hamburger-icon

Kliker.info

Senad Pećanin : Hilmo Radončić i Fahrudin Selimović

Senad Pećanin : Hilmo Radončić i Fahrudin Selimović

08 Aprila
13:22 2007

Piše:  Senad Pećanin (BH Dani)

Očevi Hilme Selimovića, vlasnika Sarajevske pivare, i Fahrudina Radončića, vlasnika Avaza, nisu bili ni rođeni kada je prvobitna akumulacija kapitala u najvećem dijelu Evrope bila već decenijama prije okončana. Sve i da su bili sposobni kao Hilmo i Fahro, stariji Selimović i stariji Radončić živjeli su u komunizmu koji je onemogućavao pojavu tajkuna. Nije da lopovluka nije bilo i tada: komunisti u Bosni i Hercegovini su vlast izgubili i zbog toga što je oslobođena omladinska štampa otkrila da su najistaknutiji među njima (komunistima) izgradili sebi vikendice u Neumu, te da su državnim i partijskim parama sebi plaćali janjetinu kod legendarnog Gojka. Ovdašnji Bošnjaci, Srbi i Hrvati su udarnički srušili komunizam, predajući vjeru u svijetlu budućnost svojim nacionalnim liderima. Stotinjak godina zakašnjela prvobitna akumulacija kapitala, u ostalim postkomunističkim zemljama poznata pod imenom tranzicija, u zemljama bivše Jugoslavije uglavnom je već dovršena, a njenu suštinu najbolje odslikava moto pod kojima je vođena: ko je šta jamio – jamio. Dok je nekadašnja radnička klasa shvatila o čemu se radi, već se našla do guše zadužena kreditima u svojim bankama koje su u međuvremenu dobile strane vlasnike. Najsposobniji među njima našli su način da svoja leđa izmaknu ispod tereta tranzicije, postajući njenim šampionima. I moglo bi se ovako svima poznato stanje opisivati naširoko da bh. javnost posljednjih sedmica nije bombardovana razmjenom teške artiljerijske paljbe, za sada još uvijek samo medijske. Rat za račun svojih gazda, šampiona tranzicije u Bošnjaka Fahrudina Radončića i Hilme Selimovića, vode sarajevske novine. Dnevni avaz, As i druga Avazova izdanja na jednoj, a Oslobođenje, San i Slobodna Bosna na drugoj strani, u skladu sa onom ‘veži konja gdje ti aga kaže’, danima sa svojih stranica razmjenjuju najteže optužbe i najprimitivnije uvrede na račun suprotnog, neprijateljskog bloka. Udario junak na junaka i ishod ovog rata još uvijek je neizvjestan. No, ono što je već sada sasvim sigurno jest da je najveća žrtva ovog rata sarajevsko novinarstvo. U toj poziciji našlo se zahvaljujući činjenici da i Radončić i Selimović(i) medije koriste kao jeftino oruđe za umnožavanje svoje tranzicijske, stotinama miliona maraka vrijedne imovine. Mirna kohabitacija među njima bi trajala da prvi nije shvatio da bi postojeću razgranatu medijsku imepriju mogao iskoristiti za širenje lepeze svog biznisa, a da drugi nije uvidio da mu za zaštitu postojeće široke lepeze svog poslovanja treba stvaranje medijske imperije. Strast sa kojom moje kolege, za račun svojih nalogodavaca, sahranjuju i minimum novinarskih uzusa i profesionalne etike, trebalo bi da zabrine ne samo novinare, već i cjelokupnu bh. javnost. Doduše, moram priznati da je, naročito otkako je ovaj međusobni rat bošnjačkih šampiona tranzicije započeo, jako ugodno biti novinar Dana. Mogao je Radončić osigurati da njegov novi partner, šampion srbijanske tranzicije Miroslav Mišković primi i novinara Avaza, ali su jedino Dani imali pristup Miškoviću; baš kao što je i Mujo Selimović, koji nikada do ovog broja Dana nije dao ozbiljan intervju, razgovor ponudio nama. To je ono što daje nadu da nepotkupljivo novinarstvo treba, doduše rijetko, čak i šampionima tranzicije. Ne zbog toga što Dani profesiju mogu spasiti od sumraka, već zbog toga što nema tog gazde koji će novinare ove novine, između ostalog, natjerati da napišu da je urednik Oslobođenja Vlastimir Mijović "početnik"; baš kao ni onih koji će, između ostalog, raspirivati patriotsko zgražavanje nad partnerstvom Radončića sa Miškovićem, prešućujući činjenicu da je do njega došlo tek kad se sa tim istim Miškovićem prethodno nije uspio dogovoriti njihov gazda, Selimović. Generacijama koje su živjele u komunizmu, onima koji danas sastavljaju "kraj s krajem", teško se pomiriti sa činjenicom da su najmoćniji pojedinci društva u kojem žive oni koji ne mogu objasniti porijeklo svog prvog "zarađenog" miliona. Ja bih im možda i oprostio – to je nama naša tranzicija dala – samo kada ne bi tako vulgarno za zaštitu svojih interesa, predstavljajući ih narodnim, zloupotrebljavali medije.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku