Kliker.info

Svugdje u svijetu već se uveliko vode rasprave, a vlade i nadležna upravna tijela država i privrednih sistema donose niz mjera da bi bile ublažene posljedice monetarne krize.Te mjere su sve rigoroznije, obuhvatnije, dublje i teže, jer se jasno vidi da brzog i laganog lijeka sadašnjem kritičnom stanju nema. Razlog tome je da se sve više uviđa da se ne radi samo o poremećaju pa čak ni o slomu monetarnog sistema na kojem je počivala ekonomija zapadnog svijeta, nego o nečemu još dubljem i opasnijem. Korijen kritičnog stanja je zapadna neoliberalna koncepcija ekonomije i uopće života, a zbog dominirajućeg položaja neoliberalističke ekonomije i sistema u svijetu, kriza tog sistema je nužno postala i kriza svjetskog monetarnog i ekonomskog sistema. Razlika u intenzitetu i posljedicama krize će se sastojati samo u mjeri u kojoj pojedine ekonomije još nisu potpuno apsorbirane u taj sistem, te imaju još neke mogućnosti da djeluju mimo zakona tog sistema. To se odnosi i na sasvim nerazvijene zemlje koje kriza ne može dotaći, iz jednostavnog razloga što one ni nemaju ekonomiju koja bi mogla funkcionirati unutar tog sistema. Glavni izraz tog položaja nacionalnih ekonomija u svijetu sastoji se u funkciji dolara kao valute koja je mjerilo za sve druge valute i koja određuje odnose i to ne smao u monetarnoj nego i u ekonomskoj sferi u cjelini.

Neki komentatori, svakako oni pametniji, sa dubljim uvidom u prirodu situacije i njene uzroke, upozoravaju da se u ovom slučaju ne radi samo o slomu monetarnog sistema izazvanog činjenicom da je on bio ustrojen tako da je bio izložen manipulacijama burzovnih i bankarskih mešetara i zloupotrebama svakave vrste i od svakakvih subjekata, od pojedinaca koji su upropaštavali desetke milijardi dolara novca malih ulagača, ili onih koji su putem hipotekarnih zajmova, koji nisu imali osnove, a pretvarani su u burzovne dionice, upropastili milione ljudi, do onih koji su čistim papirima, bez ikakve vrijednosti, odnosno papirima koji su funkcionirali kao novac, a iza kojih nije stajala nikakva produkcija ili realna vrijednost, uništili hiljade i desetine hiljada milijardi stvarnog novca i vrijednosti malih ulagača i igrača na berzama, nego da se radi o krizi sistema kao takvog i kao cjeline. Glavni generator ove monetarne, a zatim i ekonomske krize je svakako država i to prije svih Sjedinjene Države Amerike. Sjedinjene Države Amerike su diktirale igru i pravile ponašanja preko institucija kao što su Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond i druge, usmjeravale finansijsku politiku najvećeg broja država, a same su trošile i to enormne sume novca na ratove i naoružanja na razne utrke u svemiru i svuda gdje je trebalo potrošiti novac za povećanje moći države i prestiža njene vlade.Nije samo jedan segment ekonomskog sistema, tj. njegov monetarni dio, bio pogrešno postavljen i izložen neviđenim manipulacijama i pljačkama, nego je cijeli sistem, čija se tajna krije u činjenici da je svako ko je ulagao i ko je imao uloge i kapital u bilo kojoj formi, težio najbržem i najlakšem putu njegovog povećavanja, a to su bile neproduktivne djelatnosti kao trgovina i burzovne i bankarske manipulacije, zbog čega je došlo do dubokog debalansa u sastavnim dijelovima ekonomije, u kojem je stradao onaj proizvodni i bitni njen dio, tj. radnik, mali i masovni konzument i sitni ulagači koji su cijelu životnu ušteđevinu ulagali u takve poslove i gubili na kraju svoj dio, a profite je sakupljao onaj profiterski i kalkulatorski dio koji je igrao na momente, a ne na duge staze i kojeg danas države nastoje prije svega oporaviti i pomoći, budući da im je on partner u pljački naroda, što je glavni zadatak svake savremene države. Ozbiljna stvar kao što je ekonomija pretvorena je u igru – burzovnu igru oslonjenu na čistim matematičkim i statističkim kalkulacijama.

Ali, situacija se ne da razumjeti ako se ona svede samo na monetarnu i čak i ako se interpretira i shvati kao ekonomska i strukturna kriza. Stvar je u tome što je, po mišljenju ovog pisca, ona mnogo dublja i samo najbolji poznavaoci društva, a ne ekonomisti ili pravnici, koji su tehničari manipulacija s novcem, produkcijom i njenim sastavnim elementima, dakle, nedostaje im dublje razumijevanje društvenih odnosa i situacija, odnosno povezanosti ljudskih djelatnosti u društvu, jer samo oni koji razumijevaju duboku i svestranu povezanost svih društvenih pojava i mogu odgovoriti na pitanje šta se to u stvari zbiva i kuda to sve vodi i kako naći i gdje se nalazi izlaz iz sadašnje situacije.Naime, stvar je u tome da društvo nije nešto što je unaprijed dato kao stabilni i masivni sistem u koji mi ulazimo i unutar njega djelujemo.Društvo mi izgrađujemo svojim djelovanjima od kojih su bazična ona koja imaju funkciju da održavaju reprodukciju i omogućavaju proširenje potreba i zadovoljavanje rastućih potreba u društvu, podjednako onom lokalnom kao i globalnom. Ta činjenica nalaže da ona snaga koja usmjerava razvoj društva mora da ima jasan koncept o tome šta čini i kuda usmjerava društvo, a to čini preko usmjeravanja njegovih najbitnijih djelatnosti ili najbitnijih djelatnosti njegovih članova. Da bi to bilo moguće, moraju biti poštovani određeni opći principi. A u tome moderno neoliberano društvo čini najveću grešku.

Ta greška nije slučajna nego je greška sistema kao takvog, ona je u njega ugrađena od početka i zove se privatni interes i profit. Ono napušta sva opća, moralna i druga načela koja usmjeravaju čovjeka i upućuju ga na beskompromisan i neograničen lov za profitom, tj. onim što je izraz vrijednosti koja ima samao tržišni oblik, a ne i stvarni oblik i sadržaj. Stoga profit i trka za njim deformiraju, ne samo ljudsku psihologiju i odnose među ljudima nego i odnose između sektora ljudskih djelatnosti, u ovom slučaju ekonomskih polja djelovanja i to u korist onih koji na najbrži i najdirektniji način donose profit u novcu ili u njegovom savremenom obliku, a to je bankarski ili berzanski oblik novca – dionice. To je grobar neoliberalističke ekonomije i društva i ova kriza će zasigurno prije ili kasnije, ljekovi su samo simptomatski, dovesti do duboke društvene i političke krize u svijetu iz koje je jedini izlaz promjena cijelog dosadašnjeg načina mišljenja i djelovanja ljudi.   Muhamed Filipović (NN)