Kliker.info

U oktobru ove godine će biti održani parlamentarni izbori na svim nivoima u Bosni i Hercegovini. Birači koji žive u BiH i iz dijaspore će birati parlamentarne stranke, koalicije i pojedince prema svojoj savjesti, ili možda prema stranačkim uputstvima i ucjenama. A biće opet dosta onih koji će zbog vlastite neimaštine i potrebe svoj glas prodati vrlo jeftino bilo kome.

Neki će to učiniti za 100 KM, neki za kesu kafe, šećera, ulja, mesa.., neki za neku malu donaciju ili obećano radno mjesto za sebe ili nekoga iz svoje porodice. A biće puno i onih koji uopće neće izaći na izbore uz tvrdnju da je sve to uzalud i da oni ništa svojim glasom promijeniti ne mogu. Mislim da baš takvi najviše griješe, jer upravo oni koji ne izađu na izbore omogućuju vladajućim strankama i političarima koji su godinama na vlasti i uz vlast da i dalje ostanu u svojim foteljama i da i naredne četiri godine odlučuju o sudbini čitave države, sviju nas i o našoj budućnosti.

Zbog uvođenja skenera i modernih tehnologija u izbornom procesu nadati se da će biti bar manje izbornih krađa i prevara, lažiranja i prepravljanja glasačkih listića, bugarskih i sličnih vozova tokom glasanja. Nadati se da će ovi oktobarskih izbori biti bar malo pošteniji i da će se napokon nakon njih tačno utvrditi pravi izborni rezultati i znati kakva je istinska izborna volja svih državljana BiH sa pravom glasa.

U oktobru se biraju i tri člana Predsjedništva BiH. Dva člana Predsjedništva, jedan iz reda hrvatskog naroda i drugi iz reda bošnjačkog naroda se biraju direktno na teritoriji Federacije BiH. Treći član Predsjedništva iz reda srpskog naroda bira se direktno na teritoriji Republike Srpske. I ovi izbori će se održati po starom Izbornom zakonu BiH prema kojem su davne 1996. održani i prvi poslijeratni izbori u našoj zemlji. Od tada pa sve do sada Izborni zakon se nije mjenjao i on važi već punih 30 godina. U njemu ima puno nedostataka i velikih mogućnosti za manipulacije i izborni inžinjering. Ali, najveći nedostatak je što po tom Izbornom  zakonu  državljani BiH nisu isti i nemaju ista prava tj. da biraju i da budu birani.

Tako Srbin iz Federacije, kao ni Hrvat i Bošnjak iz Republike Srpske, ne mogu uopće biti izabrani u Predsjedništvo BiH. Ne mogu nikako biti izabrani i kandidati koji se izjašnjavaju kao Bosanci, Hercegovci, Jevreji, Romi… odnosno oni koji nisu pripadnici niti jednog od tri konstitutivna naroda u BiH. Kolokvijalno, po meni uvredljivo, sve takve su strpali u istu vreću i nazvali ih “Ostali”. A takvih tzv. “Ostalih” u cijeloj BiH i dijaspori živi nekoliko stotina hiljada.

Upravo zbog toga, ovakav naš Izborni zakon koji je i dalje na snazi nije ni demokratski, niti civilizacijski. Ne može ni biti, jer pravi razliku između vlastitih državljana. Jednima daje neka prava dok drugima ta ista prava uskraćuje. To se u modernom demokratskom i civiliziranom društvu zove diskriminacija, a u nekim državama čak i aparthejd. Imati pravo da biraš i budeš biran je osnovno ljudsko pravo, možda i temeljno u svim demokratskim i modernim državama u svijetu. Kod nad to pravo nemaju svi državljani zemlje u kojoj žive. Nažalost, ali to je tako!

Sviđalo nam se to ili ne, upravo prema takvom Izbornom zakonu biti će održani i ovi opći parlamentarni izbori u našoj domovini. Prema tom istom Izbornom zakonu biće izabrana i tri člana Predsjedništva BiH, koji su istovremeno i kolektivni šef države. Poznati su i svi kandidati iz reda tri konstitutivna naroda za ove funkcije. Uglavnom su to poznata i stara imena na političkoj sceni, osim Darijane Filipović i Zdenka Lučića, koji se već godinama i decenijama vrte u politici i mjenjaju budžetske fotelju na različitim pozicijama. Iako Predsjedništvo BiH nema velike ovlasti njegov sastav je vrlo važan, kako na simboličkoj, tako još više na emotivnoj bazi i kolektivnoj svijesti.

