Kliker.info

Početkom sedmice u Sarajevu je promovirana knjiga “Mislilac i državnik Alija Izetbegović”, čiji su autori Fikret Muslimović i Selmo Cikotić. Učinjeno je to u elitnom prostoru sarajevske Vijećnice, i to na Dan nezavisnosti BiH. Svi značajniji mediji objavili su tu informaciju, a promotori knjige su, naravno, rekli sve najljepše i o ovom radu i o samom Aliji Izetbegoviću.

Piše : Vlastimir Mijović (Mijović.net)

Posebno je rječit bio bivši hrvatski predsjednik Stipe Mesić. On je, između ostalog, rekao da je “Alija bio i državnik, mislilac, političar i vjernik u pravom smislu riječi”.

– Bio je mudar čovjek. Nikada od njega niste mogli čuti da je bilo gdje istupio naprečac, uvijek je dobro promislio o svakoj stvari o kojoj se izjašnjavao – kazao je Mesić.

Ovu knjigu svakako treba pročitati. Autori su bili Izetbegovićevi vrlo bliski i važni saradnici, znali su mnogo toga što javnost nije znala. I ma koliko u toj knjizi bilo pretjerivanja i nedovoljno argumentovanih ocjena, njeno štampanje može se nazvati čak i – istorijskim činom! Ovim je, naime, skinut svojevrsni tabu sa pisanja o političkom liku i djelu Alije Izetbegovića. Ocjenjivanje njegovog učinka više se ne ostavlja istoriji, kako je nedavno poručio Kolegij SDA. Njima se nije dopala jedna kritički intonirana knjiga o osnivaču te stranke, što ih je ponukalo da javno saopšte: “Sud o njegovom djelu izreći će historija”.

Povodom izlaska Muslimovićeve i Cikotićeve knjige, SDA se nije oglasila. Indirektno, ona je knjigu čak pohvalila. Na promociji su bili sin i snaha Alije Izetbegovića, skupa sa vrhom te stranke i njihovim ljudima na čelnim pozicijama u vlasti.

Ne bi Bakir Izetbegović dolazio na promociju knjige u kojoj je zapisano bilo šta ružno o njegovom ocu. Naravno da se ni od njega ni od njegove stranke ne očekuje da dolaze na promocije svih knjiga o osnivaču SDA. No, očekuje se da zaborave na onu svoju ocjenu o “sudu historije”. S njom su svojedobno, u socijalizmu, zaplašivali sve koji su htjeli nešto kritički da napišu o Josipu Brozu Titu. Sad se to pokušalo u Alijinom slučaju. Dabome, neuspješno.

Dvije knjige koje se nisu dopale Izetbegovićevim sljedbenicima su djela Nedžada Latića “Sarajevski Armagedon” i “Alija Izetbegović – Jahač apokalipse ili anđeo mira”, autora Mustafe Čengića.

Obje te knjige naišle su na zgražavanje i osude Alijinih sljedbenika, kojim se ne dopadaju mnogi navodi iz tih knjiga, bez obzira da li su istiniti ili ne. No, i njih se u analizi političke karijere jedne tako važne osobe kakva je Alija Izetbegović mora uzimati u obzir, pogotovo što je vrijeme u kojem je on djelovao bilo pokriveno velom mnogih tajni i događaja za koje se nije znalo u trenucima dok su se dešavali. Vrijeme je da se sa njih otključa katanac.

U svakom slučaju, treba pozdraviti izlazak knjige “Mislilac i državnik Alija Izetbegović”. Ona će postati nezaobilazno štivo za sve koji u budućnosti, nekom drugom knjigom, budu pokušavali da što bolje osvijetle lik i djelo Alije Izetbegovića. A nakon što njen izlazak SDA nije popratila onom opomenom o “sudu historije”, može se očekivati da se, slobodni od opasnih zamjerki vlasti, još mnogi Alijini savremenici i politički analitičari poduhvate svog knjiškog poduhvata.
Takve knjige su nam potrebne. Duboke analize vremena u kojem je Alija Izetbegović imao ključnu ulogu među Bošnjacima i u vrhu Republike Bosne i Hercegovine, mogu nam donijeti samo dobro. Jer, i na greškama se uči, pogotovo na greškama vođa.
I te greške, kao i pohvale, podliježu istom kriteriju: vrijedne su samo ako su argumentovane!