hamburger-icon

Kliker.info

Nedžad Latić: Lakše bih halalio metak ubici nego glas muslimana za vladajući režim!

Nedžad Latić: Lakše bih halalio metak ubici nego glas muslimana za vladajući režim!

25 Maja
08:39 2017

Izjava Muriza, oca Dženana Memića, da zna da je njegov sin Dženan ubijen i da će sam (iz)reći ime ubice jer Tužilaštvo zataškava istinu o ovom ubistvu, veoma me je ohrabrila.

Piše :  Nedžad Latić (TBT)

Najvažnije je da gospodin Memić nije klonuo duhom i da ustrajava u borbi za pravdu. A, sudeći prema odvažnosti i kuraži koju ima i kakvu je iskazao do sada očito je da ima črvste dokaze u rukama koji ukazuju na stvarnog ubicu njegovog sina.

Mafijaška poveznica sa Ilidžom

Slučaj ubistva mladića Dženana dugo je bio tabu tema u gradu. Ubijen je 8. februara 2016. godine u Velikoj aleji na Ilidži. Nakon što sam napisao kolumnu na ovu temu preživio sam jednu vrstu novinarske golgote koja je kulminirala mafijaškim prijetnjama smrću putem Facebooka.

Kad sam istražio ko mi prijeti i vrijeme kad su mi prijetnje upućene uočio sam jednu mafijašku poveznicu koja vodi prema Ilidži i osobi koja se sumnjiči da je Dženanov ubica.

Jezivo  je saznanje, ne samo za mene već za sve građane, što su te prijetnje „lajkali“ taksisti jer, navodno, njhov mafijaški bos ima desetak štandova koje mu je odobrila vlast zbog „patriotskih zasluga“.

Svejstan da intelektualci čak i u u regionu prolaze istu golgotu, znao sam da postoje vremena kada morate zaćutati. Ljudi su očajni, smračeni i spremni su povjerovati svakoj hulji. Navikao sam da ološ koji sebe naziva patriotama, a ustvari unovčuje svoje jeftine, kvazipatriotske istupe, mene bira za svoju suprotnost i metu. Biti na drugoj strani od šljama jeste ponekad teško, pogotovo u vremenima kada on ispliva na površinu, ali je to dužnost svakog poštenog čovjeka, zar ne?! Ja nikoga od obespravljenih, jadnih ljudi kojih je u ovoj zemlji mnogo, ne osuđujem.

Ali one koji to koriste da bi se obogatili, one beskrupulozne tipove spremne da učine sve za svoje dupe, njih nisam mogao više podnositi. Zato sam se sa zakašnjenjem odlučio solidarizirati sa Dženanovim babom i stati na njegovu stranu, a da pri tome nisam očekivao nikakvu satisfakciju niti razumijevanje. I pored toga ostao sam preneražen i zapanjen kad sam vidio kako je „na ahiret ispraćen“ moj ratni drug i kolega Esad Hećimović. Na jednom portalu, za koji pišu vjerski novokomponirani vjerski umovi čija su usta puna ovakvog (kvazi)patriotizma, osvanule su salve komentara kako je „crk'o pas“ kome se, kao takvom, nije trebala ni klanjati dženaza. Ne znam da je neko od njegovih kolega novinara reagirao.

Prije toga je ubijen akademik Sulejman Redžić. Ubili su ga u šumi i bacili u jarugu, baš kao psa! Butum akademska zajednica u Sarajevu, kao ni njegove kolege iz ANU, ili Kruga 99, osim ceremonijalnog ispraćaja i sahrane, nisu nikad uputili ni prijekor, a kamo li da su rezolutno i ultimativno založili svoje autoritete i izvršili pritisak na režim da otkrije njegovog ubicu, koji se, u to sam siguran, šeta i šepuri po Sarajevu kao jedan od novopečenih poslijeratnih moćnika. Zato mene zasreću na ulici i onako kukavički i licemjerno šapću da se pričuvam jer bih mogao završi  kao i „moj zemljak“ Redžić.

I Behmen je ubijen u “saobraćajki?!”

Pa kad svom ovom iskustvu dodam činjenicu da skoro svakodnevno prolazim pored mjesta gdje je rahmetli Omera Behmena pregazio auto, nakon čega je u teškim mukama umro usljed zadobivenih povreda u toj „saobraćajki“, ma koliko bio hrabar, ne mogu ostati smiren i biti ravnodušan zbog jezivih poruka i prijetnji koje dobivam od gradskog ološa. Tim prije jer ozbiljno sumnjam da je i Behmen ubijen i da to nije bila slučajna saobraćajna nesreća već klasični atentat! Pa zar neki slučajni posjetilac, Srbin iz Istočnog Sarajeva, svojom „starom krntijom“ od auta udari Behmena na pješačkom prelazu preko kojeg svakodnevno prolazi u povratku kući?! Naravno da je policija izvršila uviđaj, ali nije mi poznato da je izvršena istraga na način kako bi to policija morala uraditi u „saobraćajnoj nesreći sa smrtnim poslejdicama.“ Nedavna izjava Bakira Izetbegovića da je u blizini njegove kuće policija uhapsila „Srbina sa Pala“ koji ga je vrebao sa snajperom da ga ubije, na neki način pojačava moju sumnju da „Srbin iz Istočnog Sarajeva“ nije slučajno „naletio“ na Omera Behmena dok je prelazio „zebru“ na pješačkom prelazu. Zar i akademik Redžić nije ubijen negdje u blizini Pala da bi policija RS-a bila nadležna da izvrši istragu?!

Ovo su, naravno, samo moje sumnje i pretpostavke koje nisam u stanju dokazati. Ali, zato nemam nikavih sumnji da u ovakvom ambijentu kad ološ vlada gradom može biti ubijen svako ko se drzne „barnuti“ u njihovo osinje gnijezdo. Šutnja i nesolidarnost intelektulane elite, kao i nemar režima ih samo ohrabruje u tome.

Koliko znam o slučaju ubistva rahmetli Dženana Memića upoznati su i reis-ul-ulema Husein ef. Kavazović, kao i predsjednik SDA Bakir Izetbegović. Zato bih prije halalio metak onom ološu koji mi prijeti da me treba „roknuti“, nego glas ijednom Bošnjaku za vladajući režim ukoliko se ne otkrije stvarni ubica Dženana Memića. Jer ni Allah, dž.š., u čiju se zaštitu uzdam, nije kaznio niti jedan narod zbog kufra/nevjerovanja, nego zbog izopaćenosti i ološa u njihovim redovima koji je činio zulum/nasilje nad nezastićenim svijetom!

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku