Kliker.info

Selektivna objava Epsteinovih dosjea, koja ide u prilog Trumpu, sugerira da mreža nije ugašena. Naprotiv, čini se da najjače djeluje upravo nakon Epsteinova spornog samoubojstva. Zasad se ponajviše otkriva uključenost izraelskih i, posredno, ruskih obavještajaca.

Nameće se pitanje: gdje je nenadmašni „James Bond“ da spasi Zapad? Osobito u svjetlu hipoteze da samo FSB posjeduje „cijelu listu njegovih klijenata“, kako sugeriraju FOIA dokumenti i FBI-jevi izvještaji (EFTA01683874). Hipoteza nije potvrđena, ali ako je točna, geopolitičke posljedice mogle bi biti nesagledive.

U kontekstu deklasifikacije dokumenata koji „štede“ Epsteinove američke mete, pokušaji kompromitacije Trumpa i inzistiranje na objavi svih dokumenata u kojima se spominje ne djeluju osobito razborito. Zašto?

Epsteinova mreža temelji se na KGB-ovoj metodologiji MICE (Novac, Ideologija, Kompromis, Eksploatacija). Nikome nije bliža nego Rusima. Pruža im alat za manipulaciju i kontrolu svjetskih elita. Daje detaljan uvid u veze između SAD-a, Europe i Azije. To je ogroman strateški kapital.

Što ako FSB odluči deklasificirati svoje dokumente? Nakon FOIA i FBI objava, zapadne elite teško bi ih mogle odbaciti kao lažne. Upravo u perpetuiranju Epsteinove mreže krije se okidač za autodestrukciju ne samo globalnih elita, nego i globalnog poretka.

Uključenost Izraela i Rusije pokazuje kako su inteligentno prepoznali interese i ponašanja globalnih elita. Ne i njihovu odgovornost za ta ponašanja. Ona su svojstvena svim elitama. Od najnižeg do najvišeg nivoa moći, svi su osjetljivi na MICE mamce. Zašto? Ljudi koji dolaze na važne pozicije u društvu često žele izmjeriti moć koju posjeduju. Mjere ju po tome koliko pravila mogu prekršiti i koliko zabranjenih postupaka mogu provoditi, a da pritom ne snose nikakve posljedice. Zato Epsteinov obrazac i djeluje prema tom modelu, u srcu svjetskog poretka.

Pogledajmo, u tom kontekstu, zadnje dokumentirane objave, ekskluzivno s ukrajinskim inputom, o kojima u Uniji malotko govori jer sugeriraju povezanost ukrajinske vladajuće strukture s Epsteinom. I to u trenutku u kojem europski lideri i dalje srcedrapeteljski viču: „Ukrajina ne smije pasti!“ A Koalicija voljnih nas poziva na rat protiv Rusije.

Iako se čini da je Epstein uživao u počinjenju svojih zločina, ne treba zaboraviti da je on u stvari „radio“ za Mossad. Strašna djela koja je počinio bila su prije svega sredstvo za ucjenjivanje prijatelja-meta. Iako npr., za sada, nijedna ukrajinska javna osoba nije izravno optužena, postoje brojni dokazi. Ali nema istrage koja bi ih potvrdila ili opovrgla.

Veza Yermak – Epstein- Zelensky

31.siječnja 2026., Yulia Mendel, bivša glasnogovornica Zelenskog, otkrila je da njegov čovjek od povjerenja, Andriy Yermak, bivši šef njegove administracije, danas smijenjen, prakticira crne mise.[i] Pod pseudonimom „Ali Baba“, Yermak je vodio i veliku mrežu korupcije, otkrivenu tijekom operacije Midas.[ii] Otad je pod nadzorom novinara. Zatekli su ga u posjeti Oleksandru Kamyshinu – direktoru željeznica, i Roustemu Oumierovom, tajniku Vijeća za obranu i nacionalnu sigurnost Ukrajine, oboje povezanih s aferom Midas. Također je posjetio Yevgena Korniychuka, bivšeg ministra pravosuđa i bivšeg veleposlanika u Izraelu, koji je zet predsjednika Vrhovnog suda. Na kraju, Yermakov odvjetnik, Ihor Fomin, i Korniychuk zajedno su se sastali s Timurom Mindichem, poslovnim partnerom Volodymyra Zelenskog, koji je trenutno u bijegu u Herzliji, Izrael.^[iii]

U trećini poznatih Epsteinovih dokumenata nalazi se nekoliko ukrajinskih putovnica. No, američko Ministarstvo pravosuđa je cenzuriralo imena, adrese i fotografije vlasnika tih putovnica s kojima se Epstein družio. Osim toga, drugi dokumenti potvrđuju da je Epstein nekoliko puta posjetio Kijev i zadužio Francuza Jeana-Luca Brunela da tamo obavlja njegove „kupovine“. Brunel je bio direktor model-agencija Karin Models (Pariz) i E=MC2 (Miami). U Francuskoj je bio optužen za prostituciju. Ali je, 2022., poput Epsteina,  u zatvoru, prema službenoj verziji izvršio samoubojstvo. Zelenskyjev nezaobilazni najbliži suradnik Timur Mindich, popularno zvan “Zelenskyjeva novčarka”,  također je bio direktor jedne casting-agencije FirePoint[iv](Kijev). Nije poznato koliko je mladih Ukrajinki i Ukrajinaca upalo u njihovu mrežu.

