hamburger-icon

Kliker.info

Milorad Dodik : Silajdžić nije aždaja

Milorad Dodik : Silajdžić nije aždaja

25 Novembra
13:43 2007

Već duže od jedne godine sam pokušavao dobiti intervju od premijera Republike Srpske Milorada Dodika. Obraćanja njegovom premijerskom i stranačkom uredu su završavala odbijanjem njegovih službenika koji se nisu trudili da sakriju prezir prema našoj "drskosti" da pomislimo da bi naš zahtjev mogao biti uslišen. Moji pokušaji korištenja njegovih prijatelja u istu svrhu završavali su prenošenjem Dodikove poruke u kojoj nije izostavljano upućivanje da idem u "p… materinu". I onda, naizgled ničim izazvano, u prošlu nedjelju dobijam ponudu od strane jedne vrlo sposobne žene, veteranke PR-komunikacija, za intervju sa Dodikom. Prihvaćeno.

U ponedjeljak navečer u Banjoj Luci sjedim sa Dodikovim prijateljima. Jedan od njih, vrlo prijatan gospodin, koji je bio veoma angažiran u njegovoj posljednjoj predizbornoj kampanji, nije nimalo sretan zbog Dodikovog radikalizma promoviranog upravo u kampanji, koji uz manje prekide traje i danas. Žalostan je zbog toga, uvjerava me da Dodik nije radikalni nacionalista i objašnjava kako je skrenuo udesno: "Prvih desetak dana predizborne kampanje sve je bilo uredu. A onda su mu došla dvojica eksperata iz američkog republikanskog instituta IRI i podastrli rezultate njihovih istraživanja prema kojima Dodik stoji veoma slabo u istočnom dijelu Republike Srpske. Ja ni danas ne vjerujem u rezultate koje su mu prezentovali. Ali, on je povjerovao i mislim da se prepao da će izgubiti izbore. Od tog trenutka je potpuno promijenio retoriku i radikalno skrenuo udesno…"

Ovo objašnjenje mi se čini vrlo uvjerljivim. Odmah sam se sjetio mog razgovora sa Dodikom, nakon intervjua koji smo obavili kod njega u Laktašima, desetak dana poslije ubistva njemu jako bliskog premijera Srbije Zorana Đinđića. Iskoristio sam njegovo komplimentiranje Danima na jednakom aršinu u kritici svih političara, te sam mu iznio moju zbunjenost njegovim povremenim retoričkim nacionalističkim izletima. Rekao mi je da razumije o čemu govorim i ponudio mi sljedeće objašnjenje: "Odem ja na predizborni miting, recimo u Teslić, i dođe čitav grad. Ja pričam o vladavini prava, zakona, o evroatlanskim integracijama, o ljudskim pravima, ekonomiji – oni u mene gledaju kao telad. Nikakve reakcije. A onda ja bacim parolu: "Ne damo Republiku Srpsku" – i završio sam posao. Ovacije! Niti ja, niti oni ne znamo šta to znači, ko nam je to otima, ali dotadašnja pozorišna publika provri i odatle se regrutuje dobar dio mojih glasača." Odgovorio sam mu da razumijem, ali da ne mogu opravdati takvo skupljanje glasova. Ono može jednokratno, kratkoročno poslužiti, ali kad-tad dođe na naplatu. Podsjetio sam ga na američku frazu "That's about leadership", koja govori da je zadaća pravih lidera ne da plivaju niz maticu koju često stvara masa, već i u suprotnom smjeru, mijenjajući društvo na pravi način.

U utorak, u podne bio sam u novoj zgradi Vlade Republike Srpske, gdje je planiran susret s Dodikom. Sama zgrada, a pogotovu njena unutrašnjost, ostavljaju posjetioce bez daha. Bio sam i u američkom State Departmentu i u japanskom Ministarstvu vanjskih poslova i njihove zgrade prema ovoj izgledaju kao banjolučka željeznička stanica. O ukusima se da raspravljati – i o mermeru, i o masivnim kristalnim lusterima, i o punom drvetu, i o skupocjenom stilskom namještaju – i ja, dok ovo pišem, ne znam šta je na prethodnim stranicama o zgradi napisao moj kolega Eldin Hadžović. No, da budem pošten: ja bih bio sretan da je u bilo kom gradu u Bosni i Hercegovini napravljena takva zgrada, pa čak i u ovakvoj ekonomskoj i socijalnoj situaciji, uz samo malo skromnosti u njenom opremanju, koje je nedostajalo. Ali, to prokleto "ali": previše je ozbiljnih indicija, a uskoro treba očekivati i konkretne dokaze, da je Milorad Dodik omogućio pojedinim "sposobnim" biznismenima (poput svog prijatelja Slobodana Stankovića, čiji je Integral gradio zgradu) da se dooobro "ugrade" u cijenu zgrade koja će debelo (s kamatama) premašiti čak 200 miliona maraka.

Dodik se, uz pristojno izvinjenje zbog kašnjenja na intervju, hladno pozdravio sa mnom i ja sam odmah uključio diktafon. Nakon što smo se rastali, čitao sam uvod koji sam prije više od četiri godine objavio uz spomenuti intervju koji smo radili u Laktašima. Kako su katastrofalno pogrešni utisci i zaključci koje sam stekao i napisao o Dodiku! Pazite ovo: "Nakon što sam dugo razgovarao sa Dodikom, ne velim da bih mogao podijeliti sve njegove stavove. Međutim, da sam na mjestu predstavnika međunarodne zajednice i domaćih političara kojima je u srcu Bosna i Hercegovina i njena evropska budućnost, znao bih na koja bih vrata pokucao tražeći saveznika u Republici Srpskoj. Jedno je, u svakom slučaju, sigurno: niti bi to bili Ashdownovi Kalinić i Čavić, niti Lagumdžijin i Tihićev Ivanić." Ili ovo: "Spremnost da se na najotvoreniji, javni način suprotstavi najmoćnijim akterima političkog i kriminalnog djelovanja, izdvaja Milorada Dodika od svih ostalih relevantnih političara u BiH."

Počeli smo intervju. Na manje-više konvencionalna pitanja Dodik odgovara rutinski. Na ona provokativnija gubi živce, prelazi na "ti", viče, a i počinje vrijeđati. Žao mi je što intervju nismo radili pred kamerama. Zato osjećam obavezu da opišem mučan utisak koji sam ovog puta o Dodiku stekao. Roditeljska pažnja: naprijed sam demonstrirao koliko su moji utisci i zaključci nepouzdani. Dakle, jedna strašna, paralizirajuća jeza, kakvu nikad u životu nisam osjetio, uslijedila je nakon što je počeo da viče na mene, da se dere "ne seri". Bilo je to kada sam pokušao postaviti pitanje o dokumentima objavljenim u Patriotu, 60 minuta i Danima, koje je prikupio banjolučki kolega Slobodan Vasković, o nevjerovatno drskoj pljački 750.000 maraka u vremenu prethodnog Dodikovog premijerskog mandata, te o zastrašujućem ubistvu Milana Vukelića, kojeg je prije petnaestak dana u centru Banje Luke raznijela bomba podmetnuta u njegov automobil, a nakon što je godinama javno ukazivao na kriminal Dodikovih SNSD-ovaca u banjolučkoj gradskoj upravi. Strah koji sam vidio u Dodikovim očima zastrašujuće ga je transformirao: ja bih umro od straha da se nasamo nađem pred takvim čovjekom. Prolazilo mi je kroz glavu da bih, u ime odbrane "digniteta profesije", zbog onog "ne seri" trebalo da ustanem i prekinem intervju. No, samo sam šutio, skamenjen.

Sada sam apsolutno siguran da, ako je Lajčaku i strancima stvarno stalo do trajne normalizacije stanja u ovoj zemlji, onda treba po strani ostaviti sve priče o reformi policije, potpisivanju ugovora sa Evropskom unijom, promjeni Ustava i ostale trice i kučine: treba se okrenuti isključivo procesuiranju kriminala pred kojim su građani BiH apsolutno nemoćni. Kad je Dodik u pitanju, za početak je dovoljno ozbiljno istražiti pitanja zbog kojih se razgoropadio na mene. Zaključujemo ovaj broj Dana i dok ovo pišem, iz kabineta federalnog premijera Nedžada Brankovića, Dodikovog kolege ne samo po funkciji, stiže mi telefaks da odbija zahtjev za intervju povodom kriminala u BH Telecomu i svoje uloge u njemu, o čemu smo pisali u ovom mjesecu. (I pismo i odgovor objavit ćemo u narednom broju Dana.)

Kad smo završili intervju, Dodik se razgalio. Ponosno me pita kako mi se dopada zgrada Vlade, ja muljam nešto kao odgovor. Razdragano mi govori da bi volio pričati sa mnom, objašnjava da "mi u Sarajevu" moramo shvatiti da on, misleći na Republiku Srpsku, ima "milijardu eura na računu" (hvala Beogradu i Moskvi, moja opaska), da će mu leći još deset milijardi i da mu ne pada na pamet da se o njima odlučuje u Sarajevu. Baš kao što ni Brankoviću ne odgovara da mu se u poslove petljaju Srbi i Vijeće ministara BiH. Dodik dodaje da ga prenos svake nadležnosti "košta milijardu" i da to moramo shvatiti. Shvatio sam. Jedino ne znam je li Adnan Terzić bio svjestan koliko je tačan odgovor, stoprocentno, dao na pitanje Bakira Hadžiomerovića – do kada će ova kriza trajati: "Dok se ne rasprodaju telekomi, elektroprivreda i još ovo malo državne imovine što je ostalo."

DANI: Hoće li biti rata u BiH?

DODIK: Neće.

DANI: Jeste li iznenađeni pitanjem?

