Kliker.info

 Pred zgradom Ambasade Kraljevine Holandije u BiH, 14. oktobra, tačno u 15 do 12, stigla je Sonja Karadžić-Jovičević, kćerka haškog optuženika Radovana Karadžića. Iz starog vozila marke Passat izašla je u pratnji muža Branislava Jovičevića i zaputila se ka glavnom ulazu. Tog utorka nije bilo gužve niti reda ispred Holandske ambasade. Nekih sat vremena ranije grupa žena iz Srebrenice je stajala u redu i predala zahtjev za holandsku vizu.  

Tek poneki prolaznik začuđeno je posmatrao fotosession u Grbavičkoj 4. Dvojica članova osiguranja iz ambasade upozorili su fotoreportere Dana da ne smiju fotografirati zgradu. Visoko uzdignute glave i sa smiješkom, Sonja Karadžić-Jovičević pozirala je u hodu, prstom mašući uz riječi: "Bez izjava, nikakvih izjava!" Ipak, očigledno isprovocirana,

 odgovorila je na upit da li ju je sramota danas doći u Sarajevo: "Sarajevo je moj grad, zašto bi me bilo sramota?!" Sonja ne osjeća sramotu niti na spomen njezina oca i zločina koje je inicirao i direktno nadzirao. Samo je odlučno, vrlo samouvjereno, ponavljala: "Sarajevo je moj grad, tu sam rođena i tu sam provela 25 godina. Nema me šta biti sramota. Ja sam često u Sarajevu i prelijepo mi je." Papirologija za vizu okončana je za rekordnih 15-tak minuta. Ponovo je s osmijehom i bez negodovanja dočekala škljocanje fotoaparata, ljubazno se zahvalivši.

Činjenici da se Karadžić, najtraženiji srpski bjegunac za kojim je Međunarodni kazneni sud (ICTY) izdao potjernicu, uspješno skrivao punih 12 godina umnogome je doprinijela široka mreža pomagača, među kojima su, bez dvojbe, bili i članovi Karadžićeve obitelji. No, podsjećanja radi, uloga Sonje Karadžić-Jovičević (Dabić) utoliko je značajnija što je u ratnim i poratnim danima bila na čelu ozloglašene fašističke radiostanice Sveti Jovan. S njenih frekvencija otvoreno je potican nacionalizam, etničko čišćenje, međuetnička i međuvjerska netolerancija te veličani genocid i masovni ratni zločini koje su činile vojska i policija RS-a. Jedinice NATO-a su nebrojeno puta pretraživale prostorije radija smještenog u jednoj privatnoj kući u centru Pala, gdje je, što je posebno zanimljivo, tokom rata bio vojni štab bosanskih Srba. Godine 1998. Komisija eksperata za medije (MEC), u saradnji s Nezavisnom komisijom za medije (IMC), sprovodila je istragu zbog emitiranja govora Radovana Karadžića iz 1993. godine na njihovim frekvencijama. Iste godine Izborna apelaciona komisija (IAPC) procijenila je da programska koncepcija radija nije u skladu s propisima OSCE-a zbog nadasve izraženog favoriziranja SDS-a.

Operacije pretresa SFOR nastavlja i tokom 2004. s ciljem prikupljanja informacija koje bi pomogle lociranju okrivljenih za ratne zločine, prije svega Radovana Karadžića. Pripadnici MUP-a RS-a u decembru 2005. oduzimaju finansijsku dokumentaciju Instituta i radija Sveti Jovan zbog osnova sumnje da finansiraju optužene za ratne zločine. Posljednjih dana žena, paljanski vožd, oglašavala se u medijima s teorijama zavjere o planu Zapada da likvidira Radovana Karadžića, ističući da njegovo pojavljivanje u Haagu "nije bila opcija, jer tamo nije smio doći živ i dobiti šansu da progovori". Jer, tek tada će možda da se crveni. Ne zbog granata, ne zbog snajpera, ne zbog etničkog čišćenja, ne zbog silovanja, ne zbog Markala, ne zbog Grbavice, ne zbog "njenog" Sarajeva. Nego zarad zatvaranja očiju. I poricanja. Iskrivljena percepcija Dabićevog klona u tijelu žene ide dotle da je krajem augusta pozvala sve ljude koji su poznavali njezina oca dok se predstavljao kao dr. Dabić da joj se jave kako bi joj prenijeli svoja iskustva s njim, ostavivši poštansku adresu na Palama.  (Kliker.info-BH Dani)