U tom kontekstu, Volodymyr Vatras, član Pravne komisije Vrhovne Rade (parlamenta), 6. veljače 2026. podnio je prijedlog vrlo sporne reforme ukrajinskog Građanskog zakonika. Projekt zakona nije prošao. Osim što bi štitio ugled osoba koje se terete za korupciju sve do njihove konačne osude, on bi snizio dobnu granicu za brak na nevjerojatnih 14 godina. Posljedično, svaka optužba za zlostavljanje maloljetnika ili silovanje djece od 14 do 18 godina postala bi nemoguća, u skladu s ostalim ukrajinskim zakonima. Ukrajinski tisak o tome govori kao o „državnoj pedofiliji“.[v]

A, u Ukrajini se udomaćio „childbusiness”. Ne samo što tamo žene strancima rađaju djecu kako bi prehranile vlastitu (industrija surogat-majčinstva[vi]). Ostaje otvoreno pitanje ukrajinske siročadi, poglavito one koja je bila stacionirana u Turskoj.

Evakuacija djece iz Ukrajine: optužnice i neovisna istraga izostale

Prema objavljenim navodima iz izvješća Ureda ukrajinskog pravobranitelja nakon inspekcije u ožujku 2024., kao i prema dokumentarnom prilogu istraživačkog medija Slidstvo.Info (novinari su doživjeli pokušaje ometanja projekcije, o čemu je izvijestio i Institute of MassInformation – IMI[vii]) iz studenoga 2025.^[viii], više od 510 siročadi iz Dnjipropetrovske oblasti evakuirano je 2022. u Tursku preko Zaklade Ruslana Šostaka (vlasnik trgovina Eva i supermarketa Varus) i smješteno u hotelu Larysa. U tim su materijalima navedeni loši uvjeti smještaja, izostanak adekvatnog nadzora, fizičko i psihološko kažnjavanje djece te organiziranje promotivnih fotografiranja za potrebe prikupljanja donacija. Spominju se i optužbe za fizičko zlostavljanje od strane jednog od odgajatelja, kao i navod da su dvije maloljetnice tijekom boravka zatrudnjele.

Zaklada Ruslana Šostaka javno je surađivala s inicijativama prve dame Ukrajine, Olene Zelenske^[ix], osobito u kontekstu humanitarnih projekata vezanih uz djecu pogođenu ratom. Prema javno dostupnim informacijama, Olena Zelenska dala je potporu programu evakuacije djece, uključujući i susrete s međunarodnim partnerima, no njezin ured je naknadno naveo da nije sudjelovala u operativnoj provedbi projekta niti je imala pristup detaljnim izvješćima o njegovoj provedbi.

Ukrajinsko tužiteljstvo otvorilo je kazneni postupak vezan uz slučaj, ali je on zatvoren zbog nedostatka dokaza (?) i ograničene nadležnosti jer su se događaji odvijali u inozemstvu.

Nije provedena ni neovisna međunarodna istraga niti postoje sudske presude koje bi potvrdile ili opovrgle navedene teške optužbe nasilja nad djecom. Kao i tvrdnje o mogućoj povezanosti tog nasilja s međunarodnom mrežom dječje prostitucije i Epsteinovom mrežom – a nakon evociranja relacije: Yermak – Epstein- Zelensky.

Tražena „roba“ iz Rusije i Istočne Europe u Epsteinovoj mreži

Ostaje nepoznato koliko je žena i djevojčica iz Rusije i drugih istočnoeuropskih država, posebno cijenjene „robe“ kod Epsteinovih klijenata, zapravo uhvaćeno u njegovu mrežu. Lideri država bivšeg Istočnog bloka pokazuju vrlo čudnu, potpunu nezainteresiranost za istraživanje sudbina svojih sugrađanki. Čak ni Epsteinovi milijuni, zaplijenjeni radi obeštećenja žrtava (ili kupovanja njihove šutnje), nisu im dovoljan stimulans.

Zna se da su djevojke iz Rusije i Istočne Europe, nakon kraja Hladnog rata, bile tražena „roba“ kod seksualnih predatora jer su često bile ranjivije i lakše dostupne – uslijed ekonomske nesigurnosti, migracija ili slabije kontrole nad radnim i životnim uvjetima. Pored toga, budući da su im prije bile nedostupne, bile su percipirane kao egzotične ili „novitet“ za bogate klijente, što je lokalnim svodnicima i navlakačima obećavalo dobru zaradu. Kao i nakon oružanih ratova, lako je zamisliti da se i „zapadna hladnoratovska pobjednička vojska“ željela iživljavati nad ženama poraženih zemalja.

Ostaje, prema raznim izvještajima i svjedočanstvima, da su žene koje stižu s druge strane „željezne zavjese“ bogati klijenti cijenili i zbog kombinacije poželjnog izgleda, mladosti i obrazovanja ili posebnih vještina (npr. jezične sposobnosti, ples, intelektualne sposobnosti). Tako Bill Gates priznaje dvije izvanbračne veze s Ruskinjama: jednu s ruskom igračicom bridža koju je upoznao na bridž turniru, a drugu s ruskom nuklearnom fizičarkom koju je upoznao u okviru svojih profesionalnih aktivnosti. Tvrdi da te veze nije ostvario zahvaljujući Epsteinu, iako ga je poznavao.

Konačno, i Donald Trump je oženio dvije djevojke iz bivše komunističke zone – Čehinju Ivanu Marie Zelníčkovu i Slovenku Melaniju Knavs.

Kako je, dakle, Trump iz „duboke“ države prešao u „plitku“ državu, pa zaglibio u dubokom skandalu Epsteina– od kojeg se ne uspijeva distancirati?

Od duboke do plitke države

U Trumpovu narativu „duboka država“ nisu mitovi. To su ljudi s uredskim iskaznicama. Neizabrani birokrati, obavještajci, državni službenici. Sustav koji sabotira volju birača. Bitka se vodi javno. Sudovi blokiraju Trumpove carine. Administracija uzvraća žalbom. Politika protiv prava, pravo protiv politike. Sve pod reflektorom moći.