DODIK: Apsolutno! Vidim da ste tendenciozno postavili to pitanje, ne s vaše strane, nego ono dolazi od jednog kruga javnosti. Svi oni koji imalo razumiju situaciju, znaju da kapaciteta za tu vrstu priče nema, ali ovdje se radi o jednom drugom cilju: da se ne da šansa normalnim procedurama koje podrazumijevaju političku borbu. Pa, ne mora uvijek da bude ratna borba! Ja apsolutno mislim da u BiH postoji taj kapacitet za političku borbu bez ratne opcije. Naravno, možda ima nekih pojedinaca koji u svojim glavama nose takve ideje, ali mislim da institucionalno ne postoji spremnost za takvu vrstu priče. Ako neko uspije da inscenira nešto, to će biti čak i dnevnog karaktera, i sa umanjenim obimom bilo kakve mogućnosti nasilja i eskalacije nasilja. Ali, to nije rat! To može da bude nešto što možda trenutno samo djeluje da je problem. Ali, u svakom slučaju, moj kratak odgovor je da neki, prije svega stranci, pokušavaju da plasiraju tu priču kako bi zadržali svoje dobro plaćene poslove u Sarajevu. Da ne bi bili detaširani u jedan Avganistan ili na neke druge destinacije, zato što ovdje imaju ili Beč ili Dubrovnik u kojima provode vikende, ugodne dane. Naravno, mnogima je san da to dožive. I s te strane dolazi jedna takva rigorozna priča, izmišljanje, koje smo čuli. Recimo, o listićima za glasanje na referendumu o Republici Srpskoj, bez elementarne logike i zdravog razuma. Da neko to stvarno hoće da uradi – pa to je najmanji problem! Dakle, što znači to da napravimo listiće bez odluke o referendumu? Nema logike u tome. Prema tome, odluke nema, niti ima bilo kakvog štampanja, ali nekim strancima ovdje nije smetalo da na raznim mjestima u svijetu govore na taj način, stvarajući jednu predstavu o problematizaciji i dramatizaciji situacija.

DANI: Znam da je u Federaciji, a uvjeravam se i ovdje u Republici Srpskoj, ogroman strah od rata. Jeste li Vi svjesni toga? Upravo ste Vi jučer iznijeli nevjerovatan podatak da je u Republici Srpskoj posljednjih dana prodato čak šest miliona litara ulja! Izvlačite li Vi zaključak o povezanosti te činjenice i evidentnog straha građana o kojem Vam govorim?

DODIK: Možda neko može da izvuče, ali to je neka druga vrsta priče. Tržište reaguje na taj način, logično, na svako poskupljenje. Narod koji je godinama, decenijama, naučen na nestašicu, reaguje kupujući zalihe. Ali, to opet nema motivaciju o kojoj vi govorite ili… ja ne srećem ljude koji su na taj način zabrinuti. I, nažalost, iz Republike Srpske niste mogli da vidite tu vrstu priče. Ja ne znam s kim vi pričate, ali u svakom slučaju, nažalost, najčešće te tvrdnje dolaze iz Sarajeva. I ta tema, na tu tvrdnju, se samo ovdje možda komentariše. U svakom slučaju, ovdje ljudi mirno žive, kao što vidite, okrenuti su svakodnevnim problemima, ekonomiji, koliko ko može, Vlada radi svoje poslove… Vlada je uspjela da ove godine obezbijedi potpuno funkcionalan budžet koji će završiti suficitom i obezbijedila je da na svojim računima ima milijardu dolara za sopstveni razvoj, dobijenih iz prodaje Telekoma i prodaje Rafinerije ulja i nafte. I te pare se nalaze na našim računima.

DANI: Da Vam ilustriram: moja supruga je kupila paket ulja, ne konsultirajući me, ne zbog poskupljenja.

DODIK: Moja nije kupila.

DANI: Možda je bolje informirana. Kažete da nema osnova za te strahove. Ali, možete li mi pojasniti Vašu izjavu po kojoj se eventualni gubitak Kosova treba kompenzirati Srbiji?

DODIK: Gdje ste vi to našli?

DANI: Gdje sam našao to?!

DODIK: Gdje sam ja to izjavio?

DANI: Niste izjavili to?

DODIK: Gdje sam izjavio? Vi tvrdite da jesam, gdje sam izjavio?

DANI: Uredu, ja sam siguran u ono što govorim i naći ću gdje ste to izjavili.

DODIK: Nije važno. Ja neću da se pravdam, niti ću vama potvrditi, niti demantovati. Ako mislite da sam izjavio, onda to citirajte. Jasna je pozicija oko Kosova. Što se toga tiče, najčešće smo dovedeni u pitanje, kao i ovog puta, da odgovaram na pitanje o Kosovu. Mi nemamo, niti smo osmišljavali politiku koja je u vezi sa Kosovom. Mi smatramo da je to jedno teško regionalno pitanje i da treba da bude riješeno dogovorom zainteresovanih strana koje će svoj legitimitet dobiti na sjednici Saveta bezbjednosti, kao već prethodno postignuti dogovor zainteresovanih strana. Mislimo da je to najbolje za dugoročnu regionalnu stabilnost i u tom pogledu činimo onoliko koliko mi možemo, a to je da javno kažemo šta mislimo o tom pitanju. S druge strane, Republika Srpska će, i to ste mogli da pročitate tamo gdje ja izjavljujem i gdje ja govorim o tome, bez obzira na bilo kakvo rješenje pitanja Kosova, ostati posvećena sebi, svom političkom i bezbjednosnom stanju, neće biti ugrožena ni politička, ni bezbjednosna komponenta tog stanja, okrenuće se svojim pitanjima. Republika Srpska nema nade da bude bilo kakva ni kolateralna, ni bilo kakva šteta u tome, ali očigledno da stalne tvrdnje i veze Kosova i Republike Srpske upravo žele kolateralu koja se zove Republika Srpska. Prema tome, to je politika. I rekli smo jasno, a onda pokušavaju da naprave razne spekulacije te vrste, da ne bi bilo dobro, ukoliko Kosovo proglasi samostalno svoju nezavisnost, da se od BiH traži da ona učestvuje u priznavanju te nezavisnosti. Tek bi to onda izazvalo unutrašnje probleme koji se ne bi mogli kontrolisati. Naravno da se može pretpostaviti na koji način bi se ta pitanja generisala. Ta izjava može samo da bude dobrodošla za BiH, a ne da bude zlonamjerna. Prema tome, Kosovo, kad god ste nešto našli, mogli ste da nađete interpretacije, ja bih vas molio da me citirate.

DANI: Hoću. Rekli ste, ili ćete možda i to negirati, da za Srbiju nije dobro da dugoročno integrira, u svoj unutrašnji društveni život, toliki broj Albanaca koji žive na Kosovu?

DODIK: Pa, ideja o multietničnosti je propala na Kosovu, to je tačno. Jedan od razloga zašto neke zemlje i velike sile podržavaju nezavisnost Kosova je upravo to saznanje i jasna tvrdnja da multietničnost na Kosovu ne može da egzistira i da je to razlog za eventualnu nestabilnost. Šta sam ja drugo rekao nego složio se s tim? Na kraju, bio sam vojnik u bivšoj zemlji ‘84. godine na Kosovu i mogao sam da vidim potpuni pogled lokalnih zajednica i tada potpunu netrpeljivost i nemogućnost da se nađe zajedničko rješenje. Kosovo, koje je već tada bilo problem, na početku jugoslovenske krize, sada je na kraju te opšte jugoslovenske krize, to je još uvijek neriješeno pitanje. Ono što ja mislim, ja ovako mogu da komentarišem, a da se to u vašim i nekim drugim novinama zlonamjerno ne protumači: dakle, ja samo, kao jedan pojedinac politički angažovan, imam pravo da se osvrćem na pojave koje se dešavaju u regiji. Za dugoročnu stabilnost Srbije i ne treba integracija kosovskih Albanaca u njihov politički sistem, jer bi to dugoročno dovelo do destabilizacije samog tog sistema, institucionalne krize. I zato Srbija treba da nađe način na koji bi riješila to pitanje, ali ne potpunim gubljenjem dostojanstva. Iz jasnog mišljenja da tamo multietničko društvo ne može da zaživi, što su najčešće govorili Amerikanci, treba nekoliko opština u kojima živi srpsko stanovništvo ostaviti Srbiji, a ostali dio proglasiti nezavisnim. To je moje mišljenje, ja ništa ne predlažem, ali kad me pitate, insistirate na tom pitanju, evo ja imam svoje mišljenje. I mislim da bi to bilo dobro i da se negdje nađu u Evropskoj uniji na način na koji može da bude funkcionalan. Da li će to uspjeti ili neće, ja o tome ne odlučujem, ja o tome ne donosim odluke, ja o tome mogu da imam mišljenje kao pojedinac. Ja sam zadužen za stabilnost Republike Srpske, koju sam potpuno obezbijedio, zadužen sam za njen ekonomski razvoj, mislim da sam obezbijedio sve pretpostavke. Naravno da znam da se mnogima to ne sviđa, ali mi nemamo namjeru da odustanemo od svojih političkih stavova. Šta će biti s Kosovom – rekao sam šta mislim.

DANI: Ne tražeći od Vas da docirate Srbiji, zanima me Vaše viđenje racionalnog odgovora Srbije ukoliko Evropska unija prizna nezavisnost Kosova.

DODIK: Ja sam protiv rata bilo koje vrste i za mene ne postoji razlog koji bi opravdao ratni sukob. Politička borba je sasvim legitimna i za mene prihvatljiva, po svakom pitanju, pod svakim uslovima. Da li će institucije Srbije odlučiti ovo ili ono u vezi s tim pitanjem, ja ne mogu da nagađam.

DANI: Ali kakav je Vaš stav, Vaše mišljenje?

DODIK: Rekao sam vam. Treba podijeliti Kosovo, ostaviti dio opština u kojima živi većina Srba Srbiji, one ostale pripojiti i proglasiti Kosovo nezavisnim. Pritom dati potpunu zaštitu onim nealbancima koji ostaju ili mogućnost da se presele. Sad rizikujem da me opet neko optuži… ali, pitali ste za moje mišljenje. Moje mišljenje je to. Ja se ne bavim pitanjem Kosova, odgovaram jer vi insistirate. Nisam nešto posebno promišljao, odmah da vam kažem, ali sam posvećen pitanju koje bi moglo da isključivo bude u vezi s tim. Svako rješenje po sebi mora da obezbijedi dugoročan mir i dugoročnu stabilnost. Srbiji ne treba neriješeno pitanje Kosova kojim će se baviti narednih 20 godina. Ne treba zbog nas, ne treba zbog Bosne, ne treba zbog regiona, ne treba zbog njih samih najviše. Zato treba naći rješenje. Ja nisam angažovan ni kao savjetnik, ni kao pregovarač u tom procesu. Mogu da imam mišljenje kao obični građanin. Mišljenja sam da ukoliko ne dođe do rješenja koje bi moglo da bude prepoznato i u samoj Srbiji kao minimalno fer, da će to moći izazvati razne tendencije u javnom mnijenju, pa možda i ovdje. To je, opet, moje mišljenje. Ja, kao političar i kao predsjednik Vlade, moram da obezbijedim funkcionisanje institucija i one će nesmetano raditi, šta će ljudi misliti ovdje, da li ćete vi novinari ispitati i onda reći "poludjeli ponovo ovi Srbi, sad oni misle nešto drugo". Ili nisu poludjeli, možda su postali racionalni.

DANI: Kako ste shvatili upozorenje Ollija Rehna, koji je poručio vlastima u Banjoj Luci da prestanu slušati upute Beograda i Moskve?

DODIK: Sluša upute Beograda… Ha, oni koji me znaju, znaju da ne slušam nikoga. A druga je stvar, ja pokušavam da kreiram svoju politiku. Ta priča o Moskvi je došla iz nekih krugova koji su htjeli da iskoriste narastanje globalnog nerazumijevanja između Amerike i Rusije i sada žele da polarizuju svijet na tim principima. Kao što nam je potrebno da ovdje dođu ruski biznismeni i da se oni bave dobrim poslovnim aktivnostima, potrebno nam je da dođu i iz Amerike, da dođu iz Evrope, i mi smo otvoreni za svakog. Ne vidim zašto bi Republika Srpska bila različita, recimo, od Engleske, koja je prihvatila tako objeručke ruski kapital i nije se pitala da li je on iz ove tendencije ili političke akcije, nego je jednostavno prihvatila to kao sasvim normalnu i logičnu stvar. Mislim da je Oli Ren, naravno, znam lično i pričao sam sa njim i zato sam iznenađen, demonstrirao potpuno nepoznavanje stvari. I jedno potpuno nasjedanje na stereotipe od ranije, da ovdje samo mogu da žive poslušnici. Kao što vi znate u Sarajevu, ne žive ovdje poslušnici. Nismo poslušnici ni prema Beogradu. Nismo poslušnici ni prema Moskvi, niti prema Americi, kao što znate. Kad smo bili prije nekoliko mjeseci na pregovorima, imamo jasan stav, koji se čak nije svidio ni američkoj administraciji. I u tom pogledu, mada smo na mnogim projektima zajedno radili i proveli mnogo projekata i da nije bilo političke linije koju sam ja zagovarao, veoma je upitno kako bi se uopšte Dejton provodio u tim godinama kad je bio u krizi. Ali, naravno, ne želim da pribavljam nikakvu priču o slavi, ali je sasvim logično – i Bosni će krenuti onog trenutka kada se u njoj kapacitira dovoljan broj ljudi jakog karaktera, jake želje da odluče ono što misle da je najbolje. I da zajedno u BiH donesemo odluke koje moramo zajedno donijeti, a ne da se skrivamo iza nekih sistema zavjere. Sad odjednom Rusija, kakva Rusija? Dobrodošli Rusi da rade za rafineriju, dobrodošli da prave gasovod, dobrodošli da se bave nekim drugim pitanjima u biznisu. Politički gledano, Republika Srpska poštuje Dejton i svoju poziciju i ulogu u BiH sve dotle dok gdje drugdje u BiH nije sporna Republika Srpska. Problem nastaje onog trenutka kada se uporno pokušava osporiti Republika Srpska, kao dio BiH: naravno, onda se osporava sve. A nikakva ruska priča, niti se Rusi bave time, niti sam ja… Ali prepoznajem propagandu, a prepoznajem propagandu i vašeg lista o toj temi. Meni je to razumljivo, samo mi nije razumljivo zašto to radite, to ugrožava vaš dignitet kao ozbiljnog analitičara.

DANI: Naravno da se ne slažem. A ne prepoznajete propagandu medija u Republici Srpskoj koje Vi kontrolirate?

DODIK: Ja nikoga ne kontrolišem. To je još jedna od vaših zabluda, očigledno biste trebali malo češće dolaziti u Banjaluku, da vidite…

DANI: Gledam televiziju, čitam novine…

DODIK: A više imate vi tendencija da kontrolišete medije u Republici Srpskoj, jer vi smatrate da su pod nečijom kontrolom, nego da shvatite da oni rade svoj posao onako kako misle da treba.

DANI: Molim Vas, imam još jedno pitanje, nije mi namjera da vas provociram, ali…

DODIK: Ne, ne možete vi mene isprovocirati.

DANI: Odlično. Dakle, ostavljate li Vi mogućnost da u kontekstu mogućih raspleta situacije na Kosovu…

DODIK: Koga to interesuje, mene ne interesuje Kosovo?! U tom pogledu, ja sam rekao svoj stav, jesam li rekao? Šta ima nejasno u tome?

DANI: Ima. Da li ostavljate mogućnost da donesete odluku o referendumu i o otcjepljenju Republike Srpske?

DODIK: Ja ću reći da to govori opet o vama. Vi nas ovdje doživljavate u percepciji kao nedovoljno odrasle, glupe, koji su spremni da nešto rade na emocijama… Morate da naučite jednu stvar: ovdje se radi o ljudima sa dovoljnim političkim dignitetom da procijene šta je korisno i šta je potrebno uraditi. Za bilo kakav referendum potreban je, naravno, legitimitet takve jedne aktivnosti. On se u različitim istorijskim situacijama dešavao i obezbjeđivao na različite načine. U nekim zemljama to je bilo dogovoreno unutar te zemlje, a u nekim situacijama su se stvarale neke međunarodne okolnosti koje su davale legitimitet tom referendumu. Ja nisam avanturist, kako god to vama izgledalo, ja nemam namjeru da se bavim avanturama i da se bavim projektima koji neće uspjeti. Iza mene stoji niz uspješnih projekata i ako se budem odlučivao za bilo koji od tih projekata, baza te odluke biće upravo moje uvjerenje da će to biti uspješna stvar. A uspješna stvar može da bude ako je legitimna, a ne ako je avanturistički postavljena. Ja sam, naravno, sad posvećen tome da tražimo zajednički dogovor u krilu BiH. Naravno da nas iritira činjenica da se većina partnera u političkim dogovorima u BiH još uvijek skriva iza raznih projekata ili obećanja stranih instituta koji ovdje postoje i koji su usmjereni ka tome da se ti projekti ostvare na način stranih nametanja, a ne da se predloži unutrašnji dogovor. I to pravi probleme. Kada biste ozbiljno analitički ušli u sve što je problem danas u BiH, vidjeli biste da iza njih stoje odluke nekih stranaca koje se, evo, pokazuju godinama nakon toga, potpuno nedobronamjernim za samu BiH. Prvo je reforma policije, koja je donesena na način kako je to opisao Pedi Ešdaun u svojoj knjizi, za koju se nadam da ste je pročitali, vjerujte da ja jesam. I vidio sam na koji način dolazi do ozbiljnih stvari. Nažalost, ljudi u Sarajevu to orkestrirano prihvate, a u nadi da će međunarodna zajednica koristeći silu u politici doći do rješenja koja nekom odgovaraju. Opet, ja mislim da je i manji dogovor, nego onaj koji stranci ovdje hoće, bolji za dugoročnost BiH, nego veliki koraci nametanja koji nikada neće biti istinski prihvaćeni od ljudi koji ovdje žive. I to je ono što predstavlja problem BiH. Tako je i oko ovih nametnutih odluka visokog predstavnika. Naravno, ovdje se sve svodi na priču o tome kako smo mi u Republici Srpskoj i branimo sebe. A šta mislite da li bi bilo za BiH dobro da evo sada Ministarsko vijeće zasjeda po pravilima koje je dao ovaj, kako se zove, Lajčak. Zapravo, mislim da to nisu njegova pravila, da je čovjek skoro došao i da je nasukan na tu vrstu priče od neke osobe iz OHR-a, koja ovdje drži kao zamorče BiH. Da žele dobro BiH, onda bi otvorili mogućnost da BiH već bude u procesu stabilizacije i pridruživanja. Ako je Makedonija, koja je bukvalno u građanskom ratu i danas i permanentno se pojavljuje, postala kandidat zato što je to neko htio, a da to ne može BiH, to mi niko ne može objasniti. Može objasniti samo nekorektnim odnosom međunarodnih predstavnika, odnosno stranaca, koji nisu dobronamjerni prema BiH, koji ovdje čuvaju svoje poslove i druge stvari. Dakle, da se vratimo proceduri: desi se sada da je za odluku u Ministarskom vijeću potrebno šest glasova. I tih šest glasova sada mogu da budu četiri Bošnjaka, odnosno četiri predstavnika bošnjačke partije, i dva iz hrvatske, koji sada postoje. Zar neko misli da bi to bilo dobro za BiH, da se na taj način donose odluke? Ili, zašto se niko ne pita: šta mislite, možda za dvije godine, da bude neka većina od Srba i Hrvata koja će preglasati Bošnjake? Ja vas pitam: je li to dobro za BiH?

DANI: Reći ću Vam svoj sud i nadam se da mi nećete zamjeriti. Dakle, Vi i dalje uporno manipulirate interpretacijom Lajčakovih odluka. Ja ovdje pred nama imam zvanično OHR-ovo tumačenje tih odluka.

DODIK: Vi vjerujete OHR-u?

DANI: Ne, nego ću Vama. Dakle, radi se o tome da ne može biti nadglasan nijedan narod ukoliko njegovi predstavnici učestvuju u radu organa. Svrha Lajčakovih mjera, a to je ono što ni Vi, a ni on, nećete nikako da priznate i da saopćite javnosti, jeste da do onog trenutka dok predstavnici svih triju naroda učestvuju u radu državnih organa i institucija, Parlamenta i Vijeća ministara, nijedan narod ne može biti nadglasan. No, onog trenutka kad povlačenjem svojih predstavnika bilo koji narod pokuša blokirati i paralizirati rad državnih organa, e onda ove mjere pokazuju smisao.

DODIK: I to je vama logično?!

DANI: Apsolutno. A Vama je logično da Vi povlačenjem svojih predstavnika blokirate čitavu državu, kao što ste sada uradili?

DODIK: Ko je blokirao?

DANI: Pa, Vi!

DODIK: Šta mi?

DANI: Pa, nego ko je?

DODIK: Lajčak, koji je donio ta rješenja. Radite, evo, po tim mjerama. Što ste ljuti? Zašto ne radite, preporučite OHR-u i Ministarskom vijeću neka radi po tim standardima, zašto ne radi? Evo, ja vas pozivam da radite, da vidite šta ćete proizvesti.

