Ljubo Jurčić , nesuđeni premijer Hrvatske : Nisam naivan da bi me Milanović iskoristio
Proglašavali su se neraskidivim dvojcem i timom za pobjedu, jedan kao predsjednik stranke, a drugi kao kandidat za premijera države čija je strategija gospodarskog razvoja Hrvatsku trebala vinuti ni manje ni više nego među zemlje blagostanja. A onda se prije nekoliko dana dogodio nenadani preokret koji je svima pokazao kako neraskidivi dvojac i nije tako čvrsto povezan kako se nastojalo uvjeriti birače. Čelni čovjek SDP-a Zoran Milanović zaključio je kako je Ljubi Jurčiću ipak ponudio prevelik “zalogaj” političkog kolača, dok, s druge strane, dojučerašnji premijerski kandidat Ljubo Jurčić tvrdi kako je povlačenje iz kandidature isključivo njegova odluka. Zašto se povukao iz kandidature za premijera, jesu li SDP-ovi birači ovom unutarstranačkom promjenom obmanuti i prevareni, treba li dijaspori ukinuti pravo glasovanja na izborima u Hrvatskoj, te osjeća li se iskorištenim od Zorana Milanovića, za naš list je govorio “zamijenjeni” kandidat za premijera hrvatske Vlade Ljubo Jurčić. Trenutačno ste u rodnim Ružićima kod Gruda, je li to bio “bijeg” iz Zagreba ili puka slučajnost?
– Moj dolazak u Ružiće kod roditelja nije nikakav bijeg, nego se radi o odavno dogovorenom posjetu za kolinje. Ovdje se ne radi o nikakvoj ishitrenoj odluci, a već sad mogu najaviti svoj ponovni dolazak za Božić. Došao sam se prije svega odmoriti od politike, ali se i “umoriti” s prijateljima. Moj privatni život je, za razliku od političkog, drukčije određen i dogovoren po nekoliko mjeseci unaprijed. Znanstveni život određen je i cijelu godinu unaprijed. Jedino je politika puno turbulentnija, u njoj se situacija stalno mijenja jer je politika umijeće mogućega. Spominjete političke turbulencije, a Vi ste trenutačno u samom središtu vrtloga. Zoran Milanović vas se “odrekao” kao premijerskog kandidata. Smatrate li se iskorištenim?
– Nisam tako naivan da bih se dao iskorištavati. Uostalom, nije se mene odrekao Zoran Milanović jer on tu odluku bez Glavnog odbora SDP-a ni ne može donijeti. Odluka o odstupanju s mjesta premijerskog kandidata bila je isključivo i samo moja. Zašto ste je donijeli ako se cijela predizborna kampanja, između ostaloga, temeljila na Vama kao kandidatu za premijera Vlade? – Odluku sam donio kada se krenulo u koalicijske pregovore jer je moj stav kako sve karte trebaju biti otvorene. Ta odluka se temelji na vjerovanju kako svatko treba snositi svoj dio političke odgovornosti. Zoran Milanović kao predsjednik najjače stranke treba biti premijer, i to su zapravo izmijenjene okolnosti u odnosu na početak kampanje. Zamislite kakva bi to bila koalicija u kojoj bi sva politička odgovornost bila na predsjedniku Vlade koji čak nije ni predsjednik stranke, a svaki koalicijski partner ima svoje uvjete. To je jedini razlog zbog čega sam donio odluku kakvu sam donio. Svaki predsjednik stranke iz koalicijske vlade treba ući u Vladu i preuzeti dio političke odgovornosti na sebe.
Dio birača koji je glasovao za SDP isključivo zbog Vas zasigurno je razočaran Vašom smjenom. Koliko će se to, i hoće li, SDP-u vratiti kao bumerang?
– To je jedan politički rizik čija će premija, najvjerojatnije, za četiri godine doći na naplatu. Stvar je procjene bi li SDP prošao ovako kako je prošao ili ne bi. Sve su to spekulacije o kojima je sada rano govoriti, ali će daljnje reakcije pokazati koliko je ovo bio mudar politički potez ili je ipak napravljena kardinalna pogreška. Prije godinu dana moj je rejting bio 20 posto i unatoč svim napadima i kritikama nije nikada padao. SDP je došao do svog maksimuma u sadašnjoj strukturi društva i, prema mojoj procjeni, ne može imati nikako više od 40 posto.
U kolikoj mjeri HNS “diktira” politiku SDP-u i jesu li točne glasine kako je uvjet koaliranja SDP-a i HNS-a bilo Vaše odstupanje?