U isto vrijeme Epsteinfiles otvaraju godinama zaključane ladice. Dokumentiraju amoralne i ilegalne prakse elita. Bez obzira na stranačku pripadnost. Lijevi, desni, centar – etikete blijede pred činjenicama. Ako je „duboka država“ metafora tame, „plitka država“ je reflektor. Ne skriva, nego pokazuje. Veze, pogodovanja, zaštitni krugovi. Financije, politika, institucije. Seksualno zlostavljanje i zloupotrebe položaja.

Ironija? Čak ni kritičari poput Trumpa nisu izvan igre. Nisu promatrači. Nisu disidenti. Igraju unutar istih zidova koje javno napadaju.

Epsteinovi dokumenti postaju simbol ogoljavanja elita. Bez obzira na rasu, vjeru ili stranku. Obrazac ne pita za identitet. Uvijek vodi do istog: gomilanje bogatstva i moći u rukama malobrojnih. A ta je akumulacija u posljednjih 30 godina doživjela nečuvenu akceleraciju. Nakon priključivanja komunističkih kapitalističkim elitama. Nakon kraja „klasne borbe“ povijest je proglašena završenom. Računi – nisu.

Zato važnost Epsteinfiles nije samo u dokazivanju i dokumentiranju seksualnog i ritualnog nasilja elita nad ženama i djecom. To je tek najšokantniji sloj. Ispod njega nalazi se širi obrazac. Obrazac ekonomskog nasilja. Sustava u kojem manjinski privilegirani slojevi, nekažnjenim amoralnim i protupravnim radnjama, ostvaruju profit na teret većine.

Nije riječ samo o dubokom skandalu. Riječ je o strukturi. Ne samo o devijaciji. Nego o modelu.

Nakon raspada komunističkog – raspad zapadnog bloka?

Zahtjevi da se ponašanje elita moralizira potiču ih na bijeg iz „plitke države“ koja ih ogoljuje. Zato se trude odvratiti pozornost od svoje krivnje za zlouporabu moći kroz rehabilitaciju ekstremnih ideologija poput fašizma. Savršeno diskretno. Dovoljno im je jednostavno te ideologije staviti izvan dosega represivnog aparata.

I tu dolazimo do projekcije: raspad Zapadnog bloka, na način koji zrcali raspad Komunističkog bloka. Efektivno, svjedočimo razotkrivanju zapadnih obrazaca moći, baš kao što smo nekoć gledali razotkrivanje komunističkih obrazaca.

Baš kao što je tada komunistička „plitka država“ koristila fašizam kao instrument simboličke i praktične razgradnje, danas „liberalni plićak“ čini isto. Delegitimacija ideologije, društvena podjela, koncentracija moći i kapitala u rukama novih elita, olakšana integracija u novi svjetski poredak koji obilježava uspon Rusije i Kine – sve je to u igri.

Jedina razlika? Tada je komunizam bio alternativa. Sada liberalno jednoumlje nema nikakvu konkurenciju. Nijedna ideologija ne stoji nasuprot. Samo plićak i ogoljene elite, koje i dalje igraju iste stare igre moći.

Ironija ? Svako jednoumlje, koliko god moćno izgledalo, na kraju je autodestruktivno – jer ugušuje kritiku, ignorira stvarnost i gomila unutarnje kontradikcije koje ga same satru.

Francuska na rubu: Ulica protiv ulice, država po strani

Francuska. Kolijevka ljudskih prava. A na ulicama – prizori koji su donedavno bili nezamislivi. Ulične bitke između neofašista i „antifa“. Radikalna desnica i radikalna ljevica. Sukobi. Krv. Smrt.

U Lyonu je 23-godišnji Quentin Deranque, pripadnik ekstremno desne organizacije Actionfrançaise, pretučen na smrt od strane pripadnika ekstremne ljevice. Povod za marš. Subota, 21. veljače 2026. Oko 3.200 ljudi u povorci. Početak – komemoracija. Kraj – ispružene desne ruke, fašistički i nacistički simboli, skandiranje protiv antifašista, oživljeni antisemitizam, rasizam i homofobija.

A vlast? Represivni aparat nije spriječio očekivane sukobe zbog najavljenog propalestinskog govora europarlamentarke Rime Hassan na Sorbonni. Nije reagirao ni na provokacije tijekom marša. Umjesto toga, uz pomoć mainstream medija, tragedija je brzo politički instrumentalizirana. Umjerena desnica i ljevica iskoristile su je za diskreditaciju stranki populista i tradicionalne ljevice koje 2027. ciljaju rekordne rezultate. Poruka biračima: „Mi smo manje zlo.“ Nakon sudske diskvalifikacije populistice Marine LePen, slijedi li ista sudbina najboljem tribunu ljevice Jean-Lucu Mélenchonu? umjerenu ljevicu i desnicu – jedini način opstanka na vlasti.

Ironija je dublja. Antifašisti su uz 70–85 milijuna žrtava i s oružjem u rukama dobili posljednji svjetski rat. Vlasti su potom, povijesnim revizionizmom – dakle bez ispaljenog metka – oživjeli njihove stare neprijatelje. Iako se unaprijed zna da im je ideologija gubitnička. Jednostavno zato što isključuje, a ne federira. U službi je elita. Preusmjerava mržnju. S elita na vjerske, rasne i etničke zajednice. Umjesto poziva na odgovornost moćnih – poziv na sukob građana.

Unutarnja meta? Europske  muslimanske i židovske zajednice. Koje se već međusobno razdiru. I to zbog zapadne proizraelske politike. Vanjska meta? Rusija. Njena invazija EU-a prikazuje se kao „eminentna prijetnja“. Iako kritičari podsjećaju da se NATO širio prema ruskim granicama. A ne obratno.

