Kliker.info

Dragan Markovina, historičar, za N1 je komentarisao Deklaraciju Hrvatskog narodnog sabora koja je u subotu, 26. januara usvojena u Mostaru. On je istakao da u njoj postoji nekoliko problema, a jedan od najvećih je glorifikacija i afirmacija politike takozvane Herceg-Bosne.

Što se tiče prve tačke te Deklaracija, Markovina je kazao da nema pristojnog čovjeka u BiH koji ne bi bio saglasan sa njom, a koja se tiče očuvanje cjelovite i nedjeljive Bosne i Hercegovine.

“Ali problem je peta točka koja se odnosi prema ratnom nasljedstvu Herceg-Bosne i odlukama Haga. Na to se čovjek može samo nasmijati – ako se već ne može zgroziti, ako pokušavate poziv na dijalog uspostaviti preko afirmacije politike Herceg-Bosne”, izjavio je Markovina.

On ne želi uopće da ulazi u to ko izriče kritike prema tom dijelu Deklaracije.

“Nema šta nijedna politička institucija prihvatati i odbacivati kvalifikacije suda. To nije tema akademske i političke rasprave, to je činjenično i pravno utvređno”, izjavio je gostujući u Danu uživo na N1.

“Ne želim reći da ne postoji hrvatski problem ili pitanje u BiH, ali to ne znači da je uvijek istinit”, rekao je.

“Ne možete s jedne strane to tražiti, a tamo gdje imate vlast, konkretno Mostar, gdje imate priliku pokazati kako vidite BiH u višenacionalnoj sredini, vi imate jednaku vrstu radikalnog nacionalizma i imate ulice koja nose imena po ustaškim ministrima”, rekao je Markovina za N1.

Kazao je kako to neće imati posljedice, i da je besmisleno razgovarati o tome.

“Na intimnoj razini se možemo slagati ili ne – ali činjenice utvrđene i presuđene – irelevantno je šta o tome misli HNS”, ocijenio je Markovina.

Također, on je istakao da kada je Hag oslobodio Antu Gotovinu – isti taj sud se glorifikovao, a odbacivao i negirao kada je donesena presuda u slučaju Haške šestorke i Udruženog zločinačkog poduhvata.

“Ja sam Hrvat, pripadnik sam konstitutivnih naroda, ali koncept po kojem – ako se ne slažete sa elitama, onda ste neprijatelj – to je smiješno. Ne možete binarno posmatrati čovjeka, njegove stavove i svesti ga na jedan identitet sukladno nečijoj političkoj volji”, poručio je Markovina za N1.

Dobio je i mnogo negativnih komentara kada je za sarajevsko Oslobođenje pisao o Stjepanu Radiću, ponajviše s bošnjačke strane.

“Ali suština je – jedni druge ne čujemo. Postoje tri nacionalistička narativa i četvrti građanski, lijevi, kako želite. Niko nije u stanju čuti nekoga s druge strane. Ako egzistiramo na jednom prostoru – imamo jednako pravo na stavove, ako ne uzimaju slobodu ili život nekome drugom. Ne možete ne uvažiti činjenicu da ogromna većina glasa za HDZ, ja se ne mogu praviti da to nije tako. Ali ja moram da čujem i njihove argumente”, rekao je u razgovoru sa Zvonkom Komšićem.

“Postoji i državotvorni nacionalizam. Za ova tri znamo, glupost je očekivati da ćeš glasati za iste – a očekivati drugačije. Na lijevoj sceni, koju doživljavam kao svoju, najviše mi smeta činjenica glorifikacije države i njene simbolike. Lijeva politika treba državu gledati kao građane, a ne kao sadržaj. Neko ko je na lijevoj strani – ne može sebi dopustiti da bude državotvoran”, izjavio je za N1.

“Vi ne možete biti za građansku državu i sekularno društo, a glorificirati državu kao takvu. Bitan je sadržaj države i kao se ljudi osjećaju. To je praktično nemoguće. Iko ko je lijevo – nema potrebe ulaziti u vlast u ovakvim okolnostima. To je utopija, ali utopija je i ući u vlast sa nacionalistima. Tako se neće promijeniti ništa u ovakvom modelu”,konstatovao je.

On je istakao kako je podržao izbor Željka Komšića u prvom mandatu u Predsjedništvu BiH, a da je sa trećom kandidaturom znao kakav će to efekat proizvesti.

“Homogenizaciju oko HDZ-a, to je kontraproduktivno. Dobili ste HNS koji je ponovo ‘in’, a raspravljamo šta je zaključio. Osim antagonizacije i društvenih podjela – mislim da nije dobio ništa”, izjavio je Markovina.

On je istakao kako je teško očekivati Dejton 2, ali ono što lijeva opcija može uraditi – jeste izgraditi paralelno društvo, novu stvarnost koja će sadržavati potpunu negaciju aktuelne političke stvarnosti s kojom se može izroditi nešto novo.