Rusmir Mahmutćehajić : Viziju sigurne i sretne Bosne i Hercegovine danas onemogućuju pohlepe i neznanja
Rusmir Mahmutćehajić, univerzitetski profesor i predsjednik Međunarodnog foruma "Bosna", u najznačajnijem vremenu za BiH obavljao je dužnosti potpredsjednika Vlade RBiH i nekoliko ministarskih funkcija. Zbog neslaganja sa aktulenom politikom 1993. godine podnosi ostavku na sve položaje u operativnoj politici i nastavlja djelovati u zemlji i svijetu na pothvatu tumačenja i dekonstruiranja bosanske politike i kulture.Njegove brojne knjige i članci prevođeni su albanski, arapski, bugarski, francuski, hebrejski, njemački, talijanski i turski jezik.Danas smatra da je pitanje koliko je Bosna u biti dobila, a koliko izgubila s nezavisnošću kada uporedi BiH koja je izašla na referendum marta 1992. godine sa ovom danas, "moguće postaviti za svaku pojavu u njena dva vremena".
– Uvijek je moguće govoriti o današnjim dobicima i gubicima u odnosu na bilo koje prošlo vrijeme. Opredjeljenje većine bosanskohercegovačkih ljudi 1991. i 1992. godine da zahtijevaju i brane nezavisnost svoje zemlje bio je odgovor na nametnute političke i vojne okolnosti. Jugoslavija, kao politički pothvat u koji je uključen čitav niz historijskih zasebnosti, nije razorena iznutra ni izvana. Prvi i ključni činitelj njenog razaranja bila je ona elita, koju je simbolički i faktički utjelovljivao Slobodan Milošević. Ta je elita, zajedno s nizom reaktivnih i kolaboracijskih činitelja, a na osnovi jedne stare nacionalističke ideologije i zloupotrebe svojih raspoloživih jugoslavenskih organizacija i instrumenata, planirala i pokrenula uništavanje bh. društvene, kulturne, političke i ekonomske subjektivnosti. Bosanskohercegovačkim ljudima je bio izbor ili se predati eliti tog zločinačkog pothvata ili se braniti. Većina je odabrala herojsku obranu. Ako ta većina nije izgubila u toj borbi s tako moćnim i strukturiranim neprijateljem – a ona to nije! – onda u tome valja vidjeti veliki razlog za povjerenje i ponos. Taj pothvat građenja poželjne budućnosti za ove ljude nije okončan, niti ga je moguće okončati. To je i dalje najveći izazov svim poštenim, razboritim i hrabrim. Njima je danas na raspolaganju puno više mogućnosti za taj pothvat nego li je bilo dvadeset godina ranije.
Koliko je BiH danas stvarno nezavisna u pravom smilu te riječi?
– Ni jedna zemlja u svijetu danas nije posve nezavisna. Ako bi bilo drukčije, međunarodni poredak ne bi bio moguć. BiH je za sve nacionalističke programe u njezinom susjedstvu anomalija. Ti nacionalni programi su, u svom krajnjem cilju, okrenuti gradnji homogenih nacija prema principu – jedan teritorij, jedna nacija – u kojoj su različitosti smatrane neodrživima. A, bosanskohercegovačko društvo je u svojoj ukupnosti pluralno, slično kako je to i svijet u cjelini. Ako ima budućnosti za svijet, onda je "zdravlje" bh. društva i njegove politike mjera istinitosti te budućnosti. Možete li zamisliti svijet bez interneta, Organizacije ujedinjenih naroda, WTO, WHO, i tako u nedogled, s njihovim virtualnim i fizičkim prisutnostima u svakoj zemlji?! U svakoj državi svijeta imat ćemo sve više činitelja poput OHR-a koji osiguravaju međunarodni poredak.
Mislite li da BiH može uistinu djelovati sama, bez juristikcije međunarodne zajednice?
– To ne može ni jedna zemlja. Ona koja to hoće, gura svoje ljude u imaginarni svijet nasuprot zbilje. Ako je groteska ime za nametanje neke ideologijske slike svijeta stvarnim ljudima, onda je zamisao o dovoljnosti neke države samoj sebi groteska u najgorem smislu. Takve su groteske izvor patnje, stradanja ljudi i razaranja svijeta.
Koje su po vama najveće greške međunarodne zajednice prema BiH?
– Tim smo pitanjem opsjednuti kroz gotovo svu svoju noviju historiju. Meni se čini da bi bilo korisnije obrnuti pitanje: Koje su to najveće naše greške prema sebi? Danas se tim pitanjem bavi vrlo malo pojedinaca i još manje skupina u našoj zemlji. A, tek s odgovaranjem na to pitanje bilo bi moguće odgovaranje i na vaše o "greškama međunarodne zajednice". To što su bosanskohercegovačke etnonacionalne, etnoreligijske i etnopolitičke elite radile – i što dalje rade – puno je gore od svega što su ovdje radili činitelji međunarodnog poretka, koje nikako ne treba amnestirati za brojne odgovornosti. Ali, s odgovornošću bh. etnonacionalnih, etnoreligijskih i etnopolitičkih elita valjalo bi se baviti kao najvišom zadaćom svakog od nas. Nismo li u nedopustivoj anesteziji pred tim strašnim oblicima ugrožavanja naših sudbina koje provode mafijaši u odorama "biznismena", "intelektualaca", "prvaka", "vjerskih odličnika"?
Kako vidite budućnost BiH – kao jedinstvenu i nezavisnu državu ili nam prijeti raspad?
– Pred svakim od nas su dvije mogućnosti svake budućnosti – poželjne i kataklizmičke – od kada ima čovjeka ima i zagovornika i jedne i druge mogućnosti. Niko ne zna i ne može znati zasigurno šta je budućnost svijeta, pa tako ni budućnost ove zemlje. Na nama je da otkrijemo njena značenja i vrijednosti za svakog od nas. Ako ih otkrijemo, zagovarat ćemo ih i braniti. Ako nam one ostanu nepoznate, bit ćemo u mraku vlastitog neznanja, pa ćemo se bojati tog, jer neznanje je isto što i bivanje u mraku. A, normalan se čovjek boji takvog bivanja. Prema tome, poželjne budućnosti bosanskohercegovačke politike, kulture i ekonomije bit će onoliko koliko bude naše odlučnosti da joj doprinosimo kao vrijednosti od koje ovise i naš život i naše bivanje sretnim.
I za kraj, mislite li da će BiH ikada postati članica EU?
– Europska unija je ime za najveći nadnacionalni pothvat našeg doba. Taj je pothvat utemeljen na viziji europske političke, kulturne i ekonomske elite. Najhrabriji u toj eliti predviđaju moguća ponavljanja onog što je Europa iskusila u posljednja tri stoljeća – teško domislivu okrutnost vjerskih ratova, siromaštvo i glad, progone Jevreja, muslimana, Cigana, razorne ratove. Europska vizija i projekt Europske unije je nastojanje da se to više ne dogodi. Svaka prijetnja tom pothvatu je dozivanje patnji, stradanja i razaranja. Ako taj pothvat ima budućnost – a Boga valja moliti da ima, te za tu budućnost i raditi – onda je zbilja, ponavljam, "bh. društvo i njegova država" pouzdana provjera te budućnosti. Ako bude Europe bez novih kataklizmi, onda će to biti s Europskom unijom, a to znači neizbježno i nužno s Bosnom i Hercegovinom. Ta je zemlja danas najslabije tkivo obećane europske budućnosti. Ako politička elita današnjeg ustrojstva imenom Europska unija ne može doprinijeti sigurnom procesu konsolidiranja i razvoja pluralnog bh. društva i njegove države, onda su upitna brojna očekivanja i obećanja u današnjem svijetu. Ali, valja se nadati najboljem, a raditi ravnajući se prema najgorem.
Da li je iole moguć scenarij po kojem će BiH jednog dana biti jedinstvena i cjelovita država bez entiteta?
– Čini mi se da je važnije pitanje o suštini našeg bezuvjetnog prava na preživljavanje i bivanje sretnim od svake forme. Većina današnjih bosanskohercegovačkih ljudi se ne osjeća dovoljno sigurnim, pa tako ni sretnim. Održavanje takvog stanja je povezano s nedostatkom vizije koju mi moramo izgraditi, koju mi ni od koga ne možemo i ne trebamo očekivati, one vizije u kojoj bi bila osigurana oba prava, i pravo na preživljavanje i pravo na bivanje sretnim. Tu viziju danas onemogućuju pohlepe i neznanja u koja smo svi uronjeni, a kojima su sadašnji etnonacionalni, etnoreligijski i etnopolitički lideri samo najgora utjelovljenja. A nema ljudskog stanja koje nije promjenljivo. Zašto bismo mi prihvatili da sadašnje pohlepe i neznanja nije moguće preinačiti u darežljivost i poniznosti i uvjerljivo znanje o razlogu i vrijednosti bosanskohercegovačkog pluralnog društva?! V. Tatić (San)
Komentari