Put za Jordan : Šta je konačni cilj nove agresije Izraela na Gazu
Ponovo je Izrael pokrenuo vojnu akciju protiv Gaze i međunarodni mediji prenose slike razaranja i pogibije. Svakodnevne strahote ovog novog rata nas ne smiju spriječiti da analiziramo i shvatimo ciljeve te vojne kampanje.14. novembra 2012. izraelske oružane snage su pokrenule vojnu operaciju "Stup obrane" protiv vojne i administrativne infrastrukture Hamasa u pojasu Gaze. Prvoga dana je ubijen Ahmed Jabari, zapovjednik oružanog krila Hamasa. Izrael je u tom danu uništio i podzemne lansirne rampe za projektile zemlja-zemlja, Fahjr-5."Stup obrane" je poprimio šire dimenzije zračnim napadima na pojas Gaze. Izraelski Vrhovni stožer je pozvao 30 000 rezervista, u prvom valu, da bi njihov broj porastao na 75 000. Takva mobilizacija može uzrokovati ozbiljnu krizu gospodarstva. Ali na taj način je Izrael u mogućnosti da izvrši kopnenu invaziju na pojas Gaze. Stoga trenutna situacija traži daljnja pojašnjenja.Pesimistična predviđanja o vojnom angažmanu Izraela protiv Palestinaca u i za vrijeme "političkog vakuma" State Departmenta su se obistinila.
Tel Aviv preuzima inicijativu u vrijeme dok je vlast u Washingtonu nepotpuna i zauzeta sama sobom. Čekaju se imenovanja novog državnog tajnika i ministra obrane. To će, najvjerojatnije, biti veleposlanica Susan Rice i senator John Kerry.Mediji se trude da diskreditiraju gospođu Rice na svaki način. Državni tajnici u odlasku su politički oslabljeni, a novi još nisu imenovani. U sličnoj situaciji, u prošlosti, je Izrael postupio na isti način.Prilikom primopredaje vlasti između Busha jr. i Obame, Izrael je pokrenuo vojnu akciju "Lijevano olovo". Neki analitičari tvrde kako je ova akcija, između ostalog, pokrenuta kako bi Benjamin Netanyahu i Avigdor Lieberman poboljšali svoj imidž predstavljajući se kao "jastrebovi", iako je to malo vjerojatno. Oni su pokrenuli ovu vojnu kampanju, ne znajući unaprijed ishod. 2008-2009. je ishod operacije "Lijevano olovo", odnosno njen neuspjeh, bio koban za vladu Ehuda Olmerta.
Ostvarenje dugoročnog cilja Izraela – aneksija pojasa Gaze i preseljenje Palestinaca u Jordan
Izraelske vojne snage po tradiciji pokušavaju prilagoditi svoje vojne ciljeve mogućnostima koje im stoje na raspolaganju. To u ovom slučaju znači oslabiti palestinski otpor, uništavanje njihove infrastrukture i administracije u pojasu Gaze, kao što su redovito dosad i činili.Slabljenje Hamasa ide na ruku Fatahu, na Zapadnoj obali, te on neće štedjeti vrijeme kako bi predao svoj zahtjev za priznavanje palestinske države UN-u. U najboljem slučaju "Stup obrane" može otvoriti prostor za ostvarenje starog izraelskog dugoročnog plana, a to je: proglašenje palestinske države u Jordanu, "premještanje stanovništva" pojasa Gaze u Jordan, te prisajedinjenje ispražnjenog teritorija izraelskoj državi.U ovom slučaju se ne bi smjeli neselektivno gađati Hamasovi čelnici, nego samo oponenti bivšem predsjedniku te organizacije, Khaledu Meshaalu. Tako bi on trebao postati prvi predsjednik palestinske države u Jordanu.
Da li neredi u Jordanu imaju veze s ratom u Gazi?
Pobuna u Siriji je ugušila jordansko gospodarstvo. Kraljevina se ubrzano zadužuje. Vlada je 13. studenog objavila (dan pred početak operacije "Stup obrane") povećanje cijena energenata od 11% za javni prijevoz, do 53% uvećanja cijene domaćeg plina za potrošače. Ta vijest je uzrokovala eskalaciju prosvjeda u zemlji, koji potresaju zemlju još od početka 2012.Istog trenutka je otprilike polovina javnih škola i učitelja stupilo u štrajk (cca. 120 000). U petak, 16.novembra, 10 000 ljudi je prosvjedovalo u centru Ammana izvikujući slogane: "Sloboda dolazi od Boga!", "Narodu je dosta režima!", "Abdullah, tvoje je vrijeme isteklo!" i sl. Povorka je potom napustila džamiju Husseini predvođena Muslimanskim bratstvom.
