Kliker.info

Bez obzira na to kako se završi, tužba Južne Afrike na Međunarodnom sudu pravde u kojoj se tvrdi da je Izrael prekršio Konvenciju o genocidu ući će u historiju. To će biti ili zapamćeno kao prvi korak ka konačnom držanju odmetničke države odgovornom za ponovljena, dugotrajna kršenja međunarodnog prava, ili kao posljednji, umirući dah nefunkcionalnog međunarodnog sistema koji predvodi Zapad, piše Saul J Takahashi, profesor ljudskih prava i mirovnih studija na Univerzitetu Osaka Jogakuin u Japanu.

Ovaj međunarodni pravnik za ljudska prava, koji je bio zamjenik šefa Ureda UN-ove agencije za ljudska prava u okupiranoj Palestini od 2009. do 2014. Godine, je u komentaru za Al Jazeeru naveo da je “licemjerje” zapadnih vlada i zapadne političke elite u cjelini konačno dovelo do toga da takozvani “svjetski poredak zasnovan na pravilima” za koji se oni zalažu ide prema tački bez povratka.

“Potpuna podrška Zapada genocidnom divljanju Izraela u Gazi zaista je razotkrila dvostruke standarde Zapada u pogledu ljudskih prava i međunarodnog prava. Nema povratka, a Zapad je kriv samo za vlastitu aroganciju”, piše on.

Takahashi piše da su “ratni zločini i zločini protiv čovječnosti koje je Izrael počinio u Gazi jasni kao svjetlo dana za svakoga ko ima pristup pametnom telefonu”.

“Društvene mreže su prepune video snimaka bombardovanja bolnica i škola, očeva koji izvlače beživotna tijela svoje dece ispod uništenih zgrada, majki koje plaču nad leševima svojih beba. Pa ipak, reakcija zapadnih vlada – pored naizgled neograničene vojne i političke podrške – bila je etiketiranje svake kritike Izraela kao antisemističkog i pokušaj da se potpuno zabrani svaki izraz solidarnosti s palestinskim narodom”, piše on.

Međutim, ističe da bez obzira na ovo “ugnjetavanje”, desetine hiljada ljudi iz dana u dan izlaze na ulice “izražavajući svoje gađenje nad izraelskim zločinima i saučesništvom Zapada”.

“Očajnički želeći da povrate neki privid kredibiliteta, zapadne vlade (uključujući SAD) su nedavno počele biti marginalno kritične prema izraelskim napadima. Međutim, toga je premalo i dolazi prekasno. Zapadni kredibilitet je nepovratno srušen”, zaključio je.

“Pravila za vas, a ne za nas”

Takahashi ističe da “zapadnjačka hipokrizija nije ništa novo”.

“Prema zapadnim vladama, svijet bi trebao biti zabrinut zbog ruske agresije, ali bi trebao biti savršeno zadovoljan izraelskom brutalnošću i kršenjem međunarodnih normi. Ukrajinci koji bacaju molotovljeve koktele na ruske okupacione snage su heroji i borci za slobodu, dok su Palestinci (i drugi) koji se usuđuju da govore protiv izraelskog aparthejda teroristi. Bijelopute izbjeglice iz Ukrajine su više nego dobrodošle, dok crne i smeđe izbjeglice iz sukoba na Bliskom istoku, Aziji i Africi (iza kojih većinom stoje zapadne zemlje) mogu potonuti na dno Mediterana. Zapadni stav je zaista bio: pravila za vas, a ne za nas”, piše on.

Zatim komentariše poziciju Zapada prema Kini, nazivajući je “neiskrenom”.

“Kina je bukvalno okružena američkim i savezničkim vojnim bazama, naoružanim do vrha. Ipak, Kina je kriva za… šta? Nesposobne da ukažu na bilo kakvo konkretno kršenje, zapadne vlade i mediji mogu samo optužiti Kinu za “povećanu asertivnost”, tj. da ne zna koje joj je dodijeljeno potčinjeno mjesto u zapadnom hegemonističkom poretku”, navodi Takahashi.

Također ocjenjuje da je “međunarodna pravda postala bolesna šala”.

“Da je Međunarodni krivični sud (MKS) funkcionisao efikasno, izraelskim liderima bi se sudilo čak i dok govorimo, i ne bi bilo potrebe da se Južna Afrika obraća MSP-u. Međutim, kako sada stoji, MKS je optuživao samo Afrikance do 2022. godine, kada je najavio istragu o ruskoj invaziji na Ukrajinu manje od nedelju dana nakon njenog početka. MKS je podigao optužnice, uključujući i za ruskog predsjednika Vladimira Putina, za manje od godinu dana. S druge strane, MKS-u je trebalo više od šest godina da otvori istragu o situaciji u Palestini, a čak i sada, godinama kasnije, značajna akcija još nije poduzeta. Dok je Izrael nastavio svoje nasilje nad narodom Gaze, Karim Khan, britanski glavni tužilac MKS-a, posjetio je Izrael i naglasio potrebu da se Hamasovi zločini procesuiraju, dok je bio blag prema izraelskim zločinima. Nije ni čudo što mnoge organizacije civilnog društva pozivaju na njegovo otpuštanje”, piše on.

Dalje ističe da su od samog početka međunarodne pravne norme imale za cilj “da se primenjuju samo na takozvane “civilizovane” – čitajte bijele – narode”.