Poznato je da tzv. slučaj Željko Komšić izaziva godinama velike frustracije u većini stranaka sa hrvatskim predznakom, pogotovo kod stožerne i najveće stranke HDZ BiH i drugih stranaka koje djeluju u okviru Hrvatskog  narodnog sabora (HNS). Za njih je Željko Komšić bio i ostao nelegitimno izabrani Hrvat u Predsjedništvu koga su kako stalno tvrde protiv većinske volje hrvatskog naroda izabrali Bošnjaci i tzv.

Ostali. Da li se to nekome sviđa ili ne je drugi par rukava, ali ne može se zanemariti da taj veliki animozitet prema Komšiću postoji. Ta činjenica htjeli mi to priznati ili ne već godinam opterećuje odnose između većine Bošnjaka i Hrvata u Federacjji BiH, a posebno između HDZ BiH i političkih stranaka HNS-a sa jedne strane, te SDA, DF-a, Stranke za BiH, SDP-a, NiP-a, Naše stranke i svih drugih tzv. “Probosanskih stranaka” u našoj zemlji sa druge strane. U Republici Srpskoj je izbor člana Predsjedništva puno jednostavniji. Iz tog manjeg entiteta bira se samo kandidat koji se izjašnjava kao Srbin, dok Hrvati, Bošnjaci i tzv. Ostali mogu samo glasati za jednog od kandidata koji su se prijavili za tu funkciju ili ne glasati uopće.

Znači, diskiriminacija u Izbornom zakonu postoji u oba bh. entiteta kao i u Distriktu Brčko. Da ima više političke volje i spremnosti na kompromise ovakav Izborni zakon se mogao davno promijeniti. Mogao je, ali nije, jer mnogim političkim strankama i njihovim liderima odgovara da se ne mijenja i da na taj načinpostoji stalna nacionalna tema prije svakih izbora. Po meni, jedini racionalan, pošten i korektan način je da se članovi Predsjedništva, ili jedan predsjednik države po principu rotacije ako se tako dogovori. biraju u Parlamentarnoj skupštini i Domu naroda BiH, a ne nikako na ovakav način kao do sada.

Upravo takvo rješenje je bilo ponuđeno tzv. Aprilskim paketom od strane SAD, ali nije usvojeno u Parlamentarnoj skupštini BiH. Za taj prijedlog su glasali predstavnici SDA (tadašnji i sadašnji predsjednik Bakir Izetbegović), SNSD (tadašnji i sadašnji predsjednik Milorad Dodik), HDZ BiH (tadašnji i sadašnji prrdsjednik Dragan Čović) kao najjače stranke u PS BiH, ali je to bilo nedovoljno za potrebnu 2/3 većinu. Naime, Aprilski paket nisu podržali parlamentarci iz Stranke za BiH čiji je tadašnji lider bio Haris Silajdžić i HDZ 1990. čiji je predsjednik u to vrijeme bio Božo Ljubić, kao joši  dva parlamentarca za koje se govorilo da su potkupljeni da glasaju protiv. Šta bi bilo da je bilo teško je sada tvrditi. I oni koji su bili za Aprilski paket i oni koji su bili protiv imaju svoje argumente i tvrde da su bili u pravu. Ali, činjenica je da od tada do sada nikad nije bilo sličnog ili boljeg prijedloga koji bi dobio potrebnu većinu u PS BiH.

Nesporna činjenica je i da se politička klima i sveukupna situacija u čitavoj BiH od tada pa sve do sada samo pogoršala i radikalizirala. A međusobno, bar u to vrijeme malo povjerenje između stranaka i njihovih lidera od propasti Aprilskog paketa je potpuno nestalo. Od tada do sada samo je ojačalo i odlično funkcionira političko, poslovno i privatno partnerstvo izneđu Dodika i Čovića. I ne treba zaboraviti izuzetno važnu i bitnu činjenicu da je anerička zvaničan administracija čiji je projekat bio Aprilski paket prilično digla ruke od BiH i naših političara i pustila ih niz vodu. A to traje sve do danas a što se najviše pokazalo u vrijeme administracije predsjednika Trumpa.

