Priče iz Kornera: Pišanje uz vjetar
Vučje zavijanje me je dočekalo na vratima Kornera i to oglašavanje svojstveno samo konobaru Senki bio je pouzdan znak da se danas neću dosađivati u jedinoj kafani sa malo duše u američkoj državi Kentucky.
Kao potvrda je odmah uslijedilo pitanje,»da li si raspoložen saslušati priču o čovjeku koji nije znao da se u Americi pišanje uz vjetar kažnjava novčano». Naravno, odgovorio sam potvrdno i Senko počne priču koja me je dojmila do jaja.
«Ti moraš znati , pošto si blizu tih krajeva, da nas Trebinjaca ima svih boja i fela i da smo gotovo po pravilu svi pomalo tvrdoglavi, počne Senko priču,upozorivši pritom poveće društvo za šankom da ne obraćaju posebnu pažnju na njegove riječi pošto , kako kaže , nije ovaj sijaset za svakoga.»
Oni se suglasiše a on nastavi sa nesvakidašnjim pripovjedačkim žarom.
«Moj komšija Meho živi već desetak godina u Arizoni i kako čujem poprilično se dobro snalazi u ovim američkim relacijama naročito nakon nedavnog pišanja uz vjetar koje mu je pomoglo da shvati u kakvu ga je sredinu životna sudba dobacila. Da pojača dojam i sebi da veći značaj , pripovjedač iza šanka napravi malo dužu pauzu koju iskoristi za još jedno urlikanje što je trebalo da pojača našu pažnju pred nastavak priče.
«Kao što sam rekao, nastavi Senko, Meho je dobro živio ali je imao i previše obaveza u koje je između ostalog spadalo i održavanje travnjaka iza i ispred kuće a to u Arizini i nije tako lahko ni jeftino.
»Nakon jedne naporne koševine , skonta moj komšo, reče Senko i zagrcnu se od smijeha,da mu je puno isplatnije da čitav travnjak betonira i jednom zauvijek se riješi i košenja i zalijevanja. Naravno, po našem starom dobrom običaju nikoga nije pitao za mišljenje već se odmah sutra baci na krampu i lopatu i za par dana,sav travnjak pretvori u gradilište.
Komšije Amerikanci su začuđeno gledale ali se nisu upuštale u razgovor sa čudnim i vrijednim Bosancem, koji je već izračunao da će samo za jednu godinu, novcima namjenjenim za košenje i zalijevanje trave, otplatiti troškove betoniranja.Par dana potom,Meho naruči nekoliko miksera betona i uz pomoć djece i žene,završi posao koji mu već sutradan ,dovede gradsku inspekciju na vrata».
Na njihovo pitanje da li ima dozvolu za ovakve zahvate, nastavi Senko, koji su ugrozili prirodnu okolinu i narušili planirani izgled naselja u kome živi,Meho je odgovorio,da nema od koga tražiti dozvolu,pošto je sve radio na njegovoj vlastitoj zemlji ispred i iza vlastite kuće za koju se godinama znoji i za koju će se jos dosta vremena znojiti.
Ovdje Senko opet načini pauzu ,napravi na brzinu par kafa i usput obavijesti prisutne da će se narednog vikenda ovdje u Korneru odrzati međunarodni turnir u bilijaru,pa ko voli neka izvoli.»Nastavak ili bolje reći kraj priče je pretpostavljate o sankcijama», pripremi nas na brzinu pripovjedač iza šanka a potom završi da ga svi čuju.
«Ovo je zemlja gdje se zna ko kosi a ko travu nosi, ovdje nema pišanja uz vjetar što je samo par dana poslije posjete inspektora skontao i moj komšija Meho,jer je lokalni sudija rekao da mora,sve vratiti u prvobitno stanje.
Sedam dana i par hiljada dolara mu je trebalo da betonira avliju a pet puta više vremena i novca je utrošio dok je beton najprije razbio a potom posijao i uzgojio travu koja je sada najbolja i najzelenija u čitavom komšiluku».
I taman kada smo gotovo svi uglas počeli komentarisati muke našeg zemljaka , uslijedila je pripovjedačeva, pretpostavljam,izmišljena replika.»E najvaznije još ne znate. Meho je stoički podnio kaznu , skontao relacije i sada kako čujem radi pametnije. Zalijeva travu svaki dan ali se počeo družiti i sa komšijama koje polahko ali sigurno ubjeđuje da su betonske avlije praktičnije i zdravije.Znajući kakav je,neće me začuditi ako uskoro čitava njegova ulica ne bude popločana».
U to ime nazdravila mu je cijela kafana.
Halil Šetka
Komentari