Kliker.info

Dok su Rusija, Kina i veći dio ostatka svijeta oštro osudili agresiju SAD-a i Izraela na Iran, kao suverena država i članica UN-a, Milorad Dodik je otvoreno podržao agresiju i stao u isti red s Kosovom i Albanijom.Na svom X profilu, Dodik je napisao: “U svjetlu trenutnih izazova na Bliskom istoku, Republika Srpska jasno podržava stav Izraela u odbrani od terorističkih prijetnji i agresije.

Piše : Branko Berić (Buka)

Kao republika duboko ukorijenjena u demokratskim vrijednostima, poštovanju volje naroda, s izraženim pluralizmom i slobodom političkog organizovanja, pripadamo potpuno drugačijem civilizacijskom krugu od autoritarnog režima u Iranu. Stoga ćemo, putem naših predstavnika na nivou BiH, inicirati prekid diplomatskih i ekonomskih kontakata s Iranom.”

Dodik je ovu izjavu dao u ime Republike Srpske, iako ne obavlja nikakvu funkciju u institucijama Republike Srpske, niti je Republika Srpska zauzela bilo kakav politički stav o tom pitanju. Na taj način je ponizio Republiku Srpsku, pokazao da ne poštuje njene institucije i da je podredio srpske nacionalne interese svojim ličnim interesima i ciljevima. To se u političkoj i pravnoj istoriji naziva izdaja.

Milorad Dodik je mogao u svoje ime aplaudirati Donaldu Trumpu zbog uništavanja država i gradova, zbog otmice i likvidacije predsjednika država i članova vlade, zbog monstruoznih prijetnji koje uništavaju civilizacijske vrijednosti i osnovne principe suvereniteta, ali nije smio svoj stav pripisati srpskom narodu i Republici Srpskoj. Mogao je, u zanosu svog entuzijazma za planetarno zlo, zamisliti da bi sukob najmoćnije svjetske sile sa civilizovanom nacijom, ne daj Bože, završio nuklearnom apokalipsom, već viđenom u Drugom svjetskom ratu u Japanu, pa je mogao reći da je svaka vrsta podrške planetarnoj sili opasna, nemoralna i nepotrebna. Moć velikih ima smisla samo ako vodi dobru i planetarnoj pravdi. SAD nikada nisu zasnivale svoju vanjsku politiku ni na kakvim pravnim, političkim ili moralnim principima.

(U ovom kratkom osvrtu nećemo se baviti širim kontekstom Dodikove političke oštroumnosti, kao što je pitanje budućih odnosa s Rusijom i Putinom, ili utjecaj na državnu politiku BiH. Analiza ovih složenih pitanja morat će pričekati ishod ove Trumpove avanture).

Nedavno sam na ovoj stranici pisao o političkom podjarmljivanju koje je postalo naša jedina državna politika, ne shvatajući da će se razmjere ovog sindroma pretvoriti u civilizacijsku sramotu. Stajati na stranu najrazornijih kriminalnih politika danas je političko ludilo i moralno samoubistvo. Nedavno sravnjivanje Gaze sa zemljom i masovno ubijanje civila koji nisu imali gdje pobjeći od ratnog uništenja nije bio dovoljan podsjetnik na Dodikovu političku savjest. Trump je nastavio svoj politički zaokret uništavanjem međunarodnog pravnog poretka kroz razne oblike prijetnji i oružanih intervencija, sankcija i tarifa. Nekontrolirana politička i vojna moć otišla je toliko daleko da je legitimizirala najbrutalnije oblike državnog terorizma. Ovakvoj vrsti nasilja se ne nazire kraj.

Započinjući rat protiv Irana, Trump je razočarao cijeli svijet koji mu je vjerovao. Razočarao je i građane svoje zemlje koji su vjerovali njegovim predizbornim uvjeravanjima da je vrijeme ratova i rušenja režima prošlo i da je Amerika na prvom mjestu. Sam je, neočekivano, razotkrio njegovu strategiju laži i političke prevare. Kredibilitet američke riječi više se ne vjeruje.

Trumpovo ime će se povezivati ​​s propašću civilizacijskih vrijednosti, a ne samo s uništavanjem međunarodnog prava i ignoriranjem diplomatije kao političke vještine. Šarmantni hvalisavac se neočekivano pretvorio u drskog lažljivca s licem đavola.

Da budemo jasni: nije stvar u tome koga je Dodik trebao podržati. Problem je da li ikoga uopće treba podržavati u kontroverznim sukobima bilo koje vrste. Zašto bi ozbiljan političar podržao bilo koga u ratnim sukobima čiji se ishod ne može znati ili čak ni naslutiti? Sve što ozbiljan političar može (ili treba!) učiniti jeste podržati principe i političke i pravne principe koji se trebaju slijediti u rješavanju sukoba. Rat nije rješenje, ili može biti rješenje tek kada su iscrpljene sve mogućnosti za drugo pravedno rješenje. Agresije, zločini i ubistva predsjednika suverenih država ne mogu biti predmet podrške i prihvatljive politike bilo koje države. To je kraj civilizacije prava i politike i prelazak na civilizaciju sile, terora i smrti.

Sa podrškom poput Dodikove, jednom nogom smo zakoračili u civilizaciju zla i političkog terora. To nije samo moralni i politički grijeh, to je civilizacijski neuspjeh koji će historija pamtiti. Ne postoje nacionalni interesi koji mogu opravdati prelazak na stranu zla i zločina!