“”Divljaci” se nisu računali, a moćne zapadne države mogle su – i činile su – da im rade ono što im je drago. Domoroci sigurno nisu “posjedovali” zemlju ili prirodna bogatstva, a kolonijalne sile su bile slobodne da ih kradu i eksploatišu kako su htjele. Cionizam je također bio utemeljen na takvim rasističkim stavovima – stavovima koji su do danas ostali u srži izraelske politike”, smatra ovaj profesor.

Ističe da su ovi dvostruki standardi očigledni u pogledu prava na nacionalno samoopredjeljenje, tj. osnovnog prava svih naroda da izaberu svoj politički sistem i kontrolišu svoje prirodne resurse.

“Samoopredjeljenje, ali ne za sviju”

“Nakon Prvog svjetskog rata, američki predsjednik Woodrow Wilson insistirao je da samoopredjeljenje bude vodeći princip novog svjetskog poretka – ali, naravno, samo za Evropljane. Palestinci i drugi arapski narodi su na teži način otkrili da je kolonijalizam živ i zdrav: bili su podložni mandatima Lige naroda, koja je opravdavdala kolonijalnu vladavinu za “narode koji još nisu u stanju da stoje sami”. Povelja Ujedinjenih nacija je također uključivala odredbe o “starateljstvu”, u suštini na sličan način kao i mandati Lige naroda”, navodi Takahashi.

Ovo su, objašnjava, zaustavili ratovi za nezavisnost u Aziji i Africi. Nove nezavisne zemlje su uspješno zahtijevale da se samoopredjeljenje uzdigne kao pravo za sve. Dva međunarodna pakta o ljudskim pravima, usvojena 1966., oba predviđaju pravo svih naroda na samoopredjeljenje u zajedničkom članu 1, što jasno stavlja do znanja da samo uz političko i ekonomsko samoopredjeljenje bilo koje drugo ljudsko pravo može imati smisla.

Međutim, navodi da je, “na žalost zapadnih vlada”, diskusija o pravu na samoopredjeljenje je otišla dalje, pa je Generalna skupština UN-a više puta izjavljivala da je oružana borba protiv kolonijalne vlasti legitimna. I Dodatni protokol Ženevskih konvencija iz 1977. godine, o zakonima rata, također navodi da je borba protiv kolonijalnih i rasističkih režima validna. Stoga, Takahashi smatra da se “međunarodno pravo definitivno razvilo u pravom smjeru”.

Ipak, objašnjava da su sistemi za implementaciju međunarodnog prava i dalje slabi.

“To je zamišljeno i omogućava moćnim zemljama da djeluju nekažnjeno i da štite svoje štićenike – kao što vidimo kod SAD-a i Izraela. Čak i ako MSP izda privremenu naredbu Izraelu da zaustavi svoje nasilje, pa čak i ako godinama kasnije proglasi Izrael krivim za genocid, bez ikakve provedbe, Izrael može (i vjerovatno će) jednostavno ignorirati te odluke. To bi sigurno bio kraj sadašnjeg svjetskog poretka, jer bi se srušila svaka fasada pravednosti”, upozorava Takahashi.

“Međunarodne organizacije ranjive na uticaj bogatih zapadnih zemalja”

Sprovođenje međunarodnog prava je u rukama Vijeća sigurnosti UN-a, ali sa svojim pravom veta za pet zemalja koje su 1945. godine bile na pobjedničkoj strani, “to tijelo se iznova pokazalo nesposobnim da ispuni svoj mandat”, piše on. Objašnjava da Generalnoj skupštini nedostaje bilo kakva izvršna moć, a da nedostaje dovoljno finansiranja za UN, MKS i većinu drugih međunarodnih organizacija, što znači da se u velikoj mjeri oslanjaju na dobrovoljne priloge država.

“To ih čini ranjivim na neprikladan uticaj bogatih i moćnih: drugim riječima, bogatih zapadnih zemalja”, navodi.

Takahashi smatra da međunarodne institucije “nisu reprezentativne”, te da objašnjava da, iako organizacije civilnog društva mogu doprinijeti većini debata, samo vlade imaju pravo glasa u procesu donošenja odluka – “unatoč činjenici da, kao što vidimo u slučaju Gaze, čak ni vlade tobožnjih demokratija ne predstavljaju nužno volju njihovog naroda”.

“Izraelska agresija i kolonizacija moraju prestati, a kršitelji ljudskih prava u Palestini moraju biti pozvani na odgovornost – uključujući zapadne lidere koji su saučesnici u genocidu. Međutim, tu se ne smijemo zaustaviti. Moramo zahtijevati revolucionarnu reformu međunarodnih institucija. Moraju se učiniti istinski demokratskim i egalitarnim. One moraju odražavati glas naroda, kroz organizacije civilnog društva i druge demokratske oblike predstavljanja – a ne vlada koje su prečesto u džepu bogatih i moćnih interesa”, piše on.

“Stvaranje svjetskog poretka koji će osigurati pravdu i jednaka prava za sve neće biti lako. To će zahtijevati kontinuirane napore od globalnog građanstva, kroz vršenje pritiska za promjene na vlade i međunarodne organizacije. Međutim, to je jedini način da se osigura da “nikad više” postane stvarnost”, zaključio je na kraju.

(Kliker.info-N1)