DANI: A šta ćete Vi proizvesti?

DODIK: Ko mi?

DANI: Vi!

DODIK: Pa, vi savršeno dobro znate šta ćemo proizvesti.

DANI: Ne možete biti nadglasani dok ste tamo!

DODIK: To u perfektnoj situaciji. Ali, postoji ovdje dosta istorijskih, životnih situacija koje nisu baš tako perfektne. Prema tome, treba i u teoretskoj mogućnosti, u bilo kojem obliku… Zašto vi mislite da neprisustvo sjednici nije legitiman politički čin određenog odnosa prema određenom pitanju? Zašto mislite? Zašto?

DANI: Zato što ta država onda postaje talac Vaše ili Silajdžićeve volje ili nekog Vašeg partnera. Vi odlučite i država blokirana?!

DODIK: Tamo je predviđeno da mogu dva, odnosno da zamjenik može da sazove sjednicu ministara.

DANI: Može ako najmanje dvije sjednice ne dođe neopravdano, iz neopravdanih razloga.

DODIK: Četiri sjednice.

DANI: Ako ne dođe iz neopravdanih razloga.

DODIK: Ja vam govorim da to ne može tako da ide. Radi se o mojoj volji i moja dva prsta. Ja ću dignuti za ono za što mislim da sam uvjeren, mislim da je to moje demokratsko pravo i mislim da u tom okviru, ima i drugih prava da to govore, ali ovdje ne dižu dva prsta visoki predstavnik i OHR, mi treba da se dogovorimo kako može. Zašto bi neko pristao da učestvuje sa mogućnošću da bude preglasan?

DANI: Pa, o tome se radi: ne može biti preglasan ako učestvuje! Samo ako ne učestvuje može biti preglasan!

DODIK: Evo, slučajno se desi da se sjednica Parlamenta održava i da iz niza razloga stečenih u momentu ne dođe više od pet poslanika.

DANI: Ako su iz opravdanih razloga, ne može biti održana sjednica.

DODIK: Ko kaže?

DANI: Kaže OHR, evo Vam obrazloženje.

DODIK: Ja vas pitam. Znači, dođe 28 poslanika na Parlament iz Federacije, ili 25, i dođe samo pet iz Republike Srpske. Jel’ ima kvorum? Ima. Koliko je potrebno od prisutnih glasova da se dođe do zakona na nivou BiH? Koliko iz Republike Srpske? Jedan i po, odnosno dva. Nije tačno da je blokirano! Tamo piše da, i to je Pedi Ešdaun objasnio veoma dobro i raniji visoki predstavnik, da jedna trećina od ukupnog broja izabranih na prostoru entiteta čine…

DANI: To nigdje u Ustavu ne piše.

DODIK: To piše, samo vi ne čitate.

DANI: To ne piše. Evo vam, ne čitate Vi obrazloženje OHR-a.

DODIK: To je vaš ustav, jel’ da?

DANI: OHR je po Daytonu nadležan za tumačenja.

DODIK: Nama? Čega? Pa ti to ne znaš?!

DANI: Dejtonskog sporazuma.

DODIK: Nije tačno. Civilnog dijela implementacije Dejtonskog sporazuma, ne Ustava. Ustav u svakoj ozbiljnoj zemlji, a ja mislim da vi želite da Bosna bude ozbiljna zemlja, može da tumači isključivo…

DANI: Pa zašto onda Ustavni sud ne raspravlja o odlukama OHR-a?

DODIK: Zašto ne raspravlja? Zato što se ti zalažeš da to radi OHR.

DANI: Pa nije bitno za šta se ja zalažem.

DODIK: … OHR to radi …

DANI: Vi, kao iz menija, ono što Vam odgovara iz Daytona uzimate, ono što ne odgovara…

DODIK: Ti imaš tu vrstu percepcije zato što ne želiš da prihvatiš da ovdje Banjaluka može da ima svoj autentični izraz u okviru BiH. To je tvoj stav, kao što je moj da Republika Srpska treba da bude dio BiH u funkcionalnom smislu, da bude uvezana u to i da ne treba da predstavlja smetnju funkcionisanju organa. Ali, Bosna je puna primjera prenosa i formiranja institucija koje nisu davale nimalo funkcionalniji ili bolji posao nego što je bilo ranije. Mislim da svi skupa trebamo da sjednemo i napravimo pravu mjeru, bez negacije.

DANI: Šta ćete Vi uraditi ukoliko OHR odbije, a za to ima podršku i EU-a i Amerike, da promijeni…

DODIK: Eto, mi imamo podršku Rusije. Eto, to je tebi dovoljno za tvrdnju da kažeš kako mi ovdje nešto… Mi ćemo raditi ono što jedino možemo uraditi. Naš odgovor će biti politički odgovor. Mi ćemo biti opozicija, nek’ visoki predstavnik formira vlast. I nek’ bude protektor, i nek’ pusti da se ovdje radi. Ako hoće da bude vlast, nek’ suspenduje sve institucije i nek’ radi.

DANI: A šta ćete uraditi ako Vas smijeni?

DODIK: Mene?! Pa, to vidim da mnoge vaše kolege iz Sarajeva… Ja šta ću uraditi?!

DANI: Da.

DODIK: Ne razmišljam o toj varijanti, a on ne može mene da smijeni. Naravno, nema razloga za to. To bi govorilo patološki o njegovoj poziciji.

DANI: Dobro. Da li Vi time negirate to njegovo pravo? Je li on, po Vama, nema pravo na to?

DODIK: Nema pravo. I on zloupotrebljava, i njegovi predstavnici su zloupotrebljavali to pravo uz podršku vas koji ste smatrali da je to najbolji način za BiH. Možda je imalo smisla na nekom početku nakon rata. Ali, sada, 12 godina nakon rata?! Pogledajte koliko se vi ne zalažete za BiH? Dođete na demokratske izbore, vi dođete ovdje, OSCE vam provede kontrolu tih izbora i kaže da su provedeni fer, transparentno, bez ikakvih primjedbi. I vi mene pitate šta ću raditi ako neki čovjek izvan sistema dođe i kao smijeni legitimno izabrane.

DANI: Zar niste potpisali, kao i svi ostali politički lideri, prije formiranja vlasti, da ćete prihvatiti sve odluke visokog predstavnika?

DODIK: Vidiš da ih ne prihvatam, pa šta?! Prihvatam one koje su normalne i u okviru njegovog mandata. A šta vi hoćete? Da vi imate pravo da vi budete…

DANI: Ko, vi? OHR!

DODIK: Ne, lično vi. Vi mislite da ste jedini ovdje koji ste zaduženi da imate pravo na autentičan odraz. Ja predstavljam ovdje, dobio sam 50% glasova. Možda su svi ludi, ali su mi dali podršku za politiku koju vodim. Ja tu politiku vodim tako da ne izazovem nikakvu destabilizaciju koja bi dovela do ratnog sukoba, do nečega drugog, u zaštitu Republike Srpske i ne osporavajući BiH.

DANI: A niste svjesni da ste već izazvali tu destabilizaciju?!

DODIK: To vi mislite.

DANI: Jeste li čuli jučerašnje saopćenje Ministarskog vijeća Evropske unije?

DODIK: Šta ja imam s Ministarskim vijećem, nisam ja članica Evropske unije da me to obavezuje. To možda vas, ali vi prizivate ovdje neku vlast s vama, ja neću.

DANI: Ali BiH je na putu integracija u Evropu i trebalo bi da Vas brine ili bar zanima…

DODIK: Naravno da me zanima, ali me ne obavezuje.

DANI: Sad ste rekli da Vas to ne obavezuje. Pa kako ćete ući u Evropu, ako Vas ne obavezuje šta ona misli o BiH?

DODIK: Ući ćemo nekako. Uzmemo pasoš i uđemo.

DANI: Možete Vi, imate diplomatski, a šta će ovi ljudi ovdje?

DODIK: Više idu oni nego ja, ja ne znam kad sam zadnji put bio.

DANI: Mislite li Vi da je politička antagonizacija, čiji ste personalni nosioci Vi i gospodin Silajdžić, dobra za Bosnu i Hercegovinu?

DODIK: Ja, naravno, imam svoj politički stav, njega branim, možda na način koji se nekome ne sviđa. Ali, u suštini ga branim. A personalizacija, ha, to je dio tradicije, uvijek nađete nekoga koga stavite na čelo. Na kraju krajeva, ja ću vas uvjeriti da ljudi koji danas predstavljaju Republiku Srpsku, i u Republici Srpskoj i u BiH, veoma kompaktno djeluju, da su oni autentični politički i misleći ljudi, da sve što rade rade u skladu s dogovorom, da niko nije poslušnik ili toliki poltron da bi svoj dosadašnji dignitet iz bilo kojeg razloga doveo u funkciju da bude poslušnik bilo koga, pa i Milorada Dodika. Ali, nekima je, prije svega Lagumdžiji, odgovaralo da kroz nastojanja da se riješi Silajdžića, riješi i Dodika, pa je to na neki način izjednačio. Ja moram da kažem da nije Silajdžić tolika aždaja, koliko ga ljudi takvim prave. Naravno, ne želim da ga branim, ima mnogo stvari u kojima se ja s njim ne slažem, ali kada smo sjeli i pokušali da se dogovorimo oko reforme policije, onda je bio orkestriran napad na taj sporazum. Mislim, čak, eto, i kod vas. A onda su došli, nakon jedan mjesec, otišli i napravili Mostarsku deklaraciju, koja je po suštini daleko manja od onog što smo Silajdžić i ja uradili, a onda ste svi orkestrirano počeli da podržavate taj mostarski spis. Šta se desilo? To vi iz Sarajeva morate da shvatite: vi ste upornim nastojanjem da devastirate Republiku Srpsku, jer ste osjetili da je trenutak bio prošle godine, imali patološku želju da se Republika na neki način rastoči, da ne postoji, da je ukinete, a sada ste dovedeni u poziciju da se borite za BiH. I to je nešto što ne može da se napravi samo s jedne strane. Ja nijednom nisam nigdje osporio BiH. Samo u jednom momentu, i to ću uporno tako da radim, samo u momentu ukoliko osporavate Republiku Srpsku kao dio BiH. Ni u jednom drugom segmentu, ni u jednom drugom projektu, ni u jednom drugom načinu, mi nismo osporili BiH, samo onda kad kažete nema Republike – mi mislimo da nema ni Bosne. Ja znam da se to vama ne sviđa.

