Kliker.info

Ne smijemo zatvarati oči pred našom zbiljom, Bosna i Hercegovina u velikim je problemima, kaže u božićnom intervjuu za “Dnevni avaz” profesor Franjo Topić, predsjednik Hrvatskog kulturnog društva (HKD) “Napredak”, opisujući aktuelnu atmosferu u kojoj katolici u BiH dočekuju veliki blagdan.

– Nezaposlenost, ogroman broj blokiranih računa, propadanje firmi. Dosta je samo vidjeti radnike “Aide”, “Dite”, “Konjuha”, dosta je vidjeti nedaće rudara, pa ovo zaključiti – kaže Topić.

Ipak, on ističe da su “blagdani vrijeme kada se traži ono što je pozitivno u nama i oko nas”.

Pobijediti patnje

– Nije ni Isus imao lagan ovozemaljski život. Josip i Marija nisu mogli naći ni stan prikladan za njegovo rođenje, morao je bježati u Egipat, bio progonjen i na koncu mučen i razapet. No, on je i uskrsnuo i time pobijedio sve ove ljudske patnje i probleme. Tako se na Božić svakodnevne brige zaboravljaju i svi nastojimo taj dan provesti u dobrom duhovnom raspoloženju. Božić je poseban blagdan radosti za sve kršćane i stoga treba tražiti ono što nas raduje i ono što je dobro u nama i oko nas – kaže profesor Topić.

Kako gledate na izuzetno tešku situaciju u BiH?

– Sve nas zajedno je pogodila gospodarska kriza, ali to ne znači da se moramo prepustiti očaju i ne činiti ništa da se situacija popravi.

Političari i gospodarstvenici trebaju raditi na oporavku ekonomije, a to je jedini izlaz iz ove krize, koja traje u svijetu. U našoj zemlji ima dosta ljepota i prirodnih resursa, koji nisu iskorišteni, od kojih bismo svi mi mogli lijepo živjeti. Treba ozdravljati gospodarstvo, otvarati proizvodnju i na taj način animirati mlade ljude da ostaju ovdje i grade bolje i zdravije društvo. Imamo mi svoje ljepote i dobre i kvalitetne ljude, koji hoće, znaju i mogu, samo ih treba potaknuti i dati im šansu za uspjeh, a to mogu institucije, ali i svatko od nas.

Šta najviše utječe na činjenicu da se BiH, 19 godina nakon Dejtona, jedva kreće na evropskom putu?

– Sada smo u tranziciji. No, sama je tranzicija dug i mukotrpan proces. Ali, vrijeme i život pokazali su da Dejtonski sporazum nije pravedan, nije funkcionalan i da je preskup. Ako je to točno, a većina zna da jest, onda je logično da ga treba mijenjati. Za to treba, prije svega, političke volje, dosta rada, pameti i temeljne dobrote. Osobno smatram da je švicarski model najprihvatljiviji za BiH. S obzirom na to da domaći političari neće da riješe neka temeljna pitanja, treba vratiti visokom predstavniku bonske ovlasti.

Ovako se samo prebacuje loptica, međunarodna zajednica kaže neka se domaći političari dogovore, pa će oni prihvatiti, domaći političari neće i ne žele se dogovoriti i tako smo u začaranom krugu. Šteta je i veliki gubitak što BiH nema ni status  kandidata za Europsku uniju. Dobra je stvar da je pokrenuta ova njemačko-britanska inicijativa, a domaći političari ne bi smjeli prokockati još jednu datu šansu. Vidjeli smo da nas je europska zajednica bila gotovo napustila. Perspektiva BiH je u Europi, ali ima još jedno vrlo važno pitanje, a to je NATO. BiH bi trebala ući u NATO barem da ljudi budu sigurni da više neće biti rata.

Ratni ožiljci

U kojoj je mjeri odmakao proces pomirenja između naroda? 

– Ima još ratnih ožiljaka i netrpeljivosti. Nije lako prevladati gubitak svojih najbližih, gubitak dijela tijela, srušenu kuću, izgubljeno imanje. Ali, primjećujem da stvari idu nabolje i mnogo bolje nego što je išlo pomirenje, naprimjer, između Francuske i Njemačke nakon Drugog svjetskog rata. Mislim da svi trebamo raditi u svom okruženju na pomirenju, na stvaranju boljih odnosa, na promicanju dobrote i dobrih primjera. U svakom čovjeku, osim dobrote ima, i negativnih sila.

Šta mislite o izbornim pobjednicima i procesu formiranja vlasti? 

– Ovi su izbori gotovo pa ponavljanje 1990. godine. Nacionalno pitanje bilo je glavno i većina birača tako se opredijelila. Čak je u RS tzv. socijaldemokratska stranka postala više nacionalistička od SDS-a, i to joj je bio najvažniji adut u kampanji. Stvar je vrlo jednostavna i poznata u realnoj povijesti i u povijesti mitova, kada se kolektiv osjeća ugroženim, onda se ujedinjuje i homogenizira te ne pita za radna mjesta, tvornice, plaće, NATO, “Sejdić – Finci”, nego se opredjeljuje za one koji će ga spasiti od drugih.

Ljudi smatraju da će predstavnici tih stranaka najbolje štititi njihov identitet i braniti njihove grupne, odnosno nacionalne interese. I s time se ovdje mora računati i biti osjetljiv. Nacionalno pitanje bit će još dugo vrlo važno i stoga treba tražiti načine da se ono što bolje riješi ustavno i institucionalno, a ne zavaravati se nekim anacionalnim i multi-multi teorijama. Kada se to učini, onda će nacionalno pitanje postati jedno od “inih” pitanja i glasovanje će biti po vrijednosti programa, kvaliteti kandidata.

Amil Dučić (Avaz)