– Takve glasine apsolutno nisu točne, o tome uopće nije bilo riječi. Zapravo su svi povezani željom da dobiju vlast, samo što je HNS po svojoj vokaciji i svom profilu za vladu lijevog centra, isto kao i IDS koji je za suradnju sa svakom vladom, ali bi ušao u vladu lijevog centra. HSS je na vagi, ako ode HDZ-u postavlja se pitanje njegove budućnosti zbog HSS-ova biračkog tijela, dok je SDP malo “lijeviji“ od njih i tu bi se mogli nekako pronaći. Prateći pregovore, zaključio sam kako se koncept mora promijeniti i da čovjek koji nije predsjednik stranke ne može održati političku stabilnost.
Jesu li Vas Ružićani “vidjeli” kao državnog premijera i jesu li razočarani što to ipak nećete biti?
– Vjerojatno jesu. Njihovo ponašanje kada se radi o meni ili o Milanu Bandiću nadilazi ideološka opredjeljenja jer smo i on i ja uvijek željeli napraviti nešto dobro. To što mi smatramo kako se kroz socijaldemokratski pristup može napraviti više nego kroz neki drugi, to je stvar uvjerenja.
Hoće li SDP, odnosno Milanović, uspjeti sastaviti Vladu?
– Postoji velika mogućnost za to, ali to nitko sa sigurnošću ne može kazati. Pregovori su tek počeli i kada se sastavlja vlada s velikim brojem koalicijskih partnera, onda ni političko ponašanje ne možete predvidjeti. Činjenica je kako je u Hrvatskoj pobijedila socijaldemokratska orijentacija, a to što su glasovi raspršeni na nekoliko strana, to je druga stvar. Kada gledate u postocima, svega 35 posto je desne orijentacije, dok je 65 posto od centra prema lijevo.
Formira li Milanović Vladu i ukine li pravo glasa dijaspori, hoće li to značiti ostavljanje Hrvata, konkretno u BiH, na cjedilu?
– Ne, nikako, jer je ustavna obveza Republike Hrvatske pomagati Hrvatima ma gdje oni bili. Ali činjenica je da treba mijenjati Izborni zakon jer nije više ni 1990. kada je dijaspori jedini cilj bio stvaranje neovisne države. Sada i ta ista dijaspora, makar njezina većina, malo drukčije “diše” i shvaća kako se nema što miješati u unutarnje uređenje države u kojoj ne živi. A ni Hrvatima u BiH nije to dobra pozicija kada razgovaraju s druga dva konstitutivna naroda koja im s pravom mogu kazati kako nemaju što tražiti u Sarajevu budući da svoje političke ciljeve ostvaruju u Zagrebu. A i za Hrvatsku nije dobro da ima tako jaku izbornu jedinicu izvan svojih granica.
S obzirom da ste Hercegovac, kako komentirate stav Zorana Milanovića prema Hrvatima u BiH, odnosno dijaspori u cjelini, jer se tijekom kampanje činilo kako su Vam pitanja dijaspore pomalo neugodna?
– Nije to samo stav Zorana Milanovića, to je stav cijele stranke pa i mene osobno, gdje se mi slažemo kako Hrvatima u BiH trebaju dobri projekti za bolji život koje bi im osigurala Hrvatska, a ne pet zastupnika u Hrvatskom saboru. Za Hrvate u BiH mi smo u prošlom mandatu izdvajali 30 milijuna kuna godišnje za očuvanje i razvoj kulturne i povijesne baštine. Imali smo projekt za poticanje obrazovanja Hrvata u BiH te projekt umrežavanja naših gospodarstvenika. Prema meni, to je puno bolji pristup nego imati pet zastupnika iz BiH, a za koje u proteklom sazivu Sabora i nisam baš nešto primijetio da su napravili za Hrvate u BiH, osim što su održali nekoliko govora. To je moj konzistentan pristup za puno adekvatniju i bolju pomoć područjima gdje žive Hrvati.
Jesu li SDP-ovi glasači izigrani i obmanuti tom Vašom odlukom ili je ona ipak dobro promišljen politički trik?
– Ne radi se o nikakvom triku, niti se s tom kalkulacijom krenulo u izbore. SDP je u posljednjih šest mjeseci imao konstantnu podršku javnosti od oko 30 posto. Vjerujem kako su birači prepoznali našu gospodarsku strategiju koja će i dalje ostati samo je sada pitanje formiranja jedne šire koalicijske vlade.
Gorana Jelavić (Dnevni list)
Komentari