Kliker.info

Novinar i speleolog Ivo Lučić,jedan je od rijetkih koji već godinama pokušava spasiti Vjetrenicu,od najezde bespravnih prostornih planova i olagališta otpada.Njegov rad je obilježila i knjiga koja govori o ovom prirodnom fenomenu.Čak se može reći da je riječ o najvrijednijoj knjizi iz oblasti speleologije.U svom poslu često nailazi na prepreke, kako lokalnih političara tako novopečenih bogataša i» poslovnhi ljudi».Otvoreno progovara o problemeima koji su u posljednje vrijeme snašli hercegovački dragulj-Vjetrenicu  

I dalje se vuče trakavica oko upotrebe krša Vjetrenice i Popova polja.   

– Pa, zapravo, digla se dreka i svatko je nastavio raditi svoj posao. Donesen je nelegalan Prostorni plan općine Ravno, u kojem je biospeleološki najvrjedniji krški krajolik u svijetu predviđen za upotrebu kao građevinska sirovina, Speleološka udruga i ANUBiH su zatražile pomoć i djelovanje od svih nadležnih institucija. Sva ministarstva su stala na našu stranu; od dva županijska inspektora jedan je zalutao a drugi odustao, federalni se nisu ni odazvali.  

Načelnik općine Ravno Šimunović kaže da je plan urađen po zakonu i da ga je radila struka.   

– Šimunović je iznio više netočnosti jer mu ne odgovora obrana općih interesa nego manipulacija njima. Prostorni plan nije rađen po zakonima Federacije BiH i nadležna Županija je obavijestila je općinu Ravno da neće moći prihvatiti njezin plan dok Županija ne donese zakon koji će pokrenuti općinske prostorne planove i dat im okvire. Općina je toliko napredna da je požurila prva donijeti prostorni plan, a ni danas nema adekvatno konstituiranu upravu, pa radi bez pravnika, bez ijednog inspektora, bez potrebnih školskih sprema, ukratko, većina njezinih odluka nije nimalo ozbiljnija od prostornog plana. Također, prostorni plan je rađen protiv odredbi ranije donesenih i trenutno važećih planova: prostornog plana BiH iz 1982 . i prostornog plana općine Trebinje kojoj je današnje područje općine Ravno pripadalo do 1991. Nedavno izglasani prostorno plan na naslanja se ni na jadnu kategoriju zaštite iz prethodnih planova.   

Što je onda njegov sadržaj?   

– Njegov sadržaj prilagođen je Čermakovim(hrvatski general kojeme se sudi u Hagu,poznat po raznim transakcijama  o.p.a.) narudžbama za onu veliku količinu zemlje na Ivanici, a drugi cilj je bio podijeliti koncesije za kamenolome uglavnom političkoj eliti općine i, kažu, jedne utjecajne političke stranke.   

Čemu toliki kamenolomi?  

– Plan očito nastoji rezervirati prostore za kamenolome za kojima se raspiruje javna potražnja čestim istupima koji jadransko-jonsku autocestu uporno nastoje progurati kroz Popovo polje i – zamislite – preko Vjetrenice. Njihov znanje o prostoru nevjerojatno je manjkavo, a ono nudi argumente za potpunu zaštitu cijelog profila Popova polja do granice s RH. 

Rečeno je, također, da je sve rađeno po pravilima struke.   

– Nije ništa rađeno po struci, jer je struka samo unajmljena da u urbanistički celofan upakira dva spomenuta cilja. Kako je to urađeno vidi se po činjenici da se neki kamenolomi nalaze u zoni koji je po važećem federalnom prostornom planu predviđena za najvišu kategoriju zaštite: rezervat prirode. «Struka» je priznala u kuloarima da je imala premalo vremena i podataka, a sve je arogancijom nadoknadio načelnik.   

Što kažete na načelnikovu primjedbu da je postojala procedura i javna rasprava u kojoj je svatko mogao iznijeti prijedloge?   