Muslimansko bratstvo je ranije zaključilo sporazum sa State Departmentom i Vijećem za suradnju zaljevskih zemalja. Oni su već na vlasti u Maroku, Tunisu, Libiji, Egiptu i Gazi. Upada u oči i sastav nove sirijske pobunjeničke koalicije, gdje čine većinu.Muslimansko bratstvo želi vladati Jordanom, sa ili bez kralja Abdullaha II. Njihov najpoznatiji predstavnik u Jordanu je bivši prvi čovjek političkog krila Hamasa, Khaled Messhal. Messhal je živio u izgnanstvu u Damasku od 2001-2012, pod zaštitom sirijske države. U februaru 2012. je iznenada optužio vladu Bashara al-Assada kako vrši represiju nad svojim stanovništvom i preselio se u Katar. Katarski emir Emir Hamad al-Thani je bio izuzetno velikodušan prema njemu zbog tog čina .
State Department "prepušta" Bliski istok Rusiji, pomažući time Tel Aviv u ostvarenju svog cilja
U junu je prihvaćen načelni sporazum o rješenju sirijske krize u Ženevi, između velikih svjetskih sila. Bez obzira na obveze preuzete ugovorom, ugovor je odmah sabotiran od strane SAD-a.Oni su dozvolili curenje informacija o uplitanju zapadnih saveznika u sirijskoj pobuni, te tako prisilili Kofi Annana da da ostavku. Isti krugovi su pokušali vojno okončati sirijsku krizu, organizirajući dva atentata u Damasku. Jedan 18.jula, a drugi 26. septembra. Kako je taj plan propao, Obamina administracija se vratila na početnu poziciju.Nakon izborne pobjede i formiranja nove vlade, SAD se obvezao kako će podržati upućivanje mirovnih snaga pod okriljem UN-a. One bi, navodno, prema pojedinim izvorima, mogle biti sastavljene od pripadnika oružanih snaga zemalja članica "Organizacije ugovora o zajedničkoj sigurnosti". Tu organizaciju čine Rusija, Kazahstan, Uzbekistan, Tadžikistan, Kirgistan, Bjelorusija i Armenija.
Ove snage bi trebale razdvojiti zaraćene strane u sukobu, te uhititi ekstremiste i pripadnike stranih plaćenika (tzv. džihadista) u Siriji. Dajući Rusiji mogućnost vojne prisutnosti na Bliskom Istoku, Washington se nada kako će se smanjiti pritisak na Izrael, te ojačati njegovu sigurnosnu poziciju.Rusija bi se stavila u situaciju da bude garant izraelske sigurnosti. I jamac kako nitko neće napasti Izrael, ali i kako Izrael neće "biti primoran" napasti druge zemlje u okruženju. Ovakav vojni uzmak SAD-a na Bliskom istoku bi se mogao nastaviti i dozvolio bi Washingtonu da povrati ugled i da bude viđen kao nositelj "fleksibilne i popustljive politike" na globalnoj razini. U ovoj perspektivi, oni koji podržavaju izraelski ekspanzionizam moraju reagirati brzo. Ponajprije u Gazi, a moguće i u Jordanu, prije no što se razmjesti kontigent Rusije i njenih saveznika na terenu.
Izraelska protuzračna obrana "Iron Dome" na velikom ispitu
Ovaj rat služi i kao test za protuzračnu obranu izraelske države. Izrael je u suradnji s SAD-om uložio stotine milijuna dolara u ostvarenje projekta "Iron Dome" (čelična kupola). To je sustav koji je u stanju presresti sve projektile ispaljene iz Gaze i s teritorija Libanona. Sustav se pokazao neučinkovit kada je Hezbollah testirao projektile zemlja-zemlja Fajr-5. Tokom prva tri dana operacije "Stup obrane", Hamas i Islamski džihad su, u odgovoru na izraelsko bombardiranje, ispalili na stotine raketa i projektila različitog kalibra. "Iron Dome" je presreo njih 210, od 800 ispaljenih. Mnogi su uvjereni da taj sustav uopće nije funkcionalan kada su u pitanju moderniji i sofisticiraniji projektili, nego pruža zaštitu samo od starijih modela. Kao npr. projektili Quassam.
Mediji međutim izvješćuju kako izraelska protuzračna obrana uspješno obara sve ispaljene projektile, s ponekom iznimkom. Ipak, kada govorimo o statistici valja uzeti u obzir kako se sustav "Iron Dome" aktivira samo u slučajevima kada putanja rakete sugerira da bi mogla pasti na naseljeni prostor – drugim riječima, rakete koje padaju na nenaseljeni prostor (kojih ima mnogo), ignoriraju se od strane sistema "Iron Dome".Prema posljednjim informacijama libanonska vojska uklanja projektile uz granicu s Izraelom. Što znači da pokazuje kako se ne želi miješati u sukob. Hezbollah, osim verbalne podrške, ne poduzima ništa. Fatah na Zapadnoj obali također.Da li je ovo samo "predizborna igra" Netanyahua i "izraelskih jastrebova" ili se radi o ostvarivanju dugoročnog plana širenja izraelske države? (Kliker.info-Advance)
Komentari