreža MCNBC i NBC, kao i aktivni promoteri prava na abortus i LGBT prava.  Administracija Baracka Obame i Demokratska stranka su bili vjerni ekonomski i politički saradnici dinastije Rockfeller dinastije. A novac iza najjačih protivnika demokrata na političkoj sceni dolazi od najvećeg konkurenta Exxon-Mobil, Braće Koh. Iza politike je klasično tržišno rivalstvo između Exxon-Mobila i “Koh Industry”.

Naftna šema CIA-Rockfeller

Tri zemlje koje su glavni protivnici Sjedinjenih Američkih Država na geopolitičkoj sceni – Rusija, Venecuela i Iran – su takođe izvoznici nafte i glavni konkurenti sa američkim naftnim kompanijama. Sve tri ove zemlje imaju nezavisne ekonomije koje imaju ozbiljne posljedice zbog pada cijene nafte. U Venecueli je desničarska opozicija osvojila većinu na parlamentarnim izborima u decembru, a pad cijena nafte je u zemlji izazvao ogromne probleme i smanjivanje socijalnih programa.

Ekonomski problemi Irana koji su nastali zbog američkih sankcija su intenzivirani padom cijene nafte, što je bio značajan faktor u pristanku Teherana na sporazum po kome će biti razmontirano dvije trećine kapaciteta njegovog nuklearnog programa. Rusija je takođe bila primorana da smanji domaći budžet, a nafte i prirodni gas su omogućili Rusiji da obnovi svoju ekonomiju nakon katastrofalnog perioda 1990-tih godina. Rockfelleri i njihovi prijatelji u američkom Savjetu za inostrane odnose su utvrdili da održavanje niske cijene nafte služi dugoročnim ciljevima američke spoljne politike – to jest, očuvanju Wall streta kao centra globalne ekonomije.

Dakle, kako se sprovodi pad cijena nafte?  Šta uzrokuje da cijene idu dolje? Inovacije u tehnologiji, kao što freking i nove metode bušenja su svakako odigrali ulogu. Međutim, glavni razlog za ekstremni pad cijena je bila Kraljevina Saudijska Arabija, koja uprkos gubitku milijardi dolara i ekonomsim problemima nastavlja svaki dan plasirati desetine miliona barela nafte na međunarodnom tržištu.

Razlog za ovakvo ponašanje je samo poslušnost. Saudijska nafta je de fakto vlasništvo Wall streeta . Saudijska Arabija ima četvrti najveći vojni budžet na svijetu, kupuje oružje gotovo isključivo od Sjedinjenih Američkih Država. Kraljevina služi kao produžena ruka glavnih američkih naftnih i vojnih korporacija na Bliskom istoku. Saudijski režim uništava svoju zemlju, jer su šefovi u Exxon-Mobill, to jest, Rockfelleri tako naredili.

Trump i Koh opozicija

Pad cijena nafte ne služi samo za geopolitičke ciljeve. Za to postoje i domaći razlozi. Tehnika frekinga i rast domaće proizvodnje nafte u SAD su donijeli i sve više snage konkurentima. Braća Koh su postali jači nego ikada, zajedno sa velikim brojem manjih naftnih tajkuna. Politika republikanaca je krenula u pravcu razbijanja moći Rockfellera i jačanje Koh Industrye, zajedno sa cijelom ekipom novokomponiranih tajkuna oko njih, koji žele veći  dio profita od nafte.

Rockfelleri se nadaju da će pad cijene nafte ne samo savladati anti-kapitalistički blok koji nastaje širom svijeta, već i njihove domaće konkurente. Ova strategija je ispala dobra, ali su Braća Koh podržali Donalda Trumpa kao protivtežu, ne   toliko sa ciljem osvajanja mesta predsjednika,već i da bi se sprečio monopol fondacija Ford i Rockfeller na utvrđivanje pravaca politike. Razlog što se Trump odmakao od scenarija standardne američke spoljne politike scenariju, i što je naizgled prijateljski prema Rusiju i više kritičan prema Saudijskoj Arabiji, je taj što on predstavlja Wall street opoziciju dominaciji Rockfellera. Različite strategije u odnosu na zemlje izvoznice nafte nisu potpuno neuobičajene.

Pored tržišnog rivalstva, postoji i duga historija tenzija između CIA i Pentagona. Rukovodstvo CIA je obučeno kako da postigne dugoročne geopolitičke ciljeve, dok je vojska navikla na silu. Nije iznenađujuće da ove dvije grupe često dolaze u sukob. Rockfelleri su sa svojim Savejtom za spoljne poslove i i savezom sa G. Sorošem, oduvijek su bili bliže CIA i demokratama, dok je vojska dosljedno sa republikancima.

Na globalnoj sceni, Rockfelleri se nadaju da će postepeno izgladneti protivnike američke moći, dok izazivaju “obojene revolucije”. Na drugoj strani Donald Trump govori o “bombardiranju” Iraka, i njegovi sljedbenici imaju mnogo više entuzijazma za direktne vojne napade na prkosne zemlje. Napeto odmjeravanje koje je pratilo sporazum sa Iranom je manifestacija ovih strateških razlika.

Agonija kapitalističke krize

Kako su Rockfelleri i Obamina administracija nastavili voditi ekonomski rat protiv Rusije, Venecuele i Irana – dok u isto vrijeme pokušavaju da ekonomski oslabe Koh Industri i osiguraju moć naftnog monopola – globalna ekonomija je na ivici katastrofe. Saudijci poslušno izbacuju naftu, a cijene u drugim sektorima, kao što su prirodni gas padaju. Povjerenje investitora pada i očekuje se panika postavlja.

Kako se stvari kreću na dole, Donald Trump i Braća Koh pokušavaju da ideološki iskoriste desno krilo. Opsesivno pro-izraelski, anti-islamski i anti-imigrantski dijelovi radničke klase SAD, prije svega osiromašeni bijelci na jugu i iz ruralnih područja, se vide kao potencijalna pešadija.

U međuvremenu, novac fondacija Rockfeller je raspoređen da kontroliraju i usmjere energiju građana koji imaju sklonost ka ljevičarskim idejama, posebno da neutraliziraju one sa idejama radikalne ljevice.  Iza svega ovoga postoji gotovo nerješiv ekonomski problem. Milioni ljudi nemaju mjesto u svjetskoj ekonomiji. Svjetsko tržište je puno robe, koje jeftino proizvode mašine. U Sjedinjenim Državama i zapadnoj Evropi, životni standard opada, a slijedeća generacija se prilagođava ekonomiji niskih plata. Sa Rusijom i Kinom kao okosnicama novog bloka zemalja koje imaju planiranu ekonomiju koju kontrolira država, stvara se alternativa u svjetskoj ekonomiji.

Globalni događaji nastavljaju pojačavati ideju da zapadni neoliberalni kapitalizam nije konačan kraj istorije. Finansijski sistem, zasnovan na zelenaštvu i eksploataciji, koji je vladao svijetom preko 500 godina, je u dugoj i dubokoj krizi. U strukturama vlasti različite frakcije se bore da ga sačuvaju, posebno kako alternative postaju atraktivniji za obespravljene. Koriste se različite strategije za poraz sve jače globalne opozicije, i postepeno, u zapadnih društvima policijska država represija i militarizam počinju zamjenjivati “demokratije” i “ljudska prava”. Svuda ulozi postaju sve veći, a postoji opasnost od veće katastrofe. Na globalnoj sceni u 21. vijeku se tek spremaju iznenađenja koja će potresti svijet.

Caleb Maupin ( New Eastern Outlook)

(Za Kurir  priredio M. Đorđević)