– Nezadovoljni glasovi iz zapadnog dijela općine da je plan rađen samo za Ivanicu dobro izražavaju kako ga stanovništvo doživljava. Speleološka udruga Vjetrenica – Popovo polje priložila je solidan prijedlog, iza čije su svake primjedbe kasnije stali ANUBiH i više federalnih ministara, ali koliko smo čuli ni jedna stavka nije uzeta u obzir. Udruga je preko općinskog urudžbenog zapisnika poslala pisma svakom vijećniku prije odlučivanja, želeći ih upozoriti na štetan pristup, ali pisma nisu do njih došla. Naprosto, nemoguće je ne pomisliti da je važan utjecaj na donošenje odluke imala korupcija. Da bi se to neutraliziralo, vješto je  puštena glasina kako je cijela stvar u hrvatskom interesu.   

Općinska vlast smatra da «Ravno nema šta određivati Dubrovniku gdje će on raditi» odlagalište   smeća.  

– Na temelju istog argumenta Dubrovnik će vrlo izvjesno prosvjedovati protiv otvaranja kamenoloma iznad vodonosnika Omble (Zaplanik – Začula), jer taj egzistencijalno važan vodonosnik gotovo trenutačno reagira na zbivanja na površini. Samo da podsjetimo da je na poticaj ANUBiH o Vjetrenici raspravljalo Vijeće za zaštitu prirode HAZU i donijelo za Hrvatsku dalekosežne preporuke. Također, na traženje naše Udruge o tome su organizirale tribinu dvije vjerojatno najutjecajnije hrvatske udruge – Matica hrvatska i Hrvatsko prirodoslovno društvo – čije je ponavljanje predviđeno u Rijeci, Splitu itd.   

Što bi po vama bio hrvatski nacionalni interes?   

– Onaj interes koji bi uz moralne i ekološke prihvatljive uvjete maksimirao javnu dobrobit, što i nije baš uvijek lako ni oportuno rezervirati samo za jednu kulturnu ili političku zajednicu. Evo primjera. Plitvice su pedesetih godina 20. stoljeća trebale postati hidrocentrala. Srećom nisu. Plitvice danas, kažu, ostvaruju godišnji promet u turizmu kao cijela BiH i snažan su izvor identiteta Hrvatske, dakle prinose i veliku nematerijalnu korist. To sam upravo bio napisao vijećnicima u pismu koje do njih nije stiglo. Da su postale centrala, bile bi uništene a novac bi se slio u neki Ceka. Nemoguće je izračunati koliko bi Hrvatska izgubila. Ili, izračunajte koliko je BiH  izgubila što nije proširila marku Plitvica na Unu, Trebižat ili Plivu, koje su prirodno sestre Plitvica, nego je u Jajcu napravljena idiotska industrija koja ga je ubila u pojam. Je li vam poznato da postoji plan da se na Trebižatu naprave četiri hidrocentrale, od koje bi se dvije zvale dražesnim imenima Kravica i Koćuša. E, vidite, Vjetrenica po jačini projekta može biti Plitvice,

ako mi to hoćemo.

Ali Vjetrenica već tri godine čeka na kandidaturu a pored nje prolaze Višegrad, Jajce… U šta se pouzdajete?   

U BiH su mnoge stvari postavljene na glavu, što Vjetrenica dobro osjeća. Kad slušate bilo kakav javni govor vama je vrtoglavica, jer u njemu nema zemlje ni prirode i sve lebdi u zraku. U državi u kojoj je do kraja 19. stoljeća vladala kultura zemlje koja se nije bitno promijenila u posljednjih 4-6 tisuća godina, vi nigdje nemate prirodu! I to u zemlji koja se po bogatstvu i raznolikosti prirode može smatrati europskim Olimpom! Ne priroda u onom površnom smislu ukrasa naših okućnica ili krajolika, nego priroda «iz koje sve nastaje i u kojoj sve nestaje». A što imate? Imate kulturne pojave u kojima se vrednuje uglavnom političko-simbolički sadržaj koji nema ni «k» od komunikativnosti kulture nego je spreman svoje sljedbenike, a još više protivnike, odvesti u zlo nimalo manje od pije 10-15 godina. To je pozadina činjenice da se Vjetrenica zanemaruje i pri kandidaturi i u unutrašnjoj zaštiti. Vjetrenica nema problema hoće li biti primljena u UNESCO, ona ima problema da dođe do UNESCO-a. A ako druge vrhunske prirodne vrijednosti nisu prepoznate – poput krških polja, planina s endemičnim biljnim i životinjskim organizmima, planinskih rijeka na razvođu – ne treba ni ona da ide.

 Emil Karamatić