Kliker.info

U Pruscu  završeni su 498. "Dani Ajvatovice", manifestacija koja je u proteklih 12 dana u devet gradova obilježena nizom vjerskih, kulturnih i sportskih sadržaja. Centralni dio manifestacije je počeo jutros prolaskom konjanika i prozivkom barjaktara ispred Hnadanagine džamije, a potom su  se desetine hiljada vjernika uputile prema šest kilometara udaljenoj Ajvatovici, najvećem muslimanskom dovištu u Evropi. Na platou Ajvatovice vjernicima su se obratili reisul-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa ef. Cerić i travnički muftija Nusret ef. Avdibegović, nakon čega je klanjan podne namaz i proučena dova. Reisul-ulema je poručio kako se Bošnjaci na Ajvatovici trebaju okupljati, između ostalog, da se podsjete da ih vjera uči da su bratsko saosjećanje i bratska samilost najviše moralne vrijednosti.
Nažalost, na putu ka dovištu zbog zatajenja srca preminuo je Ismet Horozović iz Bugojna. Nekoliko hodočasnika, zbog visokih temperatura, prebačeno je u Travničku bolnicu. Oni su van životne opasnosti.

Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić prisustvovao je završnoj manifestaciji "Dani Ajvatovice 498", u Pruscu, manifestaciji koja je u proteklih 12 dana u devet gradova obilježena nizom vjerskih, kulturnih i sportskih sadržaja.

Na platou Ajvatovice u obraćanju okupljenim vjernicima reisu-l-ulema je kazao:

Draga braćo i sestre, 

 Ovih dana me pitao jedan stranac zašto Bošnjaci svake godine odlaze na bosansko brdo kod Prusca?

Bošnjaci svake godine odlaze na bosansko brdo kod Prusca – rekoh mu – da vide stijenu koja se rascijepila od snažne Ajvazdedine dove u potrazi za vodom. Kazivanje o Ajvazdedinoj dovi u Bosni vam je gotovo isto kao i kazivanje o Hadžerinoj dovi u Meki. Kada su, ostavljeni u pustinji, potrošili svu vodu iz mijeha kojeg im je ostavio Ibrahim, a.s., Hadžera i njezin sin Islamil su trčali između Safe i Merve učeći dovu da im se otvori vrelo. Riječ ismaīl znači „Bog čuje", pa je tako Bog čuo Ismailov glas i dao da se otvori vrelo i poteče voda u sred pustinje kao zem zem, koji od tada ne prestaje teći za sve one kojima se posreći da posjete Mekami-i Ibrahim i da se napiju Zemzema sa izvora. Džurhumi, moćni mekanski mušrici, koji su Zemzem bili zatrpali, ostali su poraženi. Pejgamberov djed Abdulmutalib je iznova otkrio Zemzem i tako zauvijek omogućio hadžijama da se nakon tavafa napiju Zemzema, kao lijek za njihovu dušu.

Tako je bilo i sa bosanskim Ajvazdedom. I on je bio ostavljen u Pruscu i kad je potrošio vodu iz mijeha kojeg su mu ostavili njegovi preci, Ajvazdedo je učio dovu da voda poteče iz ovoga brda, kroz ovu stijenu. Možda je pravo ime našeg dede „avaz" a ne „ajvaz", pa se tako i Ajvazdedo može prevesti kao dedo Glasonoša ili Vapajdedo.

Tako je bilo i sa Ajvatovicom – ovdašnji džurhumi su je bili zatvorili zabranom da dolazimo ovdje i da poput Ajvazdede učimo dovu zato što osjećamo da smo ostavljeni  i da nam ponestaje vode u mijehu, kojeg su nam ostavili naši davni i nedavni preci. No, kao i mekanski i ovdašnji džurhumi su poraženi zato što u Bosni žive Pejgamberovi sljedbenici koji znaju da je dova, poput Ajvazdedine dove, njihova najbolja odbrana od svakog belaja i njihova nepobjediva volja da se bore za slobodu svoje vjere i domovine.

Dakle, mi smo ovdje na visokom bosanskom brdu, pored tvrde bosanske stijene koja se rascijepila od bosanske dove da donesemo istigfar (الاستغفار) –  pokajanje za naše grijehe, da očitujemo isti'azu (الاستعاذ) – tražimo utočište kod Allaha od svakog belaja, te da proučimo tesliju (التسلية) – slavat i selam na našeg Pjegambera Muhammeda, alejhisselama. 