DANI: Nije bitno šta se meni sviđa.

DODIK: Ali meni je veoma stalo da znam šta se vama sviđa.

DANI: Ne vjerujem, ali nije bitno. Ali, govorite o kritikama na Vaš sporazum sa Silajdžićem: zar niste taj sporazum mogli napraviti i šest mjeseci ranije, a ne kada je postalo skoro izvjesno da ćete biti smijenjeni?

DODIK: Ma, daj… Meni to zaključili, ja da radim tako…

DANI: Pa, što niste šest mjeseci ranije taj sporazum napravili?

DODIK: Ja to nisam uradio iz tog razloga što sam smatrao da je potrebno da dođe do deblokade procesa stabilizacije i pridruživanja. Moja logika je sljedeća, za razliku od vaše: najbolje za dugoročnu stabilnost BiH je proces sporazumijevanja, odnosno stabilizacije i pridruživanja, to je najvažnija stvar koju treba uraditi u BiH i na taj način BiH je trajno upućena na evropski put. Ono što smo vidjeli iz Sarajeva što dolazi, i od javnosti i medija, to je uporno nastojanje da se prije toga obračunaju i raščiste neka unutrašnja pitanja. Neka ne može, trebali ste ostaviti da to bude na evropskom putu. Ja se zalažem za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, kao najveći doprinos dugoročnoj stabilizaciji i upućivanju BiH ka evropskim putevima. To što vi mislite, ne vi lično, da treba da se iščiste neka druga pitanja, to je drugo. Moj prioritet je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Bilo bi dobro da, recimo, zajedno vi i ja, i mnogi drugi, kažemo: ljudi, ovo je moguće u BiH, dajte nam konačno taj sporazum! Time bi dali najveći doprinos Bosni i Hercegovini za koju tvrdite da je volite.

DANI: Govorili ste mi prije četiri godine i da vlast u Republici Srpskoj služi i za legalizaciju kriminala: "Mogu vam izvesti niz dokaznih elemenata i uvjeriti vas da se u institucijama sistema nalaze ljudi veoma bliski kriminalnim strukturama. Te su institucije čak sklonije da jure opoziciju nego kriminal, što se pokazalo u posljednje dvije godine. Ivanić se veoma dobro adaptirao u tu priču." Mislite li i danas isto o Ivaniću?

DODIK: Ne trebaju meni dokumenta, kako sam rekao, tako sam i mislio.

DANI: Ali, došli ste na vlast, ali niste procesuirali taj njegov kriminal o kojem ste govorili.

DODIK: Ja nisam istražni, kao što vi pokušavate ovdje biti istražni… Istražitelj.

DANI: Ja vam samo citiram šta ste rekli…

DODIK: Naravno, tako rade istražitelji. Što se tiče toga, ja kao političar nisam zadužen da vodim procese. Ja sam, kao što znate, uticao na donošenje Zakona o Specijalnom tužilaštvu i Zakona o reviziji privatizacije. To su procesi i, kao što znate, na tome se zasniva kraj moje uloge kao političara i predsjednika partije koja ima zakonodavnu vlast i donesen zakon, da predam pravosuđu instrumente i logistiku da provodi to. Kako će javnost biti zadovoljna, ili zakonodavni organi, to se sve može ocijeniti na bazi izvještaja koji ćemo dobiti. Ja sam sve učinio da se formira Specijalno tužilaštvo, Specijalno odjeljenje suda za organizovani kriminal, donese zakon i obezbijedio sam šest miliona maraka za logistiku i podršku tim institucijama. Nikada nikoga nisam nazvao telefonom i pitao za bilo šta.

DANI: To se zove autoritet: kad ne morate ni da nazovete telefonom.

DODIK: Nisam osjetio da je ta vrsta priče. Ali, evo, ja sam govorio šta sam kao odgovoran predsjednik Vlade učinio. I poslovi Vlade se završavaju na tome. Poslovi dekadencije sistema bi bili ovo što vi mene pitate. Što ja nisam uhapsio Ivanića? Što ja imam njega hapsiti?

DANI: Brine li Vas Lajčakova najava o reaktiviranju Antikorupcionog tima OHR-a?

DODIK: Jebe mi se za tim.

DANI: Ne mislite li da biste Vi mogli biti predmet…

DODIK: Ali, molim te, tako baš objavi.

DANI: Sa zadovoljstvom.

DODIK: I još jednom da kažem: jebe mi se za tim.

DANI: Molim Vas, kako gledate na činjenicu da je cijena zgrade u kojoj sjedimo od prvobitne višestruko narasla do danas? Koliko će poreske obveznike koštati ova zgrada?

DODIK: Mogao si se malo pripremiti, malo pročitati nalaz revizora…

DANI: Nalaz revizora sam pažljivo pročitao, zato Vas i pitam.

DODIK: Sad ću ti ja odgovoriti. Smatram da treba da ti pojasnim, ako ti imaš želje da to razumiješ i hoćeš da razumiješ. Dakle, krajem februara 2006. godine, kada sam došao u Vladu, već u martu se nametnulo pitanje procedura i aktivnosti na privatizaciji Telekoma Republike Srpske. Moram podsjetiti da je već tada donesena odluka da se vrši privatizacija Telekoma, da su već raspisani tenderi te vrste i da je izabran konsultant, izabran od prethodne, a ne moje vlade, koji je imao ugovor da provede sve neophodne procedure i koji je tvrdio da Telekom treba da bude prodan za 350 miliona maraka, da je to maksimalna cijena. Čak je u klauzuli stajalo da neće dobiti nikakve beneficije ukoliko ta cijena bude veća od 350 miliona maraka. Kad sam ja to vidio, mene je to asociralo na neku priču koja nije fer. Mogu vam tačno reći dan kad sam izišao i javno rekao: "Telekom se neće prodati ispod 400 miliona eura!" A ova zgrada je već bila počela da se gradi, konstrukcija je bila izgrađena do sedmog sprata, ja sam pitao, mada sam znao odgovor: "Šta je sa zgradom?" Onda su rekli da je to Telekomova zgrada. Znači, neko je smislio da se ova zgrada gradi na teret troškova poslovanja samog Telekoma i to bi bitno smanjilo, je li tako, dobit samog preduzeća. I kad se završi privatizacija, trebalo je da se završi i zgrada i ona, ni kriva ni dužna, pripada novom kupcu…

DANI: E, to upravo sada radi Uprava BH Telecoma u Sarajevu…

DODIK: Moja odluka i Vlade koju ja vodim je bila: izvlačimo zgradu iz privatizacione mase, ne ide na teret poslovanja Telekoma, mi hoćemo dobit koja pripada Vladi i tom dobiti ćemo platiti ovu zgradu. Prema tome, nećemo izgubiti ni dobit, ni zgradu. I mi smo to uradili. Nivo građevinskih radova je bio dogovoren, sad ne znam tačno, oko 36 miliona maraka. Postavlja se prvo pitanje: kako nastaviti dalje? Sad smo mi investitori, nije Telekom. Mi nastavljamo daljnju gradnju zgrade. Ako nastavljate, da li ste u obavezi da provedete tender o javnim nabavkama? Ako eliminišete izvođača koji se već nalazi na ovom projektu, onda rizikujete da dođe do sudskog procesa u kojem ćete sigurno morati da platite milionsku štetu tom izvođaču. I onda smo mi, konsultujući i Komisiju za javne nabavke i, naravno, potencijale koje sami imamo u Vladi, odlučili da to nastavimo i idemo dalje. Nivo opremljenosti ove zgrade za Telekom je bio daleko niži. Ovdje, gdje ja i ti sada sjedimo, vi vidite visinu stropa koji je još viši jer je ovdje spušten, bilo je predviđeno da prvih pet spratova budu samo goli građevinski zidovi i da se smjesti neophodna elektronska oprema. Samo nekoliko spratova na vrhu da budu kancelarije u kojima je smještena direkcija. Znači, bitno niži nivo opremljenosti same zgrade. S druge strane, ovdje iznad same zgrade početa je gradnja stambeno-poslovnog objekta. Vlada Republike Srpske je i u ovoj godini platila pet miliona maraka raznim fizičkim i pravnim licima samo za zakup smještaja u kancelarijama različitih institucija. Zar nije bilo logično da uzmete kredit na deset godina, platite pet miliona godišnje, a ovdje smjestite sve institucije, što ćemo mi, naravno, uraditi? Ukupna tržišna vrijednost radova, naravno, bez kamata, za ovaj kredit o kome govorim iznosi, sa vanjskim uređenjem, sa rješavanjem niza komunalnih problema, kao što je dovođenje toplovoda preko dva kilometra, dovođenje električnih instalacija oko četiri kilometra, jer stare instalacije u ovom dijelu grada to nisu mogle podnijeti, sa unutrašnjim uređenjem, sa namještajem koji vidite ovdje i opremljenošću koju vidite ovdje, koštala je 3.400 maraka. Danas stan u neposrednoj blizini ove zgrade, nenamješten, bez namještaja, go, ne možete da kupite ispod 2.000 maraka. A obično, za opremanje samog stana toliko koliko platite sami stan, platite namještaj. Ovo je potpuno racionalno urađeno, mada može da se ne svidi mnogima. Ali, mislim da smo uradili jedan koristan posao, da nismo izgubili zgradu, da nismo izgubili dobit, da smo tu dobit povukli, uzeli zgradu i trajno riješili smještaj Vlade Republike Srpske, na funkcionalan i ovom vremenu primjeren način. Ovo se pravi za godine i decenije koje dolaze, ovo nije zgrada Milorada Dodika, niti ove vlade. Mi smo tu samo službenici koji će nakon svog mandata ovo prepustiti nekim drugim. Mislim da je bilo korisno, da bi bilo dobro da se i vi uvjerite da je to urađeno na pravi način. Naravno, možete da pitate kako ima smisla da se to radi, a ima ljudi koji ne žive dobro, koji su gladni. Vidite, ja sam, kao i vi, u Americi vidio na nadzemnim stanicama metroa veću bijedu nego što možete vidjeti u Republici Srpskoj. Nigdje ne možete vidjeti onakve bijede kao što možete vidjeti u Americi. A, ipak, Amerika je najmoćnija ekonomska zemlja i pravi nebodere po sto spratova. Je li tako?