Ponuđena perspektiva? Kao u Ukrajini, građanski rat i rat. Bolje nego stati pred ogledalo nakon Epsteinfiles.

Dosjei u Bijeloj kući: Tko drži koga u šaci?

Ironija? Upravo u Trumpovoj „plitkoj državi“ na površinu izlaze dokumenti iz afere Epstein. Primarno razotkrivaju strukture tzv. „duboke države“. Sekundarno kompromitiraju Trumpovu transakcijsku politiku na Bliskom istoku u korist Izraela. Pojavljuje se teza: takva je politika možda oblikovana pod pritiskom izraelske obavještajne službe Mossad. Pritiskom – kako na Donalda Trumpa – tako na sve pripadnike svjetske elite zapletene u Epsteinovu mrežu. Njihova imena padaju kap po kap.

Danas Trump više nije meta. Nakon Epsteina, on u rukama drži potencijalne adute. Iako je i sam dio priče iznad koje se izdigao. Drži instrumente pritiska koje je stvorila Epsteinova mreža. Poluge utjecaja. Kako na američku politiku – tako na političke i pravosudne odluke država čiji su akteri kompromitirani.

Nije poznato kako je Ministarstvo pravde SAD-a odredilo redoslijed objava dokumenata. Naprotiv, zna se da se radi o dobrom businessu. Već 25 Epsteinovih meta je platilo velike svote. Tako su izbjegli kazneni progon. Njihova imena su cenzurirana na prva tri milijuna objavljenih stranica. Preostalo je još oko 6 milijuna.

Dobar dio materijala se odnosi na europske političare. Posljedice? Destabilizacija saveznika. Posebno Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske. U Britaniji: Ghislaine Maxwell, najbliža Epsteinova suradnica; Peter Mandelson, bivši ministar i veleposlanik u SAD-u; Sarah Ferguson i princ Andrew. U Francuskoj: Jean-Luc Brunel, modni agent i blizak Epsteinov suradnik, čije je samoubojstvo 2022. u zatvoru jednako upitno kao i Epsteinovo; Jack Lang i njegova kći Caroline, bivši ministar kulture i obrazovanja podrijetlom iz židovske obitelji iz Alzasa – godinama na čelu francuskog  Instituta Arapskog svijeta; Fabrice Aidan, francuski diplomat.

Neke kompromitirane osobe optužene su za prosljeđivanje ekonomskih, političkih ili vojnih tajni. Prema državi Izrael ili frakcijama unutar njezine vlade. Prisutne su i neprovjerene tvrdnje o sudjelovanju javnih osoba u sotanističkim kultovima.

Dakle, radi se o međunarodnoj aferi s mogućim značajnim geopolitičkim posljedicama. Čak i da protivnici dominantnog dvojca Trump-Netanyahu uspiju ukloniti te lidere, Epsteinova mreža može nastaviti s djelovanjem posredstvom Mossada i FSB-a koji su u srcu afere.

Između antisemitizma i izostale autokritike

Narativ koji prati aferu Epstein, i u čijem središtu je izraelska obavještajna služba, lako potiče paranoju. Priziva povijesne obrasce progona. Poput progona vještica i Židova u srednjem vijeku. Kao i staru ideju o „skrivenoj skupini“ koja kontrolira svijet.

Na to upozorava Sébastien Lévi, komentator izraelske javne radiotelevizije Kan na francuskom i dopisnik iz SAD-a za francuske novine[1]. Prema njemu, afera Epstein daje priliku antisemitima da ožive Protokole sionskih mudraca. Da ožive dokument za koji povjesničari uglavnom tvrde da je falsifikat. Da je nastao u carskoj Rusiji. Vjerojatno u krugovima Ohrane (tajne policije). Cilj? Diskreditirati liberalne reformske pokrete njihovom prekvalifikacijom u „židovske zavjere“. Ili: spriječiti uspon cionizma nakon Kongresa u Baselu 1987. – doživljavan kao prijetnja.

Lévi zaključuje: „Epsteinovi zločini nisu fantazija. No njihova instrumentalizacija uklapa se u zavjereničko i antisemitsko skretanje. Retorika o ‘elitama bez domovine’ i ‘degeneriranima u financijama’ otvara opasne prečace. Kada francuski političar Philippe de Villiers govori o ‘planetarnoj kasti globaliziranih elita koja mora skinuti masku’, čak i ako je nehotice, hrani retoriku koju antisemitizam rado preuzima. Instrukciji afere Epstein trebaju jasno nominirani krivci. Povijest pokazuje da su Židovi u takvim okolnostima često postajali žrtveni jarci.“

Međutim, u Lévijevoj analizi je odsutna autokritika. Uopće ne problematizira aktualnu bliskoistočnu politiku dvojca Trump–Netanyahu.  Agresivnu i supremacističku. Koja potiče pojednostavljene odgovore na složena pitanja o kojima govori.

Logično bi izbjegavanje kolektivne stigmatizacije Židova trebalo podrazumijevati izbjegavanje kolektivne stigmatizacije Palestinaca. Zato što je Izrael priznata država već 78 godina. Zato što, kao takva, više nema pravo na posebnost. Trebala bi za svoje akte odgovarati kao svaka druga država. Čime bi razgradila stereotipe o „židovskoj posebnosti i zavjereništvu“. Treba joj autokritika.  Dosljedna odgovornost. Bez mitologije. Bez izuzetnosti.

Zasad to nije slučaj. Odatle priča o Epsteinu kao najzaštićenijem predatoru SAD-a. Dokumenti su deklasificirani i objavljeni za mandata najvećeg prijatelja Izraela – Donalda Trumpa. Označavaju Epsteina kao infiltriranog agenta Mossada. Agenta čija su specijalizacija kompromat i business koji iz njega proizlazi.

