Kliker.info

Svako jutro, oko 7.30 sati, iz Kazneno-popravnog zavoda u Mostaru među slobodne građane izlazi osam osuđenih ubica! Njih osmorica ukupno izdržavaju 60 godina zatvorske kazne.  Oni  iz zatvora odlaze na svoja radna mjesta na širem području Mostara i  Čapljine. Njihovo radno vrijeme kao i  većine naših prosječnih radnika, traje  osam sati, od 8 do 16 sati. Nakon toga se, umjesto kući, ponovo vraćaju u zatvor u kojem, manje-više, tek prespavaju. Do tada su potpuno slobodni, bez ikakvog nadzora zatvorske straže. U KPZ Mostar nisu htjeli saopćiti njihova imena. No, potvrđeno nam je da jedan od osuđenih ubica, odgovoran za zločin počinjen tokom pucnjave krajem 2003. godine u centru Mostara, kaznu od osam i po godina izdržava radeći u okviru ove, takozvane, radne terapije kao skladištar u podrumu pića u Mostaru. Drugi, pak, je angažiran  na prodaji građevinskog materijala u Čapljini. Dvadesetogodišnjak odgovoran za ubistvo svoga vršnjaka tokom tuče u zapadnom dijelu Mostara u oktobru 2005., radi na servisiranju građevinskih strojeva,  dok je ubica osuđen na 7 godina zatvora zbog okrutnog ubistva svoje supruge, koju je golim rukama zadavio u njihovoj kući, angažiran na proizvodnji i prodaji suvenira. Dvojica ubica osuđenih na kazne od jedanaest, odnosno  osam godina, zaposleni su kao barmeni u dva mostarska kafića. Među osuđenicima za ubistvo je i onaj koji kaznu odslužuje radeći na, kako su nam saopćili u zatvoru,  «kompjuterskoj obradi podataka». Uz dopuštenje zatvorskih organa,   jedan  osuđenik za ubistvo  vrijeme sedmoipogodišnje kazne, također, krati  radeći  u sušionici mesa. Ali, osuđene ubice nisu jedini koji odlaze na rad «vani». Ukupno 20 osoba uživa tu pogodnost u KPZ Mostar. Tako zatvorenik iz Širokog Brijega,  osuđen na godinu dana zatvora za pokušaj ubistva, svakodnevno odlazi na posao u auto-prijevozničko preduzeće. Osuđenik za nanošenje teških povreda radi na održavanju voznog parka u Čapljini.  Dvojica osuđenih zbog stavljanja u promet droga, rade kao skladištari građevinskog materijala, odnosno namještaja, a treći diler je zaposlen u trgovini mješovite robe na području Mostara. Osuđeni razbojnik radi građevinske poslove, a počinitelj teških krađa  na ishrani svinja na farmi. I petorica osuđenih na zatvorske kazne od šest mjeseci do godine dana zbog krivice u teškim saobraćajnim nesrećama rade različite poslove izvan zatvora i tako izdržavaju kaznu zatvora. Zaokupljeni su poslovima od pakovanja šećera, izvođenja građevinskih radova i rada u skladištu, do računovodstvenih poslova, pa čak i zaštite okoliša.  Direktor KPZ Mostar Miroslav Bem u razgovoru za «Dnevni avaz» pojašnjava da odlazak osuđenika na rad izvan zatvorskih zidina omogućuje Zakon o izvršenju krivičnih sankcija i to njegov èlan 63. – To nije volja ni direktora kazneno-popravnih zavoda, ni federalnog ministra pravde. Nego  je Parlament F BiH, to jest,  zakonodavac donio taj Zakon. Mi Zakon moramo poštovati i provoditi. Ako je dana ta mogućnost, zašto ju ne koristiti. Ukoliko dođe do izmjene Zakona, jasno, mi ćemo ga provoditi – kaže Bem.  On pojašnjava da Zakon, također, nije precizirao da se počiniteljima nekih nedjela može zabraniti rad izvan zatvora. – To znači da, po zakonu, izvan zatvora mogu raditi svi, pa i ubice, silovatelji, razbojnici, ratni zločinci… Ali, treba shvatiti da rad predstavlja terapiju u procesu resocijalizacije. Bolje je osuđenika zaposliti, da ima društveno-koristan rad, nego da sjedi u ćeliji ili u parku zatvora, da broji dane i pretvori u ne znam šta. Tako lakše izdržava kaznu i ostaje normalna osoba – istakao je on. Štaviše, osuđenik osuđen na kaznu do 6 mjeseci zatvora, koji je radio u nekom preduzeću ili u ustanovi, ako želi, može nastaviti tamo raditi kako ne bi izgubila posao, što je, saznajemo, posebno primamljivo za osuđenike, uposlenike državnih kompanija i institucija.   

Faruk VELE (Dnevni avaz)

Zatvorenici imaju topli obrok, prijevoz osiguranje,  godišnje odmore… 

Zatvori sklapaju ugovore sa preduzećima i ustanovama koje su zapošljavaju osuđenike. Tome prethodi procedura u kojoj svoju suglasnost za odlazak zatvorenika na rad  daju zatvorski ljekar, stručna osoba zadužena za njegovu resocijalizaciju, potom vodstvo zatvora. Prave se i procjena da li bi zatvorenik mogao pobjeći tokom rada, baviti se kriminalom ili izbjegavati rad. Na sve to svoju suglasnost daje i federalno ministarstvo pravde. U slučaju zloupotreba, rad se prekida, a za sve odgovornost snosi samo suðenik. Zatvorski organi povremeno provjeravaju zatvorenike. Osuđenik za svoj rad dobiva plaću izmeðu 130 i 160 KM. Plaća može i rasti do 30 posto. Poslodavac zatvoreniku osigurava topli obrok i prijevoz do radnog mjesta i povratak, te zaštitu na radu, a zatvor ih osigurava. Osuđenici imaju i godišnje odmore počevši od 18 dana, dok se za svaku godinu zatvora dodaje po jedan više dan godišnjeg odmora. Tako je moguće da ih se vidi potpuno slobodne 20-tak i više dana. 

Oštećene niko ne pita 

– Nažalost, u svemu tome, pa i puštanju osuđenika na rad van zatvora, nema oštećenog u nedjelu kojeg je osuđenik izvršio. To Zakon nije predvidio.  Oštećenog niko ne pita da li je za to da počinitelj djela izaðe van na rad. Meni dolaze oštećeni pojedinci i porodice i pitaju zašto je neki osuđenik na slobodu. Ja im samo mogu reći da ću ih rado saslušati, jer Zakon nam ne stavlja u obavezu da se oni konsultiraju – rekao je Bem.