Kliker.info

Mi ne možemo biti jedina zemlja u Evropi, koja ne vraća otetu imovinu, kaže Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH.

Nedavno ste, u ime Međureli-gijskog vijeća podsjetili na neophodnost što skorijeg donošenja zakona o restituciji. I kao čelnik Jevrejske zajednice u BiH godinama ukazujete na to? Uzaludno!

– Pazite, za implementaciju odluke Sejdić i Finci se govori da je to uslov za ulazak BiH u EU, odnosno za njen kandidatski status, no zaboravlja se da će i povrat imovine biti jedan od tih uslova, koji ćemo mi, moguće je i teže ispuniti od pomenute odluke. Pitanje manjinskih prava u Evropi je i inače šareno riješeno, pa i u slučaju Jevreja, kojima je i pokretna i nepokretna imovina oduzimana kao žrtvama holokausta, ali cijela Evropa je na neki način riješila restituciju imovine, pogotovo bivše istočnosocijalističke zemlje, kojima je to bio preduslov za približavanje EU. Naravno, to čeka i Bosnu i Hercegovinu, u kojoj su još od 1990., od one predizborne kampanje za ‘prve demokratske slobodne izbore’, sve stranke najavljivale kao primarno povrat imovine.

I poslije se ušutješe?

– Rat je prekinuo neke radnje, kao što je bilo ‘snimanje’ te imovine, čiji su rezultati mnogima bili prilično začuđujući. Ni tadašnja vlast očito nije vjerovala da ima toliko oduzete jevrejske imovine u gradu. Ja ovdje govorim samo o njoj, jer se svaka vjerska zajednica bavila svojom. No, 1996. je međunarodna zajednica rekla da taj problem nije posljedica ratnih dešavanja i da se oni neće u to miješati. Republika Srpska je donijela Zakon o povratu imovine, ali ga je stopirao visoki predstavnik Wolfgang Petritsch, koji je ispravno smatrao da se taj povrat mora jednako riješiti na teritoriji cijele BiH.

Samo ulica ostala

Nakon prošlih opštih izbora, kada je koalicija sa SDP-om došla na vlast, otvoreno nam je rečeno da u njihovom mandatu o tome neće biti riječi. Došlo se samo do nacrta zakona o restituciji, kojim je predviđeno naturalno vraćanje, odnosno novčano kompenziranje u roku od sljedećih 20 godina, s tim da bi se dobilo po objektu u centru grada ne više od 100.000 KM. A samo jedan stan više vrijedi.

Šta sve traži Jevrejska zajednica?

– Prva grupa je imovina Jevrejske opštine Sarajevo i mnogih jevrejskih organizacija i udruženja, u čijem statutu je stajalo da, u slučaju prestanka postojanja, preostala imovina pripada Jevrejskoj opštini. I ‘47. godine kompletna ta imovina je oduzeta, oko 50-ak značajnih objekata. Recimo, svi znaju zgradu kantonalnog MUP-a, koja je zgrada La Benevolencije. Sada je ostala samo ulica tog imena.

Tu su i zgrade u Ćemaluši, tamo gdje je bila obuća Bata, zgrada Jevrejske štedne zadruge, hram na Mejtašu. No, svaki od tih 10.000 do 12.000 Jevreja, koliko ih je 1941. živjelo u Sarajevu, imao je krov nad glavom. O toj imovini ne izlazimo u javnost, pa i zato što nije uknjižena kako treba. Eto, imate da u njima piše kako je imovina aprila ‘41. stavljena pod upravu NDH i do danas niko nije tražio da se to promijeni.

Šta je sa imovinom kompletnih jevrejskih porodica koje su završile u gasnim komorama?

– Propisi BiH kažu da imovina bez nasljednika pripada opštini na čijoj se teritoriji nalazi, ali mi znamo da na teritoriji BiH, koja je pretežno bila u sastavu NDH, ljudi nisu odletjeli u nebo, nego su bili ubijeni na vrlo svirep način zato što su bili Jevreji, ili čak zato da bi se došlo do njihove imovine. Nije pošteno, bez obzira na to što BiH nije pravni sljednik NDH, da opštine preuzmu tu imovinu. Grčka je takvu imovinu vratila JZ Grčke, jer je kompletna grčka jevrejska zajednica direktno iz Soluna odvezena u Treblinku, i maltene iz vagona strpana u gasne komore.

Isto je uradila Italija, a Vlada Republike Makedonije je napravila sporazum s tamošnjim jevrejskim zajednicama da sve nadoknadi jednom sumom, koja se godišnje isplaćuje JZ Makedonije, plus što je u Skopju podignut Muzej žrtava holokausta. Ove godine je i Vlada Republike Srbije donijela isti takav zakon, kojim se kao kompenzacija za imovinu bez nasljednika u narednih 25 godina JZ isplaćuje naknada od 950.000 eura godišnje. Dalje, 1948/49. godine, kada je formirana država Izrael, u Jugoslaviji je bilo prilično teško stanje, i oko 450 Jevreja se iselilo. Prethodno su sve nekretnine “poklonili” državi. I u posljednjem ratu neki su bili prisiljeni isto učiniti.

Da li se o ovome govori u onih 3.500 pitanja koja očekujemo od Evrope?

– Naravno, Slovenija i Hrvatska su to uradile, samo se kod nas nije ni mrdnulo, ali se zato donio Zakon o prodaji stanova. JZ je u Sarajevu imao 74 stana i sva su prodata. Prema jednom zakonu, opštine su bile dužne nadoknaditi tu imovinu, ali su dobile sudsku odluku prema kojoj one to nisu dužne i danas se ni ne zna ko bi trebao da kompenzira bivše vlasnike. Čini se da se čeka da izumru i svi njihovi nasljednici.

Još malo pa i Pavelić

Teško je bilo šta uraditi u državi koja je pod apsolutnom vlašću korupcije, s 585 milionera. A stav stranaca je jasan. Kongres SAD-a je još 1995. rezolucijom rekao da se nijedna zemlja istočne Evrope neće moći pridružiti evroatlantskim integracijama bez povrata te imovine oduzete za vrijeme socijalizma, a isto ili slično stoji u jednoj od rezolucija Parlamenta i Vijeća Evrope. No, relevantnim bh. organima neće biti lako odgovoriti EU čak ni na pitanje koliko BiH ima stanovnika.

A brzo se saglasiše o nazivu škole u Dobroševićima. Da li ste vi bili pitani o tome?

– Naravno da nismo. Sve to je jako loš znak i izbija nam iz ruku posljednji adut, na koji u ovoj zemlji pokušavamo da igramo, a to je da smo mi antifašistička zemlja, koja ni na koji način ne propagira nacističke, fašističke ideje.

Pogotovo u Kantonu Sarajevo su vrlo glasne kritike ulica koje u Mostaru nose imena Jure Francetića, Mile Budaka, ali zaboravljamo da je Mustafa Busuladžić, pored te svoje pameti, ipak 1945. godine od zvaničnih organa osuđen na smrt i strijeljan. Nisu njega iza ćoška neki utukli, nego je država, čiji smo mi pravni sljednik, presudila da je on ratni zločinac i da treba biti strijeljan.

Ovih dana se često pominjao jedan Busuladžićev citat o jevrejskom duhu…

– Posebno je to da je bio antisemita. Ako ste primijetili, uvijek se deklarisao kao Hrvat islamske vjeroispovijesti, a nekako smo ga preveli u Bošnjaka mada između toga dvoga postoji razlika. Danas u Hrvatskoj, pored Bošnjaka, ima Hrvata islamske nacionalnosti, i u Crnoj Gori postoje Crnogorci islamske vjeroispovijesti, i jedni i drugi će biti uvrijeđeni ako im kažete da su Bošnjaci.

Ohrabrilo me je u vezi s ovim tek nekoliko pojedinaca, koji su velika manjina, a razočarao me stav Skupštine KS-a koja je rekla da je to prijedlog jedne mjesne zajednice, “a mi podržavamo svaku mjesnu zajednicu”. Ne bih se začudio da neka MZ dođe na ideju da školu nazove po Anti Paveliću. Šta fali, a i tendencija je izjednačavanja totalitarizama, po čemu nacizam jeste jednako komunizam i, ako nešto može da se zove Maršal Tito, što se ne bi moglo zvati i Ante Pavelić!?