Muharem Bazdulj : Po(t)pis stanovništva
Piše : Muharem Bazdulj (Oslobođenje)
Priča o hrišćanstvu počinje na neki način pričom o popisu stanovništva. Kako to da se Isus, poznat inače kao Isus iz Nazareta, zapravo rodio u Betlehemu ili Vitlejemu? Tako što su drvodjelja Josip i njegova trudna žena Marija krenuli za Nazaret, a sve zarad popisa stanovništva. Naime, u doba popisa za vrijeme Kvirinijevog upravljanja Sirijom, stanovništvo je trebalo biti popisano u gradovima svojih predaka, a za Josipa (a samim tim i njegovu porodicu) to je bio Betlehem, odnosno Vitlejem. U Rimskoj imperiji su još prije dvije hiljade i kusur godina znali da nema države i državnih poslova bez popisa stanovništva.
Izgleda da će i Bosna i Hercegovina, makar sa zakašnjenjem u odnosu na ostatak svijeta, u drugoj dekadi dvadeset i prvog stoljeća, uspjeti provesti popis stanovništva, prvi u dvadesetak godina svoje formalne nezavisnosti, prvi nakon 1991. godine, kad je održan posljednji popis u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. Popis je zakazan za narednu godinu, za proljeće, a ove jeseni, evo nedavno, proveden je probni popis. Prema prvim informacijama, probni popis je protekao regularno, bez posebnih problema, a to bi valjda trebala biti indikacija da će se i "pravi" popis moći provesti normalno. Ipak, u Bosni i Hercegovini opreza nikad nije previše. Valja se prisjetiti da je u Makedoniji popis prošle godine počeo, ali da je već poslije nekoliko dana naprasno prekinut i da nikad nije dovršen. Valja također biti spreman kako nije isključena mogućnost da nakon što popis bude proveden, njegove rezultate neko ne "prizna".
Tema popisa proizvodila je u posljednjih nekoliko godina različite kontroverze. Osnovna je dugo bila bojazan od "poništavanja" svojevrsne etalonske funkcije rezultata popisa iz 1991. godine. Makar je jedna od (trajnih?) posljedica rata promjena etničke slike iz 1991, neka zakonska rješenja garantuju određena mjesta u opštinskim vlastima pripadnicima etnija čija je procentualna zastupljenost u tim konkretnim lokalnim zajednicama drastično (o)pala u odnosu na posljednju prijeratnu godinu. Stranke koje dominantno računaju na bošnjačke glasove na tom su fonu dugo izbjegavale donošenje zakona o popisu stanovništva. Naposljetku je ta barijera prevaziđena i zakon je donesen, ali su tada krenuli drugi problemi. Najprije je formular bio diskriminatoran prema svima koji se ne osjećaju pripadnicima takozvanih konstitutivnih naroda. To je, međutim, promijenjeno kao posljedica koordinirane akcije nekih nevladinih organizacija i sličnih komponenti takozvanog civilnog društva. Ipak, uzbuna se uskoro digla na drugoj strani civilnodruštvenog fronta, među organizacijama koje brinu za interese jednog od konstitutivnih naroda, onog navodno najbrojnijeg. Kažem navodno, jer je broj Bošnjaka 1991. godine, broj stanovnika, hoću reći, koji su se izjasnili kao Bošnjaci bio maltene na nivou statističke greške. Dobro, Muslimana (sa velikim početnim M) bilo je skoro dva miliona, a par stotina njih, ili koliko već, odlučio je na takozvanom Bošnjačkom saboru da više nisu Muslimani nego su Bošnjaci, no ona dva miliona ljudi niko ništa nije pitao. Popisivači će sada da ih pitaju, a bošnjačke uglednike baš mnogo brine mogućnost da se značajan broj stanovnika BiH koje oni smatraju Bošnjacima i dalje bude (etnički) izjašnjavao kao – Muslimani.
Dio nevladinog sektora opet predvodi inicijativu da se što veći broj ljudi na popisu (etnički) izjasni Bosancima-i-Hercegovcima (što usput, već i na jezičkoj ravni, prilično nakaradno zvuči). Ovdje se opet otvara velika mogućnost za, štono kažu, "rasipanje glasova": jedni će biti Bosanci, drugi Hercegovci, treći Bosanci-i-Hercegovci. Šalu na stranu, jasno je da ova inicijativa cilja na mlađu urbaniju populaciju, na slične slojeve društva iz kojih su u SFRJ dolazili građani koji su se na popisima etnički izjašnjavali kao Jugosloveni. Ipak, ako ništa drugo, geografska rasprostranjenost Bosanaca-i-Hercegovaca unutar BiH biće puno ograničenija nego što je bila rasprostranjenost Jugoslovena u SFRJ. Jugoslovena je, naime, u koliko-toliko signifikantnom procentu bilo širom zemlje izuzev na Kosovu, dok će Bosanaca-i-Hercegovaca, živi bili pa vidjeli, biti samo na onom prostoru na kojem se na izborima za birače dominantno bore SDA i SDP. Ideja po kojoj u današnjoj BiH izjašnjavanje (u etničkom smislu) Bosancima-i-Hercegovcima može da djeluje koheziono je rijetko kratkovidna i pogrešna. I griješe oni koji misle da će, ne znam, činjenica da će Bosanaca-i-Hercegovaca na popisu možda biti više nego, recimo, Hrvata išta promijeniti. I Jugoslovena je u SFRJ 1991. bilo više nego Crnogoraca, pa nikom ništa. I u današnjoj BiH neki koji se izjašnjavaju kao Crnogorci su na visokim funkcijama (recimo, Igor Radojičić), a Jugoslovena nema ni za lijeka. A kad je riječ o rezultatima budućeg bh. popisa 2013. godine, mene lično zapravo najviše zanima jedan podatak: Koliko će biti Jugoslovena?
pis stanovništva){kind=link}
Komentari