Piše: Halil Šetka
Nakom najava da će holandski ministar odbrane odlikovati bataljon UN-a Duthchbat koji je da podsjetimo u julu 1995 godine , svojim kukavičkim i sramnim ponašanjem omogućio da regularne trupe Vojske Jugoslavije odnosno Srbije i Republike Srpske počine nezapamćeni genocid u tada zaštićenoj zoni Srebrenici, u našoj zemlji je primjereno reagovalo samo par udruženja.Državni organi su kao i prije jedanaest godina prespavali ove događaje ili smatraju da trenutno imaju puno važnijih obaveza koje su prioritet u odnosu na neke tamo događaje iz daleke prošlosti.Nije nikakvo čudo što su izostali protesti u RS čiji premijer u isto vrijeme pokreće inicijativu da manji entitet postane federalna jedinica u okviru Bosne i Hercegovine ali je šutnja i zaborav zvaničnog Sarajeva ravna neoprostivom grijehu.Oni koji imaju malo duže pamćenje sjetit će se da je cijela prva politička postava Republike Bosne i Hercegovine prije nešto više od jedanaest godina u vrijeme početka genocida nad Bošnjacima Srebrenice bila na višednevnom kongresu Stranke demokratske akcije u Zenici tako da nisu ni mogli znati za dramatična dešavanja na istoku svoje zemlje.Pouzdano se zna da je nakon tog “istorijskog” kongresa komandat Armije RBosne i Hercegovine, general Rasim Delić saznao za pad Srebrenice od svog vozača koji je slušao dramatična javljanja ratnih repotera Radija BiH. Naravno, ova mala paralela je i povučena da pokaže da vlast na našim prostorima ni tada a ni sada nije brinula niti brine brige svojih građana.Jedino je utjeha da se nova vlast tek konstituiše ili se najviši državni predstavnici još nisu navikli na nove pozicije. Među onima koji su pokušali sačuvati malo obraza ove zemlje su predstavnici Udruženja za zaštitu tekovina borbe za BiH te Društva za ugrožene narode koji su između ostalog obezbjedili protestna svjedočenja u mnogim svjetskim medijima o najgoroj vrsti kolaboracije holandskog bataljona sa izvršiteljima genocida.Pored toga, u Liberationu je naprimjer , francuska spisateljica Sylvie Matton još jednom podsjetila na svakom znanu činjenicu da su međunarodni predstavnici za brdoviti Balkan u to vrijeme znali da se priprema
veliki napad na Srebrenicu ali su tu spoznaju ignorisali zbog ni do danas razjašnjenog dila sa nekim od kreatora krvave bosanske i balkanske drame. Ako se jednoga dana pokaže tačna pretpostavka da su u predaji Srebrenice učestvovali i neki od predstavnika RBiH onda će biti jasno zašto je komandant bosanske armije u vrijeme pada Srebrenice bio na kongresu vladajuće stranke a ne na isturenom komandnom mjestu na putu prema Konjević polju ili Cerskoj.Zbog svega toga , sugerišem mom uvaženom komandantu generalu Polutku, danas predsjedniku Udruženja za zaštitu tekovina borbe za BiH, i gospođi Fadili Memišević predsjednici Društva za ugrožene narode BiH da umjesto protestnih pisama počnu podnositi krivične prijave protiv najodgovornijih predstavnika RBiH u vrijeme pada Srebrenice.U tom slučaju bi postojala neka šansa da se konačno otklone ili potvrde sumnje u nagodbu oko Srebrenice pošto bi svi politički i vojni odlučioci pred Sudom BiH morali reći svoju istinu i ulogu u najkrvavijim događajima u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Konačno , ako i nije bilo nagodbe , neko mora odgovarati za dobro znane propuste koji su doveli do takve situacije da neosvojiva tvrđava postane lagan plijen za Karadžićeve i Mladićeve krvnike.
Komentari