Dakle, mlada država Izrael očito ne zna birati prijatelje. Ili joj, uz prijatelje kakve ima, ne treba većih neprijatelja. Svijet je zahvatio novi val antisemitizma. Hrani ga sve veće otuđenje između vladajućih struktura i društva u kojem je židovska zajednica percipirana kao saveznica vladajućih struktura protiv društva kojega su dio. Kako zaključuje genijalna Hannah Arendt: „Prezir masa prema ‘eliti’ i prezir elite prema masama dva su lica iste pojave.“ pojave.“.

Epstein: Dokumentirana priča o najzaštićenijem predatoru

Istraživanje „Prijatelj glavnog špijuna: Jeffrey Epstein i svijet obavještajnih službi“, od 19. veljače 2026., Leonarda Diasa – brazilskog istraživačkog i novinara i autora, temelji se na 883.000 dokumenata koje je objavilo američko Ministarstvo pravosuđa. Dias je šest tjedana  analizirao materijale pomoću full-text indeksiranja u Elasticsearchu, grafičkih baza Neo4j koje su mapirale 1,2 milijuna imenovanih entiteta te sustavno čitale FBI-jeva izvješća, e-mailove, financijske zapise i klasificirane bilješke. Metodom – dokument po dokument. Bez anonimnih izvora, bez nagađanja.

Rezultat? Dias prvo evocira događaj iz 2008. Savezni tužitelj Alexander Acosta vodi postupak protiv Jeffreyja Epsteina. Predmet: seksualno zlostavljanja 36 maloljetnica na Floridi. Prima poziv.  Rečeno mu je da Epstein „pripada obavještajnim službama“ i da se u to ne treba miješati. Slijedi izvanredan sporazum o nepokretanju kaznenog postupka. Njime je Epsteinu dodijeljen savezni imunitet. Proširen je i na njegove suradnike. Žrtve su isključene iz procesa. Umjesto ozbiljne kazne, Epstein služi 13 mjeseci. Uz povlaštene uvjete. Slučaj nije riješen običnim sporazumom između tužiteljstva i optuženika (nagodba ili smanjenje optužbi). Završio je „naredbom o zaštiti“. Pravni mehanizmi su mu doslovno pružili institucionalnu zaštitu. Što Diasa navodi na zaključak: „To nije bila teorija zavjere. Bilo je gore – dokumentirana stvarnost u kojoj je Epstein djelovao uz zaštitu obavještajnih struktura, dok su institucije svjesno zatvarale oči.“

Prvi pokušaji pravde protiv Epsteina – prijave Marie i Annie Farmer 1996. te istraga Joea Recareya 2005. – naišli su na sustavnu blokadu. Epstein, uz zaštitu Ghislaine Maxwell i mreže moćnih saveznika uključujući Lesa Wexnera (američki milijarder poznat po brandovima Victoria’s Secret i Bath&Body Works i donacijama židovskoj zajednici), uspio je desetljećima izbjeći kaznu. Institucije poput FBI-a svjesno su zatvarale oči.

Sporazum iz 2008.postignut je pregovorima između Acoste, Dershowitza i Epsteinovog pravnog tima (Jay Lefkowitz, Kenneth Starr i Gerald B. Lefcourt). Pružio je Epsteinu i njegovim suučesnicima gotovo potpunu pravnu zaštitu. Uključujući imunitet i prikrivanje od žrtava. Prema FBI-dokumentima, ovako neuobičajena privilegija ukazuje na umiješanost obavještajnih službi. Joe Recarey, ključni detektiv, naglo je preminuo je u 50-toj godini – prije nego što je mogao svjedočiti. Okolnosti njegove smrti nisu istraživane.

Eksplozivni FBI dokument otkriva mrežu Epsteina

Najvažniji dokument u spisu Jeffreyja Epsteina nije neki e-mail, zapisnik o letu niti iskaz žrtve. Riječ je o FBI izvješću EFTA00090314 iz 2020. Temelji se na povjerljivom ljudskom izvoru CHS (S-00099701). Izvor je ocijenjen vjerodostojnim u dokumentu FD-1023.[2]

CHS tvrdi da je Epstein bio infiltrirani agent Mossada. Blizak Ehudu Baraku i školovan kao špijun pod njegovim naredbama. U mrežu su uključeni i Alan Dershowitz, pravni posrednik i debriefing agent sporazuma iz 2008. – kasnije optužen od Virginie Giuffre (kao princ Andrew), te Alex Acosta, tužitelj kojem je rečeno da je meta „nedodirljiva“. Ova mreža objašnjava zašto Epstein nikada nije kažnjen za špijunažu. Kao i zašto je djelovanje nastavljeno unatoč sporazumu, na kraju zašto je Epsteinova smrt spriječila neovisnu provjeru.

Izvješće otkriva i širu sliku. Masha Drokova (Day One Ventures) bila je glavni kontakt Putina u ruskom omladinskom pokretu. Tijekom razgovora s izvorom nije spominjala tehnologiju, samo je rekla: „Poznavali ste Epsteina, zar ne?“ i pohvalila ga. Izvor zaključuje da je Day One Ventures prisutna u Silicijskoj dolini „da bi krala tehnologiju“.

Dalje, pokret Chabad (Chabad-Lubavitch) – hasidski duhovni i mistični pokret unutar ortodoksnog judaizma, koji je utemeljio Baal Shem Tov (Israel ben Eliezer) oko 1740-ih na području današnje Ukrajine, pokušao je „preuzeti Trumpovo predsjedništvo“.

Jared Kushner je prenio je ruska ulaganja. Radilo se o preusmjeravanju financijskih tokova ruskih investitora povezanih na Epsteinovu mrežu.

