Kliker.info

Šta bi se desilo kada bi Ured međunarodnog visokog predstavnika (OHR) u Bosni i Hercegovini (BIH) bio zatvoren?

“Ako nema visokog predstavnika, naš garant mira je zapravo garant mira cijelog regiona”, kaže Adnan Huskić, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, u intervjuu za “Insight” Radija Slobodna Evropa.

“U tom slučaju, ne mogu posmatrati Bosnu i Hercegovinu odvojeno od ostatka regiona. Te dvije zemlje su nužno kapilarno prisutne u Bosni i Hercegovini, naravno govorim o Srbiji i Hrvatskoj”, objašnjava dalje.

Tanja Topić, iz Fondacije Friedrich Ebert u Banjoj Luci, međutim, navodi da bez obzira na vanjske utjecaje, u Bosni i Hercegovini postoji mnogo unutrašnjih destruktivnih faktora.

“Ne moramo ulaziti u detalje ko vuče na svoju stranu. Postoji važan utjecaj iz Hrvatske i Srbije, ali bojim se da je taj utjecaj negativan i da samo produbljuje unutrašnju napetost, odnosno prilike unutar BiH. Blokirani smo u procesu reformi i pridruživanja Evropskoj uniji od 2022. godine. Jer postoje političke snage unutar BiH koje blokiraju svaki napredak i svaki mir”, kaže Topić.

Kako je došlo do ovoga?

Osnovana 1995. godine, institucija visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini odgovorna je za provedbu Daytonskog mirovnog sporazuma postignutog nakon tri i po godine rata koji je odnio više od sto hiljada života.

Od 1997. godine visoki predstavnik je dobio i takozvana Bonska ovlaštenja, koja mu omogućavaju da nameće zakone i smjenjuje zvaničnike ako je to u interesu očuvanja mira.

Christian Schmidt, odlazeći visoki predstavnik i njemački diplomata, to je učinio nekoliko puta, a možda se najčešće spominje suspenzija Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, jednog od dva državna entiteta, od 2023. godine.

To je omogućilo formiranje entitetske vlade, bez podrške njena dva potpredsjednika, kako je određeno entitetskim ustavom.

Navodeći lične razloge, Schmidt je prije mjesec dana najavio odlazak u penziju. Odluka je nazvana potezom u “pravom trenutku” u Washingtonu, gdje su se zalagali za prebacivanje odgovornosti na lokalne lidere.

Vijeće za implementaciju mira (PIC), međunarodno tijelo koje bira visokog predstavnika, sastalo se u Sarajevu 4. juna kako bi odredilo Schmidtovog nasljednika. Dogovor nije postignut, a odluka je odgođena za kraj juna.

U radu PIC-a učestvuju SAD, EU, Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Japan i Kanada, Turska, koja predstavlja zemlje Organizacije islamske konferencije (OIC), te nekoliko drugih evropskih zemalja.

Rusija je prestala učestvovati u radu ovog tijela 2021. godine, osporavajući Schmidtov mandat, koji nije potvrđen u Vijeću sigurnosti.

U objavi na Platformi X od 5. juna, Ambasada SAD-a u Bosni i Hercegovini je izjavila: “Evropska neodlučnost i napuštanje dužnosti PIC-a prema Bosni i Hercegovini prisiljavaju Sjedinjene Američke Države da preispitaju svoju ulogu u trenutnom međunarodnom prisustvu u Bosni i Hercegovini.”

Zašto je stav SAD-a ključan?

“Prije svega, što se tiče sposobnosti visokog predstavnika da djeluje, ona u suštini zavisi od pozadine. Zavisi od toga ko stoji iza visokog predstavnika. A ako pogledate cijelu genezu prisustva međunarodnog predstavnika u liku visokog predstavnika, on se zapravo historijski pojavljuje kao nužnost zbog stalnih blokada koje su sprječavale stvarnu implementaciju mirovnog sporazuma”, ocjenjuje Huskić.

Tanja Topić sugerira ono što ona kaže da je paradoks koji se manifestuje u američkom stavu prema Bosni i Hercegovini. prilikama.

„Mislim da je zaista u interesu SAD-a, odnosno administracije (Donalda) Trumpa, da imamo stabilnu Bosnu i Hercegovinu, ali stabilnu u tom smislu s obzirom na investicije i zamah koji su planirali implementirati u Bosni i Hercegovini. Prije svega mislim na Južnu interkonekciju, investicije u energetski sektor, i to je nešto što nas, možda donekle, može smiriti“, kaže Topić.

Međutim, kako kaže, zabrinuta je zbog problema koji su se pojavili u realizaciji projekta plinske veze između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, koji bi omogućio diverzifikaciju izvora snabdijevanja i smanjio ovisnost zemlje o ruskom plinu, koji trenutno stiže preko susjedne Srbije.

Koje kritike slijede na Južnu interkonekciju?

Sporazum između BiH i Hrvatske o povezivanju plinovoda od Dalmacije do središnje Bosne, s ograncima prema Hercegovini i sjeverozapadu zemlje, potpisan je u prisustvu američkog ministra energetike Chrisa Wrighta u aprilu u Dubrovniku.

Hrvatski dio projekta vodi državna kompanija Plinacro, dok je u BiH za nosioca imenovana privatna američka kompanija AAFS Infrastructure and Energy, čiji su direktori dio kruga ljudi oko američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Neposredno prije nego što je premijer Andrej Plenković potpisao sporazum u ime Hrvatske, koja je članica EU, projekat Južne interkonekcije dobio je kritike iz Brisela.

Usmjerili su ih Evropska komisija i kontrolno tijelo EU Energetska zajednica, čija je članica i BIH.

Razlog je poseban (lex specialis) zakon donesen u martu ove godine u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji je kao izvođača radova uključio američku privatnu kompaniju. Otvoreno je i pitanje usklađenosti s pravilima EU, jer BIH ima status kandidata od decembra 2022. i dužna je uskladiti svoje zakonodavstvo s evropskim standardima.

Sporazum je potpisan, dok su SAD najavile planove za proširenje projekta izgradnje gasovoda, koji bi mogao konkurirati onom koji se koristi za nabavku gasa iz Rusije.

Gdje su čiji interesi?

„Logika kojom se ovdje vodimo je da su SAD i dalje ključni faktor stabilnosti ili generator nestabilnosti, zavisi kako se na to gleda u ovom trenutku. Preciznije, SAD, ako ne dođe do dogovora, mogu nam stvoriti i brojne probleme u Bosni i Hercegovini“, ocjenjuje Huskić, govoreći o važnosti stava Washingtona u izboru novog visokog predstavnika.

Međutim, Tanja Topić podvlači da su unutar kreiranja američkog stava uočene tendencije koje nije lako protumačiti.

Tipičan primjer je pitanje Milorada Dodika, koji je osuđen zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika, što ga je prisililo da se povuče s mjesta predsjednika entiteta Republika Srpska (RS). Također mu je zabranjeno obavljanje javne funkcije šest godina.

Dodik se penzionisao u augustu 2025. godine, a dva mjeseca kasnije skinut je s američke „crne liste“ sankcija, na kojoj se našao zbog podrivanja države Bosne i Hercegovine.

Sve to vrijeme Dodik nije odustajao od održavanja veza s Rusijom, koju su SAD i EU izložile strogim sankcijama nakon početka invazije na Ukrajinu 2022. godine. Od tada se devet puta sastao s Vladimirom Putinom.

„To je zagonetka koju još uvijek nismo uspjeli u potpunosti riješiti. Kako uspijeva ostati u dobrim odnosima s obje strane istovremeno?“, pita Topić.

U trenutnoj konstelaciji međunarodnih interesa, ona zaključuje da je u Dodikovom interesu da „čovjek američkih standarda dođe na poziciju visokog predstavnika“.

Šta ako bi se odgovornost prebacila na lokalne lidere?

„Sljedeći visoki predstavnik trebao bi prenijeti odgovornosti na lokalne lidere“, rekla je američka predstavnica pri UN-u Tammy Bruce, na posljednjoj raspravi o BiH u Vijeću sigurnosti.

Adnan Huskić podsjeća da smanjenje aktivnosti visokog predstavnika traje već više od deset godina.

I iako se oba sagovornika slažu da međunarodna uprava ne može biti vječna, navode da institucionalna složenost BiH, podjela između centraliziranog entiteta RS, i Federacije BiH podijeljene na deset kantona, čini međunarodno prisustvo neophodnim.

“Godinama je Bosna i Hercegovina bila gurnuta u vrlo složenu političku situaciju. Razlog je bio što je smanjen međunarodni aktivizam i aktivnosti visokog predstavnika, ali se nije radilo na izgradnji, obuci i osposobljavanju domaćih institucija da podijele odgovornost za rješavanje problema s kojima se visoki predstavnici suočavaju. Ništa nije učinjeno da se te institucije osamostale, da se možda vežu za EU ili Evropski sud pravde”, kaže Huskić.

(RSE)