DANI: Ali, zar ne nalazite ničeg spornog da je firma Vašeg prijatelja iz Laktaša, Integral Slobodana Stankovića, bez tendera dobila ovoliki posao?

DODIK: Kako mislite "bez tendera"?

DANI: Molim?

DODIK: Pa, bila je na tenderu Telekom i pobijedila…

DANI: Jeste, i pobijedila sa cijenom od 34 miliona i onda došli Vi i investicija narasla na preko 200 miliona.

DODIK: Naravno, zato što… Molim vas! Ovdje je bila predviđena izgradnja zgrade za ta 34 miliona samo građevinskih radova. Vi pričate o 200, a nije 200 nego 180 miliona. I ne uzimate u obzir dvije zgrade pored ove, u lameli, ne znam jeste li ih vidjeli, koje su po kvadraturi veće od ove same zgrade. Prema tome, ne uzimate u obzir sve ove elemente. Ako već pričate o tome, onda uzmite i upoznajte se s tim. Ja sam spreman da i vama to objašnjavam, ali mislim da nema smisla, jer ste vi uvjereni da se ovdje radi o nečem…

DANI: Nije bitno da ubijedite mene, radi se o našim čitaocima. Ali, uzmimo ovaj zaista raskošan namještaj: imam informaciju, a evo i prilike da je možda demantirate…

DODIK: A šta misliš da sam našao manju fotelju? Zaglavio bih se.

DANI: Nisam bitan ja. Zanima me da li je ijedan proizvođač namještaja iz Republike Srpske, da ne kažem iz BiH…

DODIK: A vidiš, kad to već otvaraš: hoćeš li da vas uputim na firme, recimo iz Tuzle, iz Sarajeva, iz Sanskog Mosta… koje su ovdje radile? Preko 600 radnika iz Federacije je radilo na ovom objektu.

DANI: Znate li koliko koštaju ove fotelje u kojima sjedimo?

DODIK: Mislite da predsjednik Vlade nema pametnijeg posla nego da se bavi tim? To nije moje, imaju službe koje to rade, one potpisuju ugovore. Šta ja imam s tim? Moje je da dođem da sjednem.

DANI: A znate li da su i ove fotelje, kao i sav ostali namještaj, plaćene duplim fakturama, da su napuhavani računi?

DODIK: Ne vjerujem. Možete vi da tvrdite…

DANI: Uvjerićete se.

DODIK: Očigledno vi… Je li vi mislite da ovdje sjedi gomila budala koja će na taj način ugroziti svoj život, svoje porodice…

DANI: Ne mislim da sjede budale, nego da ovdje, kao i u Sarajevu u Vladi, sjede kriminalci i tu nemam nikakve sumnje.

DODIK: Ja, naravno, ne dijelim vaše mišljenje i ne možete tvrditi da ima kriminalaca. Ako mislite da ima kriminalaca, kao slobodan građanin ove zemlje podnesite prijavu…

DANI: Ja o tome pišem…

DODIK: Mada ove gradnje ne troše tvoje poreske pare.

DANI: Troše, kako ne troše.

DODIK: Ni jedan tvoj fening, jedino što popiješ kafu ovdje…

DANI: Ja Vam ne govorim samo o Banjoj Luci. Ista stvar je i u Sarajevu…

DODIK: Ali ti, kao slobodan građanin ove zemlje, možeš da tužiš bilo koga za kriminal, bez obzira što kao poreski obveznik nisi doprinio gradnji ovoga.

DANI: Gospodine Dodik, ja ne znam sjećate li se Vi intervjua koji smo vodili kod Vas u Laktašima, desetak dana nakon ubistva premijera Đinđića i dugog razgovora nakon toga. Ja sam molio Boga za Vašu sigurnost, bojao sam se da ćete završiti kao Đinđić, bio sam zadivljen Vašom hrabrošću u otvorenom ukazivanju na zločince i njihove zločine. I sada ću Vam reći nešto što ne znam hoće li ući u ovaj intervju… Uostalom, može. Ja do našeg tadašnjeg razgovora, a isto važi i danas, nikad u životu nisam bio član nijedne političke stranke; i vozeći se sam u autu od Laktaša do Sarajeva, razmišljao sam: ako ovaj čovjek aktivira stranku u Sarajevu, ja ću se u nju učlaniti, ma koliko to bilo nespojivo s mojim zanimanjem. Nažalost, ja sad vidim u kakvoj sam zabludi bio procjenjujući Vas. Mene stvarno zanima zbog čega ste Vi sebe formatirali kao srpskog lidera, iako ste imali sve preduvjete da postanete prvi postratni, ne srpski, već bh. lider?

DODIK: Ja, naravno, svoj politički legitimitet vučem iz izbornog sistema kakav je ovdje i od glasova koje dobijam kako dobijam, naravno. A ne znam šta je dovoljno da bi ljudi bili na jednoj ili drugoj poziciji o kojoj vi govorite. Ali, znam savršeno dobro da sam, recimo u vrijeme ustavnih promjena i amandmana, bio taj koji je već propale pregovore vratio na scenu i doveo do kompromisa. Tada vas nisam čuo da ste smatrali da je to dobro…

DANI: Kako niste? Silajdžića sam "razvaljivao" koliko sam mogao…

DODIK: Nećete valjda reći…

DANI: Pa, on je bio jedina prepreka usvajanju amandmana…

DODIK: Nećete valjda reći da je taj moj angažman na ustavnim amandmanima bio isključivo ultrasrpska politička stvar?

DANI: Nije bio ni na štetu Srba, bio je korak naprijed.

DODIK: Ja tada nisam htio da budem samo srpski pozicioniran.

DANI: Ali, šta je od tada od ustavnih promjena naovamo? Predizborna kampanja, čitavu ste atmosferu radikalizirali i doveli ste je do toga da danas ljudi za svega nekoliko dana kupe šest miliona litara ulja!

DODIK: Pa, neka kupuju, što? Ako imaju para, neka kupuju…

DANI: Ma, kupuju od straha, a ne što imaju para…

DODIK: Pa, neće se prosuti, neće valjda ulje užegnuti… Svejedno moraju kupovati ulje, sad ili poslije…

DANI: Mislim da Vaš cinizam nije primjeren strahu koji ste proizveli kod ljudi.

DODIK: Kakav strah? Doprinesite vi kao ja stabilizaciji mira i nema nikakvog problema.

DANI: Da svi ljudi imaju vile na beogradskom Dedinju, kao Vi, možda i ne bi imali straha… Jeste li kupili vilu nedavno ili je i to…

DODIK: Eto, vidiš. A prije toga treba da vidiš da sam u Beogradu imao sedam stanova, da sam, baveći se poslom, veoma legitimno to zaradio, da su mi, nakon silnih problema koje sam imao sa aktuelnim vlastima u tom vremenu, ostala dva stana, da sam ta dva stana založio agenciji i da sam podigao kredit i s tim kreditom otplatio taj novi objekat koji je po prostoru veći nego ta dva stana i nalazi se na boljem mjestu. I moram te obavijestiti da sam uspio da taj prostor izdam za mjesečnu solidnu ratu koja vraća kredit. I to mi je racionalan odgovor prema mojoj porodici. Do sada, od ta dva stana koja zjape prazna u Beogradu nisam imao nikakve koristi i ja nemam pravo prema svojoj porodici, prema dvoje djece, da budem neodgovoran. Čeka me, naravno, još mnogo teških poslova u budućnosti, ali moram da vodim računa o porodici.

DANI: Ovdje zakuhavate, a o budućnosti porodice vodite računa u Beogradu?!

DODIK: Moja porodica živi ovdje. Moj sin ide u srednju školu ovdje u Banjaluci…

DANI: Ali, stanove imaju u Beogradu…

DODIK: Moja kćerka… Pa, eto više vole da imaju u Beogradu, nego u Sarajevu i šta sad?

DANI: Nije bitno Sarajevo. Ima Banja Luka, ima Doboj…

DODIK: Ja nemam u Banjaluci stan.

DANI: U tome i jeste problem.

DODIK: Ja živim 30 kilometara od Banjaluke i nisam htio, a mogao sam, da ovdje u Banjaluci sebi riješim to pitanje. Ja sam smatrao da sam neposredno blizu Banjaluke i volim mjesto gdje živim, prostor gdje živim i zato se nisam preselio. A što se tiče Beograda, to nije motivisano mojom željom. Ja se neću nikad odavde odseliti, nego se radi o čisto ekonomskom i poslovnom aranžmanu. U toku rata moja porodica jeste bila u Beogradu, ja sam bio ovdje. Prošli smo dosta teških trenutaka i, na svu sreću, svi ostali živi. Moj sin, koji je na početku rata imao tri godine, je bio fizički napadan samo zato što je moj sin, jer su mnogi tada ovdje smatrali da sam ja izdajnik. Ja sam smatrao da je normalno da ja svoju porodicu zbrinem i ja sam to uradio. Oni su bili tamo i neki ovdje tvrde da to nije moralno. Ali, ja sam smatrao da je odgovorno. Nakon povratka iz Beograda, ti stanovi su nam koristili samo za povremeni boravak i više su propali nego da smo ih stalno koristili. Upravo zbog ovakvih pitanja i posla kojim se ja bavim, nismo donosili nikakvu odluku. Sada se ukazala prilika da ta dva stana možemo založiti, da ih predamo agenciji, da razliku obezbijedimo kreditom i da kupimo jedan objekat koji smo platili kreditom jedne poslovne banke, a da zakup može da pokrije mjesečnu ratu. I mislim da je to fer.

DANI: Molim Vas, u vezi s Termoelektranom Gacko i ČEZ-om: kako tumačite da su dionice ČEZ-a znatno skočile, a da je Banjalučka berza praktično krahirala i sporo se opravlja nakon što ste sklopili ugovor sa ČEZ-om?

