Kliker.info

Unatoč višemjesečnim opstrukcijama u Kantonalnom tužiteljstvu u Bihaću i MUP-u Unsko-sanskog kantona, inspektori Federalne uprave policije (FUP) uspjeli su, nakon gotovo šesnaest godina, riješiti misteriozno ubojstvo Bišćanina Cvijana Radića. Radić, prijeratni građevinski inspektor u Općini Bihać, posljednji je put viđen živ koncem januara 1997., kada je došao posjetiti nekadašnje radne kolege. Prema tvrdnjama brojnih svjedoka, Cvijan Radić je uhapšen 29. januara u zgradi Općine i odveden u Policijsku upravu Bihać, gdje je pritvoren dva-tri dana. Nakon što je pušten na slobodu, izgubio mu se svaki trag. Radićevo je tijelo pronađeno 1. februara, na površini Crnog jezera kod Bosanske Krupe – ubijen je sa dva hica u srce i glavu, svezan za betonski blok i bačen u vodu.Istraga o svirepoj likvidaciji Cvijana Radića ponovno je aktivirana prije pola godine, a istražiteljski je tim FUP-a još jesenas imao pouzdane informacije o nalogodavcima i izvršiteljima tog zločina, kao i o njihovim pomagačima u pravosudnim i policijskim strukturama. Prema informacijama do kojih je

Slobodna Bosna došla iz izvora bliskih istrazi, u tom je smislu presudan bio iskaz zaštićenog svjedoka, koji je federalnim policajcima otkrio identitet krivaca, ali su problemi nastali u Kantonalnom tužiteljstvu u Bihaću, budući da pojedini tužitelji ne samo da su ignorirali prikupljene dokaze, nego su dalju istragu nastojali zaustaviti po svaku cijenu.U takvoj situaciji direktor federalne policije Dragan Lukač nije imao drugog rješenja osim da od Federalnog tužiteljstva zatraži da se istraga protiv ubojica Cvijana Radića ustupi u nadležnost Kantonalnog tužiteljstva u Sarajevu. No, nakon što je Federalno tužiteljstvo prihvatilo Lukačeve argumente, pojavio se novi problem – ključni svjedok u istrazi odbio je svjedočiti ukoliko se sudski proces bude vodio na Kantonalnom sudu u Bihaću, opravdano strahujući da će njegov identitet odmah biti otkriven.

Stoga je direktor FUP-a morao ponovno intervenirati, ovoga puta kod Vrhovnog suda Federacije BiH, tražeći da se predmet delegira Kantonalnom sudu u Sarajevu. Na koncu je Vrhovni sud Federacije BiH odlučio da se slučaj dijelom prepusti Sudu u Sarajevu (gdje je izdat nalog za pretres objekata i hapšenje osumnjičenih), dok će se, ukoliko optužnica bude podignuta, sudski proces voditi na Kantonalnom sudu u Bihaću?! Kako je, međutim, cijela procedura potrajala, policijska je akcija izvedena s nekoliko mjeseci zakašnjenja, početkom ovog tjedna, kada su pripadnici FUP-a uhapsili šestoricu bivših, ali i još uvijek aktivnih policajaca MUP-a Unsko-sanskog kantona: Asmira Bakrača, Fuada Poprženovića, Huseina Kunića, Halida Velagića, Izeta Šahinovića i Ejuba Ikića.

U vrijeme kada je Cvijan Radić uhapšen a potom ubijen, načelnik bihaćke policije bio je Ejub Ikić, dugogodišnja siva eminencija SDA, koji je u policiju prekomandovan iz Petog korpusa Armije BiH, po preporuci stranačkog kolege Edhama Veladžića, tadašnjeg kantonalnog ministra policije, a danas zastupnika te stranke u Parlamentu Federacije BiH.Kao čovjek od posebnog stranačkog povjerenja, Ikić se prethodno dokazao u pripremi atentata na Fikreta Abdića, zbog čega je, zajedno s bivšim šefovima bošnjačke tajne službe AID-a: Bakirom Izetbegovićem, Irfanom Ljevakovićem i Enverom Mujezinovićem, te Edhamom Veladžićem, 2002. godine bio optužen u predmetu „Pogorelica“. Iako se optužnica temeljila na čvrstim dokazima, poglavito kada je posrijedi neuspjeli atentat na Abdića, taj je sudski proces pod pritiskom bošnjačkog političkog vrha i Islamske zajednice 2006. okončan oslobađajućim presudama protiv sve petorice optuženih.

Ikićeva je parola u to vrijeme bila: „red, rad i disciplina, a o zakonitosti ćemo poslije“. Treći ključni čovjek u rasporedu kadrova SDA u krajiškoj policiji bio je Halid Velagić, kojeg je Edham Veladžić u poslijeratnim godinama postavio za načelnika Sektora kriminalističke policije u MUP-u Unsko-sanskog kantona. Velagić je, inače, do proglašenja tzv. Autonomne pokrajine Zapadna Bosna boravio u Velikoj Kladuši, a u obranu BiH se uključio tek 1995., pred sami kraj rata. No, zahvaljujući rodbinskim vezama s bivšim guvernerom Unsko-sanskog kantona Mirsadom Veladžićem, munjevito je napredovao u službi, također kao policajac lojalan SDA.Sve do početka ovog tjedna, kada je uhapšen, Halid Velagić je bio na funkciji načelnika Službe za opće, pravne, kadrovske i poslove obrane i osiguranja Kantonalne bolnice u Bihaću. Treći uhapšeni za ubojstvo Cvijana Radića, aktualni načelnik Sektora za planiranje MUP-a Unsko-sanskog kantona Fuad Poprženović također dolazi iz istog obiteljsko-stranačkog kruga. Poprženović i Velagić su, naime, prvi rođaci (majke su im rođene sestre), a njihov je bliži rođak i Asmir Bakrač, vlasnik zaštitarske agencije Bakrač Security, koja je svojedobno formirana kako bi joj povjerili osiguranje objekata Agrokomerca, nakon što je sva imovina te tvornice opljačkana.

Bakrač je u prvim godinama rata bio pratilac Irfana Saračevića Žileta, načelnika Centra službi bezbjednosti Bihać, koji je kasnije postao ministar policije Fikreta Abdića. Iako je cijeli rat bio pripadnik MUP-a, Asmir Bakrač je najviše vremena provodio u kabinetu načelnika Štaba Petog korpusa Mirsada Selmanovića, uz čije je odobrenje, poslije ubojstva bihaćkog profesora Mirka Ćazića, uselio u njegov stan.Fuad Poprženović je u prijeratnim godinama kraće vrijeme radio u Službi državne bezbjednosti, da bi rat dočekao kao privatni autoprijevoznik (vozio je autobus). No, ubrzo se priključio policiji i munjevito uznapredovao u službi, premda se za njega vežu brojne afere. Najteža je optužba da je, dok je bio na dužnosti šefa kriminalističke policije u Cazinu, silovao jednu djevojku, te da se, navodno, jedva spasio od osvete njezinih roditelja.No, da Fuad Poprženović nije bio i jedini visokopozicionirani policijskih službenik s hipotekom teškog zločina, potvrđuje i životopis petog uhapšenog Izeta Šahinovića, kojeg je nekadašnji ministar Edham Veladžić svojedobno postavio za komandanta Specijalne jedinice MUP-a USK-a,iako je u ratnim godinama bio osumnjičen za dvostruko ubojstvo u Bužimu.

Šesti uhapšeni Husein Kunić je do velike policijske akcije „Kastel“, koja je izvedena prije dvije godine po nalogu Tužiteljstva BiH, bio načelnik Odjeljenja za borbu protiv zloupotreba droga u Kantonalnom MUP-u. Nakon što je postao svjedok-pokajnik protiv ranijeg šefa, optuženog policijskog komesara Rame Brkića, preraspoređen je na novo radno mjesto, u Odjel kriminalističke policije u Cazinu.I mada se, prema dosadašnjim nalazima istrage, šestorica bivših i aktivnih krajiških policajaca sumnjiče da su Cvijana Radića ubili iz „niskih nacionalnih pobuda“, o pravim se razlozima zbog kojih je žrtva likvidirana, još uvijek nagađa. Radić je, naime, u Bihaću živio sve do jeseni 1994., kada je napustio grad uz legalno odobrenje civilnih i vojnih vlasti. No, nakon što je tri godine kasnije smaknut, među Bišćanima se nagađalo kako je Cvijan Radić, prije nego što je otišao u Banja Luku, imao tajni dogovor s nekolicinom oficira iz Uprave vojne bezbjednosti Petog korpusa Armije BiH i da je obećao kako će se u Bihaćki okrug vratiti brzo, s korisnim obavještajnim podacima.Dogovor, međutim, nikada nije ispoštovao, vrativši se u Bihać tek nakon što je rat završio. Osim osvete, kao treći mogući motiv Radićevog ubojstva spominje se koristoljublje. Spekulira se, također, da su Cvijana Radića likvidirali Asmir Bakrač i Husein Kunić, po nalogu svojih policijskih šefova Ikića i Velagića. No, iako se njegovo ime ne nalazi na popisu osumnjičenih, uistinu je teško povjerovati da detalje tog zločina nije znao i tadašnji ministar policije Edham Veladžić?!

UBOJICA, OTMIČAR, SPECIJALAC

Bivši komandant Specijalne jedinice MUP-a Unsko-sanskog kantona Izet Šahinović presudom Okružnog suda u Banja Luci osuđen je u decembru 2011. na tri i pol godine zatvora, zbog otmice banjalučkog biznismena Stanislava Koljančića. Šahinović je, zajedno sa svojim kriminalnim partnerima Borišom Delevićem, Daliborom Džombićem, Žarkom Milanovićem i Rankom Ševom u oktobru 2010. organizirao otmicu Koljančića, kojeg su poslije višesatnog mučenja i premlaćivanja, pod prijetnjom smrću, natjerali da im prepiše svu svoju imovinu, čija je vrijednost procijenjena na blizu četiri milijuna KM.

Vijest da je glavni organizator otmice banjalučkog biznismena bio njihov nekadašnji kolega nije, međutim, odveć iznenadila bihaćke policajce koji se dobro sjećaju kako je Izet Šahinović, dok je bio komandant Specijalne jedinice, uhapsio Hamdiju Abdića Tigra, nakon što je poslije jednog vatrenog obračuna u Bihaću pobjegao u Sarajevo. Šahinović je tada natjerao pripadnike Specijalne jedinice MUP-a da krenu u potragu za Tigrom, a nakon što su doznali da se Hamdija Abdić krije kod svog prijatelja Ramiza Delalića Ćele, upali su u njegov kafić Kiborg u centru Sarajeva.Iako za hapšenje u Sarajevu nije imao ni ovlasti Bihaća. Suzana  Mijatović(Slobodna Bosna)