Kliker.info

Turkmenistanski diktator, poznat kao Turkmenbaši (Otac Turkmena) i Akbar sedar (Veliki vođa), bio je na vlasti punih 20 godina. Naime, još 1985. taj bezlični aparatčik postao je generalni sekretar Komunističke partije Turkmenistana, nakon raspada SSSR-a partijsku titulu je preimenovao u državnu, i to formalno potvrdio na prvim i jedinim predsjedničkim izborima 1992. godine.Neobično apsolutističko samovlašće postajalo je sve bezobzirnije, grotesknije i tragikomičnije. Nakon atentata na samog sebe, koji mu je poslužio kao izgovor za uništenje i ono malo oporbe koja je još bila ostala, Nijazova 2003. godine ustoličuju za doživotnog, nesmjenjivog predsjednika (preferirao je potonji naziv, jer ga je prvi podsjećao na činjenicu da bi mogao umrijeti). Ustav i kazneni zakon izrijekom zabranjuju svaku oporbu i konkurenciju svemoćnom Turkmenbašiju. On je svojim odlukama uveseljavao svijet te time banalizirao stvarni karakter krvave i zatupljujuće despocije. Stranac koji se želio oženiti Turkmenistankom morao je uplatiti 50.000 dolara, ukinute su mirovine i djeci naređeno da se brinu za stare roditelje, napravljena je umjetna
rijeka
od nekoliko kilometara u glavnom gradu, osim ulica s njegovim imenom sve druge su imale samo brojeve. Nijazov je zatvorio biblioteke i bolnice izvan glavnoga grada kao nepotrebne, na skupovima je čitao svoja poetska i prozna djela koja su dobivala najveće književne nagrade, unosio je nemir među podanike pozivajući ih da ga kritiziraju, članovi parlamenta odgovarali su ga od “sulude ideje” izbora. Šetao je gradom i pitao ljude kako im je, a onda zadivljeno govorio: “Kod nas svi žive odlično, pitao sam ljude i nitko mi se nije požalio!” Ministarstvo pravosuđa preimenovao je u ministarstvo pravednosti i predložio novinarsku nagradu za najbolju kritiku njegova režima (nije prispio ni jedan rad)…

e je u Ašgabatu, glavnom gradu srednjoazijske pustinjske postsovjetske države , zatajilo je srce jednog od najbizarnijih diktatora današnjice, Saparmurata Nijazova (66). Smrt ga je zatekla u krevetu presvučenom pozlaćenom svilom. U Turkmenistanu je zabranjena satelitska i kabelska televizija, a internet je ograničen. Zatvori su prepuni oponenata, koji su kadšto u izoliranim samicama izvršavali najnevjerojatnija “samoubojstva”, ne postoji ni jedna stranka…Nijazov je bio samo jedan od niza srednjoazijskih satrapa koji su se pojavili nakon raspada SSSR-a, a svi su bili i neprijeporni komunistički lideri svojih zemalja – Uzbekistana, Tadžikistana, Kirgistana, Kazahstana, Azerbajdžana… No, je bogat plinom i naftom, a i jedan je od najvećih svjetskih uzgajivača pamuka. Mnogim europskim, američkim i ruskim tvrtkama nije smetala Nijazovljeva besramna diktatura.
Po
zalihama plina je 14. na svijetu, a 9. po izvozu. Izvoz nadzire ruski Gazprom jer su Putin i Nijazov potpisali ugovor o suradnji na 25 godina, a prodaje plin po cijenama znatno nižim od onih na svjetskom tržištu. U prvim reakcijama na njegovu smrt osjeća se da bi to moglo utjecati i na kretanja na tržištu plina.Turkmenistan je odmah po objavi vijesti o smrti zatvorio granicu s Uzbekistanom, počelo je uklanjanje novogodišnjih ukrasa s ulica. Pokop će biti 24. prosinca u obiteljskom mauzoleju u džamiji Turkmenbaši Ruhi (Duhovnost oca Turkmena).Iako se u Ašgabatu nitko ne usudi kalkulirati s imenom nasljednika, neki srednjoazijski mediji proglašavaju Murata Nijazova, Turkmenbašijeva sina, sljedećim vođom Turkmenistana. Prije nekoliko tjedana glavni ašgabatski list napisao je da Murat, koji živi u Beču i bavi se vlastitim biznisom (Nijazovljeva kći Irina s majkom živi u Moskvi), “uči turkmenski jezik”, a otac ga je u zadnje vrijeme znao uključiti u pregovore sa stranim naftnim kompanijama.

Jutarnji list