Leon Black (američki milijarder kojeg se povezuje s  tvrtkom Constellis u vojnom i privatnom sigurnosnom sektoru, impliciranom u vojne operacije i ugovore u Iraku i Afganistanu) optužen je za trgovinu oružjem i ljudima.

Elliott Broidy (osuđen zbog korupcije i lobiranja za strane entitete u SAD-u, jer je kao politički donator i lobist nudio pristup visokim dužnosnicima u zamjenu za financijske koristi, pomilovan od strane Trumpa 2021.). platio je više od milijun dolara za ušutkavanje bivše manekenke Playboya i osigurao američke sankcije protiv Katara u ime UAE.

Raznolikost informacija poteklih iz istog izvora govori o kvaliteti informatora.  Očito je imao lak pristup višestrukim razinama moći. Svaka od informacija zahtijeva dubinsku istragu. Sabrane u jednom dokumentu, prikazuju opseg djelovanja mreže. Ona nadilazi Izrael, doseže Rusiju, UAE i američko predsjedništvo.

Maxwellova sjena: Špijunaža, ucjene i neodgovorena pitanja FBI-ja

Za razumijevanje uloge Ghislaine Maxwell u aferi Jeffrey Epstein, Leonardo Dias polazi od njezina oca, Roberta Maxwella. Poziva se na FBI-jev dokument EFTA01683612, od 23. prosinca 2021., klasificiran kao SECRET//NOFORN. U njemu je Maxwell formalno identificiran kao agent Mossada. A njegova smrt, pad s jahte Lady Ghislaine kod Kanarskih otoka, našla se  pod snažnom sumnjom na ubojstvo.

Robert Maxwell, rođen je 1923. u Čehoslovačkoj kao Jan Ludvik Hyman Binyamin Hoch. Nakon bijega i borbe protiv nacista,  postao je britanski izdavački magnat (Mirror Group Newspapers, Macmillan, Pergamon Press). Tragično je preminuo, nekoliko mjeseci nakon što je, prema dokumentima iz afere Epstein, pokušao iznuditi 400 milijuna funti od Mossada kako bi spasio svoje poslovno carstvo. Istrage su otkrile Maxwellovu pronevjeru od 460 milijuna funti iz mirovinskih fondova zaposlenika – novac koji je navodno pokušao nadomjestiti iznudom. Pripisuje mu se uloga u Epsteinovoj mreži kompromitacije. U njoj će, nakon njegove smrti, središnju ulogu odigrati kćer Ghislaine. Kao i očev impresivan adresar koji je kći nasljedila. Na Maxwellovom pogrebu u Jeruzalemu 1991. govor je održao tadašnji premijer Yitzhak Shamir. Izjavio je da je Maxwell „učinio za Izrael više nego što se danas može reći“.

Maxwell se spominje u svjedočenjima i kongresnoj istrazi vezanoj uz aferu PROMIS. Kao posrednik i distributer softvera prema međunarodnim kontaktima. Softver PROMIS je razvila američka tvrtka Inslaw. Međutim,e distribuiran je u modificiranoj verziji sa „stražnjim vratima“. To je omogućavalo obavještajni pristup vladinim sustavima. Tako je 1983.Rafi Eitan, izraelski obavještajac (poznat po otmici Adolfa Eichmanna) uspio „posjetiti“ Inslawm pod pseudonimom „Dr. Ben Orr“.

Prema citiranom FBI-jevom dokumentu, Epstein je vodio operaciju tehnološkog prikupljanja informacija i ucjene pod pokroviteljstvom izraelske države. Dokument povlači i jasnu paralelu : Robert Maxwell – softverska infiltracija, Ghislaine Maxwell i Epstein – seksualna ucjena putem skrivenih kamera.

Od Mega Groupe do FBI-ja: Anatomija Epsteinove mreže

Kronološki sažetak:

1991. – ključni akter – Leslie Wexner daje Jeffreyu Epsteinu neograničenu punomoć nad svojim financijama. Wexner i Charles Bronfman osnivaju Mega Group za pedesetoricu utjecajnih židovskih poduzetnika[3]. Richard Adrian postaje Wexnerov tjelohranitelj.
1992. – Maria Farmer postaje prva službena tužiteljica protiv Epsteina i njegove, kako tvrdi: „mreže židovskog supremacizma i ucjena povezanih s Mega Groupom“. Farmer je radila za Epsteina i Wexnera prije nego su ju Epstein i Ghislaine Maxwell seksualno zlostavili. Njeno izvješće FBI-u bilo je ignorirano tri godine.

1986.–1987. – Ronald Lauder (nasljednik kozmetičkog carstva Estée Lauder, aktivan u židovskoj zajednici) je američki veleposlanik u Austriji. U tom razdoblju je izdana lažna austrijska putovnica pod imenom „Marius Robert Fortelni“ s Epsteinovom fotografijom i adresom u Saudijskoj Arabiji.

1998. –Wexner prenosi na Epsteina vlasništvo palače u Manhattanu, procijenjene na 20 milijuna dolara, za simboličnu svotu.
1999. – Virginia Giuffre svjedoči da je bila prisiljena na seksualne odnose s Wexnerom.
2000. – Objavljeni dokumenti potvrđuju tvrdnje Mariae Farmer. Epsteinov tjelohranitelj Richard Adrian kontaktira FBI i tvrdi da je Wexner „najbolji prijatelj Epsteina“ te da je vidio „mlade djevojke“ u Epsteinovoj rezidenciji u Palm Beachu. Mislio je da se radi o članovima obitelji.
2001. – Whitney Webb, američka istraživačka novinarka, objavljuje dvodijelno istraživanje One Nation Under Blackmail, u kojoj dokumentirano opisuje način na koji su operacije utjecaja i obavještajne aktivnosti Mega Groupe bile povezane s moćnim pojedincima u SAD-u.

Veljača 2026. –Ro Khanna,  američki zastupnik demokrata iz Kalifornije – poznat po tehnološkim reformama, radničkim pravima i nadzoru moćnih financijskih mreža, otkriva da je FBI označio Wexnera kao suosumnjičenika koji nije optužen u slučaju Epsteina. Wexner je ispitan pred nadzornim odborom Zastupničkog doma; demokrati navode da je odbio otkriti opseg navodnog malverziranja milijuna dolara od strane Epsteina.

Korišteni su Epsteinovi spisi i dokumenti u kojima se pojavljuju sljedeća imena: Leslie Wexner – 1.126 dokumenata, označen kao „suosumnjičenik FBI-a“; Ronald Lauder – 271 dokument, naveden kao član Mega Groupe; Edgar Bronfman – 31 dokument, opisan kao jedan od prvih Epsteinovih klijenata u Bear Stearnsu.

Bear Stearns bila je američka investicijska banka koju je Epstein koristio za upravljanje bogatstvom i financijske transakcije svojih bogatih i utjecajnih klijenata. Banka je 2008., tijekom financijske krize, propala zbog velike izloženosti visokorizičnim hipotekarnim vrijednosnicama. Ubrzo ju je, uz potporu američkih vlasti, preuzeo JPMorgan Chase po subvencioniranoj cijeni. Taj slom smatra se jednim od ključnih okidača globalne financijske nestabilnosti.

U dokumentima se navodi i da je Bronfmanova kći, Claire Bronfman, kasnije bila suosnivačica NXIVM-a – kontroverzne organizacije povezane s optužbama za trgovinu seksom, zlostavljanje i prisilno obilježavanje žena.

Epstein u mreži globalne elite

Jeffrey Epstein bio je član Trilateral Commission. Organizaciju je od osnutka 1973. godine pomagao usmjeravati Henry Kissinger. Pokrenuli su ju David Rockefeller i Zbigniew Brzezinski.

Dokument EFTA01082667 donosi službeni popis članova Sjevernoameričke grupe za 2008. godinu. Epsteinovo ime stoji uz neka od najutjecajnijih imena u globalnoj politici i financijama. Na popisu su i Kissinger (doživotni savjetnik), Lawrence Summers, Jamie Dimon i Richard Holbrooke.

Dokumenti također potvrđuju njegovo članstvo u Council on Foreign Relations (EFTA00725190). Organizacija je poznata po povjerljivim sastancima i privatnim brifinzima s državnicima. U njoj Epstein nije bio periferna figura. Sudjelovao je u radu grupa u kojima se razmjenjuju informacije i oblikuju globalne strategije.

Veza s Kissinger Associates otkriva razmjere pristupa informacijama koje je Epstein imao. Tvrtka nije klasična konzultantska kuća. Osnovana 1982., naplaćuje više od 500.000 dolara godišnje za geopolitičko savjetovanje multinacionalnim kompanijama i vladama.

Epstein je posjedovao interne dokumente o aktivnostima Kissinger Associates u Kini. Uključujući strukture dijeljenja profita. To sugerira da nije bio pasivni klijent. Bio je sastavni dio ekosustava.

I danas ostaje ključno pitanje: koje je informacije Epstein pružao zauzvrat za tako privilegiran pristup?

Zorro ranč: najopasniji Epsteinov projekt

Jeffrey Epstein bio je opsjednut transhumanizmom. The New York Times je još ranije dokumentirao njegovu fascinaciju genetskim inženjeringom i umjetnom inteligencijom kao sredstvima „unapređenja” čovječanstva (EFTA00069900). Dokumenti pokazuju da to nije ostalo na ideji.

E-mail neuroznanstvenika Marka Tramoa (451 dokument) spominje „prijevremeno rođene koje uzgajamo”. Epstein je sklopio ugovore s California Cryobank i naručio 30 kompleta 23andMe (kućni kompleti za DNK analizu) pod lažnim imenom „Sultan Binsulayem”, povezanim s DP Worldom – lučkim i logističkim operaterom sa sjedištem u Ujedinjenim Arapskim Emiratima (3.034 dokumenta).

FBI-jev izvještaj SECRET//NOFORN iz prosinca 2017. (EFTA01683874) potvrđuje da je Epstein na ranču u Novom Meksiku „mamio i snimao maloljetnice”. Prijavljeni su i navodi o zakopanoj bebi i tijelima mladih djevojaka. Ipak, ranč Zorro nikada nije pretražen.

The New York Times otkriva da je Epstein „planirao program reprodukcije temeljen na vlastitom DNK-u”. Ranč je trebao biti centar osjemenjivanja žena, uz ugovore s laboratorijima i lažne identitete. Svoje potomstvo je hvalio kao „savršeno”. Vlastiti genski fond kao „nadmoćan”.

U dokumentima se pojavljuje i genetičar George Church (1.241 dokument). Raspravljao je s Epsteinom o produljenju života. 2015. je od njega zatražio dokument Rejuvenate (EFTA00353066) – istraživački materijal o anti-aging tehnologijama. Dokument EFTA00715319 bilježi prijedlog da se u projekt uključi Max More, izvršni direktor Alcor Life Extension Foundation, jedan od teoretičara suvremenog transhumanizma. Epstein je, prema NYT-u, želio kriopohranu vlastite glave i genitalija.

Simbolika mu je bila jednako mračna. Za ranč je naručio reprodukciju Rubensova Masakra nevinih (EFTA02319842).