DODIK: Naravno, to može da bude dio istine. Kada smo počeli poslove sa ČEZ-om, mjesecima je bio vidljiv rast akcija, ne samo termoelektrane nego i drugih preduzeća koja su bila na berzi. Opšta kapitalizacija je porasla tri puta. U jednom trenutku, sa početne tri milijarde, koliko je vrijedio kapital kojim se trgovalo na berzi u Republici Srpskoj, narastao je na 11 milijardi. Nakon tog aranžmana desio se određeni pad, ali on nije došao ni blizu početne pozicije od prije samo nekoliko mjeseci. On je rezultat određenih špekulacija, ali su cijene akcija i dalje duplo veće nego kada je Vlada ušla u proces dogovora sa ČEZ-om. Mi smo svjesni prigovora fondova koji su tamo ulagali…

DANI: Za transformaciju dioničarskog društva u društvo sa ograničenom odgovornošću…

DODIK: To moram da vam objasnim. Kad smo donosili odluku o integraciji, odnosno zajedničkom ulaganju, odluku je donijela Skupština akcionarskog društva Termoelektrane Gacko, u kojoj su učestvovali predstavnici Vlade, ali i predstavnici fondova. I nijednog glasa protiv tog aranžmana nije bilo! Problemi nastaju kasnije, kada su neki shvatili da očekivanja nisu realna. Imamo sada tu vrstu problema. Dakle, akcionarsko društvo Termoelektrana Gacko nije ukinuto, formirano je novo u koje je ono unijelo svoj kapital. I mali akcionari, shodno svom učešću u strukturi kapitala, učestvuju u tih 49 posto vlasništva. Pošto vjerujem da ću biti aktuelan i za narednih pet godina i pošto vjerujem da ćeš i tada doći sa ovim intervjuom, ja te molim da zapišeš sljedeće: ta će se termoelektrana izgraditi. Vrijednost državnog kapitala u samoj termoelektrani je procijenjena na nekih 180 miliona maraka. Kad izbijete dugove koje termoelektrana ima iz prošlosti, to je značajno manja vrijednost kapitala. Za pet godina, kada se izgradi ta termoelektrana, vrijednost tog državnog kapitala u okviru te novoizgrađene termoelektrane projektuje se na milijardu eura. I ja mislim da je to kraj tog puta i da ne treba na samom početku činiti sve da se to obezvrijedi. Naravno, ne tvrdim da je sve perfektno i da ne treba sa malim akcionarima riješiti. Oni imaju određene prijedloge i mi to pokušavamo s njima riješiti.

DANI: Zanimljivo će tu biti, s obzirom na strukturu vlasništva, i zaduženje za te investicije. I Vlada će se, dakle, morati zadužiti…

DODIK: Neće se Vlada zaduživati, koncept je sljedeći: mi smo uspjeli da ČEZ prihvati procjenu malo iznad realne vrijednosti od 200 miliona eura. Znači, ono što mi unosimo vrijedi 200 miliona eura. ČEZ unosi više, ne znam tačno, 225 ili 250 miliona, i to predstavlja početni kapital. Termoelektrana se, dakle, gradi iz tih 200 novih miliona, rekonstruiše se stari i na bazi toga pribavlja se novi kredit, za koji će dužnik biti to novo preduzeće i Vlada s tim dugom nema ništa.

DANI: Molim Vas, Rafinerija Brod, šta se tamo događa?

DODIK: Šta vas interesuje?

DANI: Evo, recimo, početak proizvodnje. Nekoliko puta je najavljivan, ali do njega još nije došlo.

DODIK: Krenuće.

DANI: Najavljeno je bilo naljeto, pa najesen, pa…

DODIK: Svi mi želimo brzo rješenje, naravno. I priznajem da i ja ponekad imam ta, možda nerealna, očekivanja. Ali, postoje i sljedeće činjenice: nakon tri javna tendera i dalje nije bilo mogućnosti da se riješi problem rafinerije. U međuvremenu, ukupni gubici su se popeli do 280 miliona maraka, uključujući komercijalne dugove, dugove prema državnim institucijama, 20 neplaćenih plata radnicima. Jedino što smo htjeli je da nađemo rješenje koje može da funkcioniše. Kada smo krenuli, imali smo niz procedura i činjenica. Jedna od njih je da je transfer novca od ruskog kupca pratila poslovna banka koja je u šestom mjesecu postala razvojno-investiciona banka, koja je zbog toga promijenila svoje procedure. U međuvremenu, mi smo izgubili nekoliko mjeseci na pribavljanju saglasnosti Ministarskog vijeća, Konkurentskog vijeća i mnogo čega drugoga. U to su došli godišnji odmori, u banci više nije odlučivao kreditni odbor poslovne banke, nego novi organ razvojno-investicione banke, koji je tek trebalo da bude formiran. Tek krajem avgusta stvorene su formalne pretpostavke da se donese odluka o davanju kredita kupcu kojim će izvršiti plaćanje. Danas, kad ja i ti sjedimo ovdje, Vlada Republike Srpske je dobila 125 miliona maraka za državni kapital. Mi smo iz naših sredstava isplatili sve komercijalne obaveze i sada kupac treba nama da plati 72,5 miliona, koje očekujemo ovih dana. Prije sedmicu, dvije stigla je i bankarska garancija za izvršenje te obaveze. U međuvremenu, isplatili su 21 zaostalu platu radnicima i dobro bi bilo, ako imate snage, i te ljude anketirati, da i oni kažu šta misle. Tehničke ekipe kupaca do sada i nisu mogle da uđu, izvrše revizije i ustanove šta je potrebno tamo da se uradi. Sada to mogu učiniti. Prave se projekti za rekonstrukciju stare i potpunu obnovu nove linije proizvodnje. Vlada je uradila sve što je bilo potrebno za zakonitost tog posla. Prvi put je u Bosni i Hercegovini jedno preduzeće privatizovano na bazi donesenog lex spetialis zakona.

DANI: A zašto je ugovor o prodaji tajan?

DODIK: Nije tajan. Nemojte, molim vas! Svi elementi ugovora su potpuno poznati. Kupac sa stanovišta svojih poslovnih operacija ima pravo na zaštitu tajnosti nekih svojih poslovnih aktivnosti. Evo, ja vas pozivam, vas lično, dobićete ugovor na raspolaganje, pitajte i na sve što vam nije jasno dobićete odgovore, bez ikakve mistifikacije.

DANI: Šta se događa povodom najave ruskog kupca da on odustaje od gradnje najavljene pruge Brod -Modriča? To je u ugovoru, a kupac sad odustaje od toga. Jeste li napravili aneks ugovora?

DODIK: Molim vas, traži se najfunkcionalnije rješenje. Ta pruga je čisto bila industrijski kolosijek, predviđena za potrebe same rafinerije, kako bi spojila kapacitete u Brodu i u Modriči. U međuvremenu, njihovi stručnjaci razmatraju mogućnost da od Broda do Modriče naprave produktovod koji će jeftinije, sa stanovišta korištenja i održavanja, ispuniti funkciju.

DANI: A mogu li oni odstupiti od ugovora bez Vaše saglasnosti?

DODIK: Ne mogu. Svi elementi ugovora i dalje važe.

DANI: Predsjedavajući Vijeća ministara Nikola Špirić je nakon podnošenja ostavke u svim istupima ponavljao da je jedan od uzroka krize i to što su "lideri" mjesto odlučivanja izmjestili iz institucija države na svoje neformalne sastanke. Strašno mi je žao što ga niko od kolega nije pitao da li u te lidere ubraja i Vas, pa me zanima smatrate li da se i Vi nalazite među liderima o kojima govori Špirić?

DODIK: Pa, neko je institucionalizovao tu priču o liderima. Ja sam često nevoljko učestvovao na tim raznim sastancima, upravo smatrajući da to treba da rade institucije. Neki drugi su htjeli da to lome na nivou lidera i zato je postalo uobičajeno da se prave nekakvi skupovi. Meni ne odgovara čak ni simbolika: u periodu raspada bivše Jugoslavije šest ljudi je hodalo po nekim sastancima koji nisu ništa dali. Opet sad nekih šest ljudi sjede oko Bosne i Hercegovine, a ja se nadam da nema nikakve veze. Moj način rada, a to možete da pitate bilo kog ministra iz SNSD-a u Ministarskom savjetu, je da ja i ne znam koje su odluke na dnevnom redu. Naravno, da se o globalnim pitanjima dogovaramo i u to ne treba niko da sumnja. Ali, neki drugi lideri, to znam, uzmu dnevni red i daju saglasnost svojim ministrima. Ja to nikada nisam radio, i to mogu da potvrde i gospoda Puhalac i Nović, a i sam Špirić. Nikada, osim kao što je bilo oko Regulatorne agencije za komunikacije, u vezi sa imenovanjem direktora. Mi smo procijenili da nije korektno da u toj agenciji bude zaposleno 93 posto Bošnjaka i da odgovornost za to snosi direktor, te da zato ne može da se obnovi njegov mandat.

DANI: Za kraj: jeste li svjesni koliko Vaš rječnik doprinosi dizanju tenzija? Tenzije stvaraju mržnju, mržnja stvara incidente, a incidenti mogu dovesti do… Podsjećam Vas: Adnana Terzića ste nazvali budalom, Željka Komšića ste neki dan nazvali pobačenim nedonoščetom, Sarajevo nazivate Teheranom…

DODIK: Pa, ja sam baš tebi objašnjavao tu priču o Teheranu. Ja imam dosta prijatelja Bošnjaka i Hrvata, imam Hrvata u porodici. Ja nisam čovjek opterećen nijednom tom dimenzijom. Ja sam samo jedan predsjednik Vlade koji pokušava da zaštiti interes Republike Srpske, i to ponekad djeluje nekima da se to ne radi na način kako treba. Ali, kada sam vam objašnjavao u vašoj emisiji na Federalnoj televiziji tu vrstu priče, rekao sam sljedeće: generacije mladih ljudi koje dolaze su daleko podvojenije socijalizovane u vrijeme rata, imaju manje dodira s pripadnicima drugih naroda i ta će generacija, koja sada stasava, socijalizirati nove mlade generacije, da će odlučivati o društvenim poslovima. Na bazi te frustracije nećete imati šansu da napravite nešto. I kao ilustraciju toga sam vam rekao da me jednom sin kući, nakon što sam se vratio iz Sarajeva, pitao šta ima u Teheranu. Ja kažem: "Otkud ti to?"…

DANI: Kakav otac, takav sin.

DODIK: Ti nisi korektan, ja ti objašnjavam… Dakle, ja sam prvi put čuo za tu priču, moj sin ide u srednju školu u Banjaluci i kaže: "Pa, tata, svi tako kažu za Sarajevo!"

Vjerovatno i u Sarajevu kažu nešto drukčije za nekog drugog. Ja sam to kao ilustraciju priče rekao. Čak sam vas pitao: "Šta vi imate protiv Teherana?", dakle, ja i dalje stojim iza toga da generacija koju ja predstavljam, i malo mlađe i malo starije, ima kapacitet da institucionalno i ustavno-pravno uredi Bosnu. Generacije koje dolaze su podvojenije i biće ih teže integrisati, socijalizovati, nego moju, tvoju i druge bliske generacije, koje imaju iskustvo života iz prethodne države.

