Kliker.info

Piše :  Mirko Šagolj (Oslobođenje)

Predsjednik Srbije Boris Tadić uputio je još jednu javnu poruku Miloradu Dodiku da Srbija ne podržava njegovu politiku podjele Bosne i Hercegovine i eventualnog pripajanja dejtonske Republike Srpske Srbiji. U jučerašnjoj emisiji Hrvatske televizije “Nedjeljom u dva”, koju sjajno vodi Aleksandar Stanković, Tadić je bio izričit: Podržava isključivo cjelovitu Bosnu i Hercegovinu i ne podržava ideje o stvaranju ni „velike Srbije“, ni „velike Hrvatske“. Kosovo je bilo povod za pitanje o Bosni i Hercegovini. Stanković je podsjetio Tadića da je Dodik rekao da će organizirati referendum o izdvajanju RS iz sastava BiH ukoliko se Kosovo odvoji od Srbije. Tadić, međutim, uopće ne dovodi Kosovo i njegovu sudbinu u vezu sa BiH i statusom RS. Tadićevi odgovori u ovoj emisiji upućuju na to da bi se s ovim čovjekom problemi na ovim prostorima mogli rješavati na civiliziran način, bez obzira na tragične posljedice raspada nekadašnje Jugoslavije. U odgovoru na pitanje koga smatra najvećim krivcem za sve što se dogodilo na ovim prostorima, Tadić je odgovorio da je u tome “Milošević za prst ispred ostalih”. Uz to je, i ovom prigodom, ispoljio neku vrstu brantovske sklonosti ka pokajanju za zločine koje su pojedinci, u ime srpskog naroda, učinili hrvatskom, bošnjačkom i albanskom narodu. Rekao je da je svojim odlaskom u Srebrenicu na sebe preuzeo individualnu krivicu za zločine koje je neko, u ime srpskog naroda, učinio nad bošnjačkim narodom. Kao što se izvinio bošnjačkom narodu, isto tako se, u ovoj emisiji, izvinio hrvatskom narodu. Na pitanje da li se stidi Ratka Mladića, Tadić je odgovorio: “Mislim da je Ratko Mladić jedna od najtamnijih stranica naše istorije. Ne prihvatam da je njegovo oficirsko ponašanje deo mog nacionalnog identiteta i da je ono što je on učinio deo moje nacionalne kulture”.Sudeći po svemu što je Tadić rekao u ovoj emisiji, njegov odnos prema Bosni i Hercegovini i njenoj cjelovitosti je – čist kao sunce. Ali, između njegovih stavova i realnosti stoji jedna velika prepreka koja se, u ovom trenutku, zove – Milorad Dodik. Iz svake Dodikove riječi izbija neopisiva mržnja prema državi Bosni i Hercegovini i njenoj teritorijalnoj cjelovitosti i multietičnosti. Čak i prema nogometnoj reprezentaciji BiH, i kad u njoj igra podjednak broj Srba, Hrvata i Bošnjaka. Sudeći po njegovim brojnim izjavama i postupcima, Dodik bi nekako i pristao na to da u njegovoj blizini, ako već tako mora biti, žive Hrvati. U blizini, a ne s njim. Ali, od Bošnjaka mu se adrenalin diže – doboga. Svjestan činjenice da sam ne može razbiti BiH i tako odvojiti njen dio nazvan po Dejtonu RS i pripojiti ga Srbiji, Dodik ide na realniju varijantu podjele BiH – na stvaranje trećeg entiteta. Zalaže se, dakle, za to da se Federacija podijeli na bošnjački i hrvatski entitet, a to bi bio samo korak do konačne podjele BiH onako kako su se u Karađorđevu dogovorili Milošević i Tuđman. Okupljanje hrvatskih nacionalnih partija iz BiH posljednjih dana sigurno ima dosluha s Dodikovom inicijativom o trećem entitetu. Ako se tome doda činjenica da je i (bivši) visoki predstavnik Kristijan Švarc Šiling zagovarao federalizaciju BiH i stvaranje trećeg entiteta, ne treba biti suviše naivan i vjerovati u to da je podjela BiH zaustavljena u Dejtonu u novembru 1995. godine. Nije. I sve dok Beograd i Zagreb budu očijukali s bosanskohercegovačkim Srbima i Hrvatima i smatrali ih svojom dijasporom, nad ovom državom lebdjet će i federalizacija, i treći entitet, i podjela. Tek kad i Beograd i Zagreb, na način na koji je to jučer učinio Boris Tadić, na koji to stalno čini Stjepan Mesić, a povremeno i Ivo Sanader, odlučno i bez imalo sumnje u njihove riječi ne kažu da će spriječiti svaki eventualni pokušaj podjele Bosne i Hercegovine na nacionalnoj osnovi, Dodikovi istomišljenici, a ima ih u sva tri nacionalna tora, mogu gajiti nadu da će se njihove ideje o podjeli BiH i ostvariti.