Što se tiče oktobarskih izbora za članove Predsjedništva BiH najneizvjesniji će biti izbor za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Naime, iako imaju tri kandidata iz Republike Srpske (Željka Cvijanović, Nebojša Vukanović i Marinko Božović) skoro pa sigurno trebala bi pobijediti  Željka Cvijanović kandidatkinja SNSD-a i njihovog lidera Milorada Dodika. Izborna pobjeda  kandidata SDS-a Marinka Božovića ili živopisnog Don Kihota političke scene u BiH Nebojša Vukanovića bi bila ogromno iznenađenje. Ali, da SDS nije po nalogu Vučića, Dodika, Stanivukovića i još nekih lažnih opozicionara iz Republike Srpske kandidirao Božovića možda bi Vukanović imao i neke šanse.

Kod kandidata iz reda bošnjačkog naroda (Denis Bećirević, Bakir Izetbegović, Fahrudin Radončić i Semir Efenfić) biće vrlo neizvjesna i izjednačena trka samo između Izetbegovića i Bećirevića, jer ostala dvojica kandidata nemaju nikakve ozbiljne šanse za pobjedu.

Najinteresantnija, najneizvjesnija i možda najvažnija će biti izborna utakmica između tri kandidata iz reda hrvatskog naroda (Darijana Filipović, Zdenko Lučić i Slaven Kovačević). Darijana je privatna kandidatkinja Dragana Čovića, Zdenko je nezavisni kandidat tzv. Petorke, koji se predstavljaju kao oporba HDZ BiH, dok je Slaven kandidat Željka Komšića i njegovog DF-a. Po mome mišljenju, da su samo dva kandidata Filipović i Lučić u izbornoj utrci pobijedio bi Lučić. Ali, tu je ostao i treći kandidat Kovačević koji želi da bude novi Komšić poslije starog Komšića. Njegov izbor bi bio samo nastavak iste stare politike zalaganja za građansku BiH, bez obzira šta to nekima značilo i koliko je to trenutno realno u ovakvoj BiH.

Kovačevićeve izborne šanse za pobjedu će sve više rasti što se više u medijskom prostoru budu pojavljivali netalentirana političarka i bivša Čovićeva i Komšićeva veleposlanica Željana Zovko (osobni megafon u Evropskom parlamentu Dragana Čovića i politike HDZ-a Hrvatske i HDZ BiH), koja podržava Darijanu Filipović sa jedne strane, te sa druge strane Ilija Cvitanović (predsjednik HDZ 1990. i lažni oporbenjak) i Mario Karamatić ( lažni oporbenjak i predsjednik minorne i nebitne stranke HSS-a). Sve troje svojim vrlo radikalnim, neumjesnim, nedemokratskim, iritirajućim i često primitivnim izjavama i neprimjerenim riječnikom samo nanose štete kandidatima koje javno podržavaju.

Posebno je degutantno i nerealno kada pričaju o trećem entitetu, nekoj posebnoj hrvatskoj izbornoj jedinici, a izbori su več u oktobru, ili što osobno i šovinistički vređaju nacionalnu pripadnost i vjerska osjećanja Željka Komšića i Slavena Kovačevića. Njih troje nemaju baš nikakav nmoralni, ni stručni. ni politički, niti ljudski kredibilitet da to tako čine.  Izazivaju takvim svojim javnim istupima samo kontraefekt kod većine Bošnjaka i političkih tzv. probosanskih stranaka. Svjesno ili nesvjesno, namjerno ili nenamjerno, time samo usmjeravaju vodu na Komšićev i Kovačevićev politički mlin. A da li to shvataju i uviđaju Darijana Filipović i Zdenko Lučić, kao nova i nedovoljno iskusna lica na političkoj sceni, do njih je i njihovih savjetnika i političkih mentora u BiH i Republici Hrvatskoj.