Međutim, tek 2024. Novi Meksiko osniva komisiju za istinu. FBI – koji je nakon Epsteinove smrti 2019. pretražio njegove posjede u New Yorku i na Little St. Jamesu – nije pretražio ranč Zorro. Iako je imao saznanja iz izvještaja EFTA01683874. Ta neprovedena istraga ostaje jedno od ključnih otvorenih pitanja afere Epstein.

Ne manje intrigantno je pitanje potomstva. Epstein službeno nije imao djecu, no tragovi upućuju na suprotno. Britanski The Times izvijestio je da dnevnik jedne žrtve opisuje kako je 2002. rodila Epsteinovu kćer. Navodi da joj je dijete odmah oduzela Ghislaine Maxwell.

I dvije e-poruke Sarah Ferguson iz 2011. spominju Epsteinovo dijete. U prvoj mu vojvotkinja čestita na rođenju sina:

„Saznala sam od vojvode da si dobio dječaka… uvijek sam tu za tebe s ljubavlju, prijateljstvom i čestitkama za tvog dječaka. Sarah xx.”

Osam minuta kasnije slijedi druga, ogorčena poruka:

„Nestao si. Nisam ni znala da ćeš dobiti dijete. Meni je taaako jasno da si bio prijatelj sa mnom samo kako bi došao do Andrewa. I to me duboko povrijedilo.”

Te poruke svjedoče o Epsteinovom impresivnom kapacitetu ovladavanja drugima.

FSB, FOIA i „Royal Flush”: Ruski trag u mreži Jeffreya Epsteina

Sergueï Belyakov diplomirao je na Akademiji FSB-a 1999. (TASS). Pojavljuje se u 33 dokumenta, a Epstein ga 2015. opisuje kao „svog vrlo dobrog prijatelja” u e-mailu upućenom Peteru Thielu.

Prema FOIA dokumentima, Belyakov je bio ključni posrednik u Epsteinovoj vezi s Rusijom. Organizirao je susrete Epsteina s ruskim financijskim dužnosnicima, uključujući zamjenika ministra financija Sergeia Storchaka i zamjenika predsjednika središnje banke Simanovskyja. Posredovao je i u susretima s drugim visokim ruskim kontaktima, olakšavajući pristup i razmjenu informacija.

Privukao je pozornost FBI-ja i ubrzo postao predmet kontra-špijunske operacije „Royal Flush”, klasificirane akcije koja je uključivala nadzor, prikupljanje dokumenata i analizu mreže kontakata radi procjene rizika od međunarodnog utjecaja i špijunaže.

Entitet Bella Klein bila je druga ključna figura ruske linije mreže. Glavna financijska upraviteljica, spominje se u više od 13.470 dokumenata. Koordinirala je financijske tokove, upravljanje sredstvima i resurse mreže. Bila je i veza prema Karyny Shuliak, Epsteinovoj posljednjoj djevojci iz Bjelorusije (34.249 dokumenata). Što potvrđuje e-mail s komentarom „KGB na djelu” koji je primila Shuliak  (EFTA00572952).

Entitet „V” ili „Vic” pojavljuje se u više od 120 dokumenata. Vodila je trgovinu u Elite Retailuu Parizu, vjerojatno operativnom sjedištu za regrutiranje i upravljanje modelima. Imala je pristup „potpunoj bazi podataka ruskih modela” i ključnu ulogu u logistici, posebno u segmentu trgovine modelima i kontakata s mladim ženama iz Rusije i Istočne Europe.

Dotok žena iz Istočne Europe bio je precizno organiziran. Lesley Groff koordinirala je letove iz Kijeva i Odese u Pariz. Podaci o djevojkama (Sofiia Girich – 13 dokumenata, Olha Zasiadko – 15 dokumenata, Kateryna Pryshchepa – AMEX evidencija) i razdoblje (2018.–2019.) poklapaju se s vrhuncem sukoba u istočnoj Ukrajini, kada su mlade Ukrajinke bile u teškoj ekonomskoj situaciji.

FBI izvještaj SECRET//NOFORN iz prosinca 2017. (EFTA01683874) sugerira poveznicu između Putina i Epsteina. Navodi da je „Epstein upravljao bogatstvom Putina i Mugabea”. Tvrdnja nije neovisno potvrđena, ali objašnjava rusku toleranciju prema Epsteinovim aktivnostima, prisutnost FSB diplomanta kao posrednika i masovni dotok ruskih, bjeloruskih i ukrajinskih žena.

Razlog tolerancije vjerojatno leži u dojmu koji Epsteinova mreža ostavlja u Rusiji.  Dojam tajanstvene, strateški postavljene i potencijalno kompromitirajuće strukture, paralelne s političko-financijskim mrežama i djelujućim metodama sličnim KGB-u.

U tom smislu, dokument HOUSE_OVERSIGHT_020153 opisuje KGB-ovu metodologiju MICE (Novac, Ideologija, Kompromis, Eksploatacija) i povezuje je s Epsteinovom mrežom. Ova zadnja reproducira sve četiri kategorije: upravlja milijarderima, povezuje se s transhumanističkom znanošću, ucjenjuje maloljetnice i pritišće kompromitirane pojedince. Ruski krugovi očito su prepoznali operativnu vrijednost Epsteinove metodologije. Belyakov je djelovao kao most prema ruskim financijskim strukturama, dok je operacija „Royal Flush” potvrđivala da su američke službe rusku komponentu smatrale mogućim instrumentom utjecaja.

Nakon Epsteinove smrti 2019., medijske spekulacije i geopolitičke analize povezane s ruskom praksom kompromata sugerirale su da FSB možda posjeduje „cijelu listu Epsteinovih klijenata”. Nije potvrđeno da takva lista postoji niti da ju posjeduje Rusija.

Sanja Vujačić (Geopolitika)