DANI: A uvrede?

DODIK: Koje uvrede? Slušajte, ode čovjek u Savjet bezbjednosti…

DANI: I napravi isto što i Špirić sada. Dobro.

DODIK: Pa, nemojte, molim vas! Pa, pročitajte šta je Špirić rekao!

DANI: U čemu je razlika? Terzić je budala, a Špirić je pametan – je li to?

DODIK: Pa, eto, za mene je tako, šta? A može i za tebe biti obrnuto i šta ja sada da radim?

DANI: A je li mislite da je uredu da nekog nazivate budalom? Predsjedavajućeg Vijeća ministara?

DODIK: On je otišao tamo da napravi konfrontaciju ovdje, u Bosni i Hercegovini. Svako pametan to neće uraditi. Šta je Špira napravio?

DANI: Potpuno isto, izazvao konfrontaciju. Ali, zar je uredu da predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine nazivate nedonoščetom?

DODIK: Komšić jeste političko nedonošče. Pobačeno na izborima, baš sam se dobro sjetio.

DANI: I mislite da je uredu tako govoriti?

DODIK: Naravno da je uredu. Govorim rječnikom naroda koji to razumije. Razumiju i u Sarajevu šta je pobačaj, je li tako? Je li se to kad vas drukčije zove?

DANI: Već sam Vam jednom rekao frazu koju koriste Amerikanci: "That's about lidership". Hvala Vam na razgovoru.

O kreditu od 750.000 maraka i atentatu na Milana Vukelića

Haj’, ne seri, matere ti! Ne seri!

DANI: A da li Vas tangira ovo: mi smo nedavno objavili tekst o Vašem premijerskom mandatu iz ‘98. godine, o kreditu od 750.000 maraka koji je Vaša tadašnja vlada odobrila preduzeću iz Zemuna ZEXTRA RENT A CAR. Da li Vas uopće tangiraju ovakve stvari?

DODIK: Haj’, ne seri, matere ti! Ne seri! Bilo na Tužilaštvu, bilo sve! Šta ti sad hoćeš?! Šta hoćeš?! To što si ti napisao…

DANI: Nisam ja napisao, kolega iz Banje Luke je napisao…

DODIK: Ma, jebe mi se! Ti to sad meni vraćaš! Evo ti, imaš Tužilaštvo, imaš sve živo… Šta ti to… Misliš da ćeš time održati pažnju? Ko god misli da ima elemenata – neka procesuira! Milorad Dodik je zbog takvih kao što ste vi i neki drugi prošao težak sudski spor. I bilo trideset i dvije optužnice na dnevnom redu. I bilo je razmatrano i to, ali to nije uvaženo i stavljeno u optužnicu jer se znalo da nema elemenata. To što ste vi napisali i mislite da je to, da je samo to istina… Ma, dajte, bolan! Nemate vi pravo da mene maltretirate s tim. Ako mislite da tu ima elemenata krivične odgovornosti, pokrenite spor. Nemojte vi meni vraćati tu vrstu priče. Trideset dvije optužnice i oslobađajuće presude! I to vam je smiješno, je li?

DANI: Uopće se ne smijem. Ako vi na ovakav način reagirate, ovakvim rječnikom, onda mi je savršeno jasno kako je nastradao pokojni Vukelić! Ako se Vi ovako ponašate, zar se treba čuditi ovome što rade ovi Vaši?!

DODIK: Ko si ti da ti meni dođeš i stalno me vraćaš na istu temu? Ja te primio ovdje da fino razgovaramo…

DANI: I razgovaramo…

DODIK: Ja ti fino kažem: izvoli u Tužilaštvo. Šta ti tu meni vraćaš?

DANI: Ma, Tužilaštvo ne smije…

DODIK: Ko kaže da ne smije?!

DANI: Ja kažem jer kaže praksa…

DODIK: Ti sve znaš! Znaš i ko je ubio Vukelića? Prijavi ako znaš! Šta ja imam s tim, čovječe, jesi li ti normalan?! Šta ja imam s tim?!

DANI: Dakle, dok niste došli na vlast, rekli ste da ćete rasvijetliti sve slučajeve atentata u Republici Srpskoj. Niste razriješili nijedan, ali vam se zato dogodio novi slučaj ovdje, i to slučaj u kojem policija, koja je u sastavu vaše vlade, prethodno prijeti čovjeku koji je ubijen, koji je raznesen na komade…

DODIK: Ako imate i to, isto tako procesuirajte… Nemojte mene s time maltretirati, čovječe. Ja pokušavam da obezbijedim zakonit rad institucija. Ako postoje ljudi u tim institucijama koji zloupotrebljavaju te institucije, ja sam spreman na svaki dokaz o činjenicama da se to desilo, da ono što ja mogu da uradim, da poduzmem mjere da se utvrdi odgovornost. Vi sami znate kako je danas teško bilo koga distancirati od javne službe zbog zakona koji je donesen. Treba ti tri godine za nekoga za koga znate, i ja znam, da zloupotrebljava tu vrstu položaja da ga izbacite s posla. Ali, ne možete mene da krivite za to. Ja nisam znao tog čovjeka, nisam ništa znao o čemu se radi, ne možete olako da tvrdite i povezujete, bez obzira što ste čovjek od autoriteta, što ste novinar, što imate svoj list…

DANI: Pa, gospodine Dodik, nemojte mi govoriti da niste znali: čitali ste, policija mu je prijetila…

DODIK: Nisam čitao, nije mu prijetila policija…

DANI: Ama, jeste! Pokojni Vukelić je o tome govorio na televiziji, policijski inspektor mu je prijetio! Kako možete tako, stvarno mi nije jasno…

DODIK: Šta vi hoćete?

DANI: Hoću da pokažete makar jednu trunku ljudskosti…

DODIK: Kakve ljudskosti, šta?

DANI: Kako se tako bagatelno odnosite prema činjenici da je čovjek raznesen bombom u svom automobilu, komade su mu skupljali…

DODIK: Naravno da sam ja protiv takve…

DANI: Pa, pokažite to!

DODIK: Vi ste počeli mene ovdje da optužujete da ja imam neku vezu s tim?

DANI: Ja ne znam imate li Vi, ali imaju ljudi koje ste Vi postavili…

DODIK: Ja postavio?

DANI: Da! Pa, pročitajte šta je čovjek govorio neposredno prije smrti pred kamerama, javno! Majci mu je kuća prethodno spaljena!

DODIK: Daj, pusti to. Ja sam, znači, za to da se za svaku takvu vrstu zločina nađu i pokušaju napraviti sve pretpostavke da policija radi dok to ne otkrije. Nažalost, u nekim slučajevima u prošlosti to nije moguće. Cijenim i vjerujem da će brzo doći do razotkrivanja tog slučaja. Ali, ono što je problem jeste što ste vi, prije nego što se išta desilo, već zaključili ko su krivci i ko bi mogao da bude odgovoran. Dakle, ja, naravno, žalim stradanje bilo koga. Ja sam čovjek koji nema apsolutno nikakve veze sa događajem, ja sam o svemu čuo sutradan nakon što se to desilo. Žao mi je i radovaću se bilo kakvom napretku istrage, dovođenju onih koji su to učinili pred Međunarodni sud pravde. Ja drugo ne mogu ništa. 

DANI: Ja ne znam da li se Vi sjećate intervjua koji smo vodili desetak dana nakon ubistva premijera Đinđića kod Vas, u sjedištu Vaše stranke u Laktašima. Ja sam pripremio nekoliko Vaših tadašnjih stavova, a zanimaju me Vaši sadašnji komentari na njih. Recimo, na moje pitanje o posljedicama Đinđićevog ubistva rekli ste: "Osjećao sam i znao da politička stabilizacija sa Đinđićem u Srbiji tek treba da nastupi. Vidjelo se to u kontekstu novih relacija Srbija – Crna Gora. Iz tih novih odnosa eliminisan je bio jedan značajan politički protivnik – Koštunica, koji je, u suštini, svojim sterilnim odnosom legalizovao postojanje recidiva starog sistema, i kriminalnih i svih drugih. Nakon nekoliko mjeseci te strukture našle su se veoma zaštićene u politici Koštunicine partije…" Zanima me kad ste promijenili…

DODIK: Hoćete da kažete da li potvrđujem to što sam tada rekao? Potvrđujem.

DANI: A kad ste prestali misliti o Koštunici kao "legalizatoru kriminalnih i svih drugih recidiva starog sistema"?

DODIK: Dakle, ja stojim iza riječi koje sam tada rekao, i to je odražavalo moj stav. A današnji moj odnos sa Koštunicom je isključivo legalistički: on je predsjednik Vlade Srbije, ja nisam doprinosio tome da on bude izabran. Smatram da je veoma dobar saradnik na ekonomskim pitanjima i poslovnim projektima koje radimo, da je doprinio da se afirmiše nekoliko projekata koji su važni za Republiku Srpsku, kao što je privatizacija Telekoma, koja je mnogo osporavana, ali je uspješno riješena i koja je dobila najveću ocjenu za legalitet i transparentnost od međunarodnih institucija. Danas Republika Srpska ima taj novac za svoj razvoj i mislim da smo dobili najbolji mogući novac. Prema tome, to što je tada rečeno, rekao sam da stojim iza toga, ja sam tada tako mislio i mislim i dalje.

DANI: Bili ste prijatelj i saradnik pokojnog Đinđića?

DODIK: Njegova partija je danas u koaliciji sa Koštunicom. Šta hoćete da kažete?

DANI: Ništa. Izvinjavam se. Nastavljamo dalje.

DODIK: Naravno, ništa, šta bi mogli da kažete? Izvinite, molim vas: Demokratska stranka je danas u koaliciji s Koštunicom.

DANI: To govori o njihovom obrazu, o njihovom moralu…

DODIK: Šta moral? Ja vas pitam… Hoćete vi da kažete da su oni trebali da puste da radikali budu na vlasti u Srbiji? Je li to mislite? I je li mislite da je u politici tako jednostavna stvar birati krajnosti koje vama odgovaraju? A moj obraz? Ne sekirajte se za njega. Dovoljno je autentičan da nisam poslušnik, kao što sami znate. Senad Pećanin (BH Dani)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku