Kliker.info

Koliko jezik i mediji utiču na stvaranju negativne atmosfere, stereotipa, predrasuda, na koncu i diskriminacije? Koliko je važno da se ukazuje na štetu koju pravi negiranje genocida i koliko je važno boriti se protiv rasizma?

Ove teme istraživala je Melina Borčak, mlada novinarka i autorica dokumentarnih filmova porijeklom iz Bosne i Hercegovine koja živi i radi u Berlinu. Njena prva knjiga “Mekka hier, Mekka da” proglašena je Spiegelovim bestselerom.

“U knjizi se radi o jeziku i o mržnji prema muslimanima. Ne samo u medijima, nego i u svakodnevnom jeziku, zato što to jedan ogroman problem koji ide sve od nekih komplimenata koje ljudi misle da su te nešto pohvalili, a zapravo je uvredljivo, preko diskriminacije kod traženja posla, kod traženja stana i tako dalje, pa sve do genocida nad muslimanima”, objašnjava Melina Borčak, novinarka koja je radila za medije poput CNN-a, Arte, Deutsche Welle i druge.

U fokusu njenog rada su genocid i rasizam.

‘Mekka Deutschland’

RSE: Kako je nastala knjiga “Meka hier, Meka da”, znači Meka ovdje, Meka tamo, je li tako prevod?

Borčak: U prijevodu je Meka ovdje, Meka tamo ili Meka tamo, Meka ovamo, samo što to na njemačkom također znači žali se tamo, žali se ovamo, kritikuju ovo, kritikuju ono, jer oni imaju taj glagol mekan, pa za to nekako fino slaže i tu sam opisivala jedan jezički fenomen u kojem njemački mediji uzmu bilo šta što je negativno i onda bilo šta što je kao eto povezano s islamom, s muslimanima, onda tu dolaze nekakve fraze koje veze nemaju s mozgom, na primjer, ‘Mekka Deutschland’ je bila jedna fraza kao islamizacija Njemačke.

To je ono kad se pogleda na nivou informacija, to ima tačno onoliko smisla kao, ne znam, djeda mraz Indonezija. Mislim, to nikakvih logičnih, da prikažu muslimane islam kao nešto negativno. To na kraju ispadne kao masovna hipnoza. Nikad se ne spominju dobre stvari.

Inače, u knjizi se radi o jeziku i o mržnji prema muslimanima. Znači, ne samo u medijima, nego i u svakodnevnom jeziku, zato što tu je jedan ogroman, ogroman problem koji ide sve od nekih komplemenata koje ljudi misle da su te pohvalili, a zapravo je uvrjedljivo, preko diskriminacije kod traženja posla, kod traženja stana i tako dalje, pa sve do genocida nad muslimanima.

RSE: Koliko je to opasno ako imamo publiku koja nema dovoljno znanja ili interesovanja za takve teme? Kako publika reaguje?

Borčak: To je vrlo opasno zato što znamo da čak i kod maksimuma nasilja, kod ultimativnog zločina, a to je genocid, tu se mora prvo stvoriti ne mržnja nego strah.

Znači, čak nijedan genocid ne funkcioniše preko mržnje. Vi možete ljude mrziti i jednostavno, ne znam, jednostavno izbjegavati ih, ne družiti se s njima.

Da bi se to transformisalo u nasilje mora postojati strah i zato su se širile laži da su Tutsi ubili predsjednika Ruande, da Jevreji vladaju svijetom, da Bošnjaci srpsku djecu bacaju lavovima u Pionirskoj dolini, iako su lavovi već tada bili umrli od gladi jer niko nije smio da im priđe od bombardovanja i tako dalje.

Znači, morate stvoriti strah. I naravno, kad u preko 90 posto priloga se izvještava kako postoji ta jedna grupa ljudi koja je nasilna, koji su teroristi, koji nas mrze samo zato što mi imamo te neke evropske vrijednosti, a oni nemaju.

Nikad se ne spominje da postoje i evropski muslimani koji po definiciji imaju evropske vrijednosti. To se uopšte ne spominje. Ne spominje se postojanje tih ljudi, ne spominje se historija tih ljudi i to sad možda ljudima koji žive jedno s drugima. Mislim mi smo svi izmiješani na takozvanom Balkanu, to nama sad zvuči možda glupo, ali ja sam stvarno upoznala takve ljude.

Meni je jednom na promociji knjige u Austriji prišao momak koji je rekao svaka čast što ti ignorišeš taj dio svoje religije koja te govori da ubijaš nevjernike. Ja ga gledam i oni stvarno misli da po islamu svaki musliman ima dužnost da ubija sve nemuslimane. On stvarno misli, oni su bombardovani s jedne strane medijima, to su ljudi koji su možda malo blaži u slučajevi, ali onda ako nekako još zalutate u neki pogrešni ćošak interneta onda dobijete žestoku propagandu.

‘Ljudi ne znaju šta je genocid’

RSE: Da li medijski profesionalci prepoznaju negiranje genocida?

Borčak: Nažalost, ne prepoznaju. Nažalost, većina ljudi ne zna ni definiciju genocida, kamoli definiciju negiranja i da ga prepozna. Mnogo ljudi misli da genocid znači mnogo ubijanja, ali genocid znači jedna ili više metoda, odnosno dijela učinjenih sa ciljem istrebljenja neke grupe.

Dakle, to može biti mnogo ubijanja, a može biti i sterilizacija ljudi. Može biti i kidnapovanje djece, prevođenje djece iz jedne grupe u drugu, može biti stvaranje uslova koje čini život, odnosno preživljavanje, nemogućim.

I onda u to spada, na primjer, izgladnjivanje ljudi, napadi na medicinski sistemi, itd. Znači, to je vrlo važno znati kad se govori, na primjer, o negiranju genocida nad Ujgurima, zato što tamo mi nemamo brda leševa, ali imamo mnogo, mnogo miliona žena koje su sterilizovane. I naravno, sljedeća generacija Ujgura se možda neće ni roditi. I ako se rodi, rodiće se mnogo manje, oni će roditi mnogo manje djece i sve tako.

A s druge strane, 400.000 Nijemaca kad je ubijeno u Drugom svjetskom ratu, tokom bombradovanje, oni su ubijeni, ali to nije bio genocid jer cilj Amerikanaca i Rusa i tako dalje koji su bombardovali Njemačku nije bilo da istrijebe njemački narod, da on više nikad ne postoji, nego cilj je bio da zaustave Hitlera i naciste. Dakle, mora se gledati na to šta je cilj.

I to je prvi problem što ljudi ne znaju šta je genocid i kako da onda znaju šta je negiranje genocida.

Dakle, negiranje genocida nije kad ti kažeš tu se nije desilo apsolutno ništa. Negiranje genocida je čak i ako ti priznaš sve što se desilo, sve činjenice, a onda kažeš, ali to nije bio genocid.

Zato ljudi koji kažu, jeste, u Srebrenicu ubijeno preko 8.300 Bošnjaka, jeste u Srebrenci izgladnjivan narod i tako dalje. Sve to kad bi priznali, onda kažu, ali to je bio strašan zločin, nije bio genocid. To je negiranje genocida.

Ili ako se negira jedan aspekt, na primjer kod negatora holokausta, oni često kažu, jeste to je bilo šest miliona, sve je to bilo i bio je to genocid, ali nije bilo gasnih komora.

Bez obzira što oni kažu to je bio genocid, ali nije bilo gasnih komora, gasne komore su laž i to je negiranje genocida jer se negira jedan aspekt tog genocida.

Ili ako se smanjuje broj, onda vi negirate sve što je manje od pravog broja i to je negiranje genocida. Sve što je manje od pravog broja i to je negiranje genocida.

Znači, ljudi moraju prepoznati da nije negiranje reći da nije bilo ništa tamo, nego negiranje počinje već od bio je strašan zločin.

Ili u genocidu nad Bošnjacima, jedan profesor koji se bavi genocidom, profesor Karčić, je to vrlo dobro opisao da kod nas postoji četiri faze nagiranja genocida nad Bošnjacima.

Prva je bila ta brutalna faza prekopavanja masovnih grobnica itd. Druga je onda bila akademska faza gdje se pokušavalo nekako na taj način prepisati historiju, a onda sljedeća faza je lokalizacija, dakle reduciranje da se to desilo samo u Srebrenici.

Dakle, presude međunarodnih sudova one su ogromna stvar i one su nešto što dovodi do toga da se genocid ne smije nikako negirati, mislim ludilo je to negirati.

I onda sljedeća faza je trijumfalizacija. Dakle svaki genocid svijeta ima deset faza i posljednja je negacija. Znači negacija nije neko mišljenje nego je ona nastavak genocida, ona je priprema za sljedeći genocida,

Ali morali smo dodati i 11. fazu, to jest trijumfalizaciju, trijumfalizam, gdje se radi o tome da se genocid više i ne negira, prizna se šta se desilo, a onda se kaže ‘ i to bilo odlično i to ćemo uraditi ponovo’ .

RSE: Koliko su političari odgovorni za takvu atmosferu?

Borčak: Političari su naravno najodgovorniji za negiranje genocida jer su ti koji na tome skupljaju jeftine glasove, jer saznao su da je mnogo lakše ljudima prodavati priču o tome da si ti, ne znam, branitelj naroda svoga i to raditi ne branjenjem naroda, ne time da im povećaš penzije ili da bude bolje u životu, nego samo time da mrziš druge.

Tako da to je njima najjednostavniji način da dođu do glasova, najjednostavniji način da ništa ne rade, a ipak sjede u svojim foteljama.

Ali naravno to nije samo čisti oportunizam, ne želim to sad prikazati kao da su to neki bezazleni ljudi, nego to je stvarno također i mržnja i fašizam i tako dalje, jer mislim jeftini glasovi se mogu skupljati na drugi način, ovdje se jednostavno sastavilo taj oportunizam i ta mržnja.

RSE: Jesu li mladi generalno u Bosni i Hercegovini svjesni, upućeni na ono što se dešavalo u 90.- tih godina prošlog vijeka u Bosni i Hercegovini, a i regiji, znači u bivšoj Jugoslaviji?

Borčak: Mislim da mladi, nažalost, nisu upućeni u to. Postoje neki, kao ‘bubbles’, grupe mladih koje jesu upućene, koje sve to čitaju, koje prate, zato što, hvala Bogu, imamo informacije. Znači, ne morate ići u biblioteku, ne moraju se organizovati neki ilegalni sastanci kao u diktaturama da nekako, pod rizikom života i smrti, dođeš do letka da se informišeš. Ne, i sve imamo u svom džepu, u svom mobitelu sve informacije.

Treba malo imati prioriteta u životu. Nije normalno i nije ni psihološki ili na bilo koji način zdravo živjeti u društvu u kojem se svako malo razgovara o tome ‘trebamo li ponovo bježati’.

Znači, morate se malo pobrinuti za to, ne iz nekih političkih razloga.

Ne kažem ja da neko ko je rođen, ne znam, ni ja u Beogradu prije 20 godina, ko nije tu ni preživio i tako dalje, da je sad odgovoran za to. Naravno da nije, naravno da nije kriv.

Ali mora se pobrinuti za to šta se radi u njegovo ime. Šta govore ljudi koji govore da predstavljaju njega ili nju, a zapravo ne predstavljaju.

Morate se pobrinuti da vas ne iskoriste, da ne žrtvuju vas, da vi možete hodati svijetom podignute glave.

Morate se pobrinuti da svoj imidž popravite, a popraviti ga nećete time što negirate da su se ti zločine desili, jer to je dokumentovano na milionima dokaza i to bez pretjerivanja nego svaka, znači sama presuda Karadžiću (Radovan Karadžić) je preko 100.000 stranica. Taj čitav proces. Nećete to postati tako, nego ćete postati tako što ćete reći, jeste, to sve se desilo i ja sam protiv toga.

Aida Đugum (RSE)