 Uz to, mi smo ovdje da se vidimo i da jedni drugima u oči pogledamo pred Bogom i pred samim sobom. Ovdje smo i da provjerimo da li nam je žila kucavica u dobrom stanju, da li su nam sve žile od kojih ovisi naša nam zajednička sudbina u zdravom odnosu. Ovdje smo i da se podsjetimo da nas vjera uči su bratsko suosjećanje i bratska samilost samilosti najviše moralne vrijednosti. Jer, „u Džennet će samo suosjećajni"- kaže Alejhisselam.

Neki su na to kazali: – Pa, Božji Poslaniče, svi smo mi suosjećajni. Ali – dodao je Alejhisselam – nije suosjećajan onaj koji misli samo na sebe, već je suosjećajan onaj koji misli na sebe i vodi računa i o drugima.

Misliti na sebe znači čuvati se harama i činiti tevbu ako se pogriješi, te uvijek misliti i raditi dobro. Voditi računa o drugome znači nikoga ne uznemirvati. – Musliman je onaj od čijih ruku i jezika su ljudi mirni.

Zajedništvo u vjeri je najsnažniji poticaj za suosjećanje sa ljudima. Primjri suosjećanja i odgovornosti za zajedničko dobro zajednice koji nam se nude u kazivanjima o prvim muslimanima, imaju trajnu vrijednost. U tome naročito prednjači Hazreti Omer, pravedni Halifa, koji je, kako se priča, prolazeći noću pored jedne družine, koja je nakon dugog puta pospala na otvorenom, ostao budan pored nje. To je primjetio Amr ibn As pa ga je upitao: – Vladaru pravednih, šta te ponukalo da bdiješ nad tim ljudima? – Prolazeći pored ovih ljudi, vidio sam da su svi pospali od umora. Pobojao sam se da ih neko ne pokrade, pa sam ostao ovdje da im čuvam stražu. Čuvši to, Amr ibn As mu se pridruži i tako su obojica do sabaha ostali, kad je družinu probudio ezan. Tako je radio Hazreti Omer i zato ga mi ovdje  spominjemo, jer nam je potrebno da se podsjetimo na Alejhisselamov hadis u kojem se kaže: – Zastupnici moga ummeta neće unići u Džennet zato što su mnogo klanjali i postili, već zato što su imali veliko srce, darežljivu dušu i zato što su bili suosjećajni prema muslimanima.

Zato je važno da danas čujemo da je Alejhisselam rekao, kako prenosi Enes ibn Malik: – Trebaš znati da  muslimani imaju četri haka (prava) kod tebe: prvo, da podržiš dobročinitelja među njima; drugo, da tražiš oprost grijeha griješniku među njima; treće, da posjetš bolesnog među njima; i, četvrto, da voliš pokajnika (taiba) među njima.

Ima među nama uspješnih ljudi koje treba podržati da budo još uspješniji; ima među nama griješnih ljudi kojima treba ukazati na greške i ohrabriti ih da se pokaju pred Bogom i pred ljudima i treba učiti dovu da ima Allah oprosti grijehe tako da više nikad ne ponove taj svoj počinjeni grijeh; ima među nam bolesnih ljudi koje treba da posjetimo i sa njima podijelimo suosjećanje; ima među nama ljudi koji su se iskreno pokajali i zato im preba pomoći da u svom pokajanju ustraju. To je ono što treba da učimo i naučimo na Ajvatovici – da učimo dovu da se ljudska srca otvore kao što se otvorilo Zemezem vrelo u Meki, kao što se otvorila stijena ovdje na bosanskom brdu kroz koju je potekla voda, kao ljubav koja treba da potekne kroz ljudska srca. Nije bez razloga rečeno: – Darežljivi neznlica je draži Allahu od pobožnog škrtice. (الجاهل السخي أحب إلي الله من العابد البخيل) .

Darežljivost podrazumijeva široku ruku, ali i široku riječ koja potiče kod ljudi blagost i mir u duši. Zato, draga braćo i sestre, ako ništa drugu budite daražljivi jedni drugima u lijepoj riječi i habrite jedni druge na dobrom i plemenitom putu.

Allahu Sveznajući, nauči nas da budemo suosjećajni i samilosni jedni drugima! Amin!

(Kliker.info)