Kliker.info

Dragan Kalinić je bio fer i prvi je pružio ruku, i pored svega što je u jednom periodu bilo loše u našim međusobnim odnosima. Na pruženu ruku nisam imao pravo da kažem ne.Ovako na početku intervjua za "Nezavisne novine" Dragan Čavić, nekadašnji lider Srpske demokratske stranke, otkriva detalje nedavnog razgovora sa stranačkim kolegom Draganom Kalinićem.Čavić, koji već duže vrijeme u javnosti nije iznosio stavove o stanju u stranci, ali ni o političkoj situaciji u BiH, tvrdi da su se Kalinić i on prilikom razgovora složili da je neminovno da SDS prestane da vodi unutrašnju bitku protiv izmišljenih unutrašnjih neprijatelja i da mobiliše sve svoje potencijale radi boljeg rejtinga u javnosti.

NN: Nedavno ste razgovarali sa Draganom Kalinićem u Banjaluci. Možete li otkriti detalje razgovore?

ČAVIĆ: Da, razgovarali smo prilikom njegovog kratkog boravka u Banjaluci. Bila je to prilika da nakon dužeg vremena razgovaramo o svemu, pa između ostalog i o stanju u SDS-u. Kalinić je bio fer i prvi je pružio ruku, i pored svega što je u jednom periodu bilo loše u našim međusobnim odnosima. Na pruženu ruku nisam imao pravo da kažem ne, prije svega zbog toga što smo u teškim i užasnim okolnostima zajedno vodili SDS, i to vrlo uspješno. Bez sujete i ozlojeđenosti razgovarali smo o mnogim stvarima od kojih je najveći dio bio lične prirode. Razumjeli smo i razjasnili i greške koje smo u nekim fazama činili jedan prema drugom. Kada je SDS u pitanju, složili smo se da je neminovno da SDS prestane da vodi unutrašnju bitku protiv izmišljenih unutrašnjih neprijatelja i da mobiliše sve svoje potencijale radi boljeg rejtinga u javnosti. Nas dvojica smo samo članovi stranke, koji iza sebe imaju ogromno iskustvo, ne samo iz obavljanja visokih stranačkih funkcija, nego i visokih javnih funkcija, valjda bi to iskustvo bilo korisno stranci. Naravno, dio ljudi iz SDS-a na čelu sa Bosićem je to odmah shvatio kao urotu, i na neki način okvalifikovao javno iznošenje stavova van organa stranke, koji su kritični prema njemu lično, kao "nanošenje štete ugledu stranke". Veliko je pitanje ko danas šteti ugledu stranke, a ko ne? Ni ja ni Kalinić nismo članovi nijednog od organa stranke, pa bismo po njemu trebalo da ćutimo. Sjećam se kada su mene javno kritikovali po medijima takođe članovi stranke, uključujući i Kalinića i mnoge druge, da je to za njega tada bilo demokratsko pravo javne kritike, i tada to po njemu nije štetilo ugledu stranke, već naprotiv, to je podizalo ugled stranke i manifestovalo svu demokratičnost SDS-a. Izgleda da sada misli drugačije, jer je kritika upućena njemu.

NN: Nezadovoljstvo članova u SDS-u radom aktuelnog predsjednika je veoma veliko, što je permanentno stanje od Vaše smjene. Šta treba uraditi u SDS-u da se izađe iz te situacije?

ČAVIĆ: U protekle dvije godine, otkako sam dao ostavku na mjesto predsjednika stranke, a smjena koju su mi Bosić i njegovi tadašnji saradnici htjeli smjestiti nije uspjela, u stranci nije zaustavljen unutrašnji sukob, iako sam se svojom voljom povukao u potpunosti, ne želeći da budem uzrok i učesnik sukoba u SDS-u. Sukobili su se međusobno oni koji su mene zajedno rušili. U međusobnom rušenju stranku su duboko podijelili. Vrijeme koje je prošlo demantovalo je sve njihove navodne razloge zbog kojih sam morao otići. Svi oni koji su nasjeli na Bosićeve kvalifikacije na moj račun u međuvremenu su shvatili da stvari ne stoje baš tako, a nezadovoljstvo je logična posljedica otrežnjenja. Stranka je organizaciono rasturena, politika je neprepoznatljiva, neautoritativna i improvizovana. Stranku predstavlja Bosić i niko više, a u predstavljanju stranke više stvara animozitet nego simpatije u javnosti. SDS je u potpunoj izolaciji zbog isprepadanog šefa stranke, koji nema hrabrosti da preuzme odgovornost i autoritativno uspostavlja partnerske odnose sa drugim strankama u RS, sa strankama iz Federacije BiH i sa međunarodnom zajednicom u BiH. S kime misli praviti vlast ako mu se pruži prilika nakon izbora, kada danas gotovo niko neće sa SDS-om, i gotovo niko ne želi sa SDS-om? SDS treba da stane na svoje noge i vodi svoju autentičnu politiku, a ne posljedičnu – tužibapsku, sa stalnom kuknjavom kako nas ne vole mediji, ne vole nas stranci, ne vole nas vladajuće stranke, ne vole nas stranke Bošnjaka i Hrvata i td. SDS-u su potrebni predstavnici koji će se ravnopravno nositi sa Dodikom, Ivanićem, Lagumdžijom, Tihićem, Čovićem, Silajdžićem i drugima, a Bosić to očigledno ne uspijeva. Ne kažem da ne želi, ali ne uspijeva.

NN: Mislite li da se SDS cijepa na dvije ili više stranake?

ČAVIĆ: SDS se mogla pocijepati na dvije frakcije, pa i stranke, da ja nisam odustao od unutrašnje stranačke borbe i povukao se u potpunosti vjerujući da će nakon nekog vremena svi shvatiti da SDS-u treba mobilizacija svih personalnih potencijala za realizaciju jednog cilja, a to je snaženje i konsolidacija stranke, a ne njeno rasturanje. Stranka se nije ni konsolidovala ni osnažila, a zbog Bosićeve egoistične politike i lične sujete, umjesto da okuplja i snaži stranku, on u kontinuitetu rastjeruje. Zbog lične sujete i personalnog sukoba s onima s kojima je najbliže sarađivao raspustio je odbore u Banjaluci i Brčkom pred izbore. U Banjaluci je direktna posljedica toga katastrofalan rezultat, a u Brčkom posljedice njegove sujete ne mogu se izmjeriti, jer je SDS prvi put u ovom gradu na izbore izašla u koaliciji sa PDP-om, DNS-om i SRS-om, tako da se ne zna šta je od izbornog rezultata SDS-ovo. Svojim potezima u posljednje dvije godine Bosić je uništio SDS u Banjaluci i Izbornoj jedinici 2.

SDS je danas u Krajini u gorem stanju nego što je bio 1998. godine, kada je tadašnje cijelo rukovodstvo SDS-a palo zbog ignorisanja stavova i kadrova iz Krajine, a to rukovodstvo su činili politički kalibri kao što su tada bili Buha i Krajišnik. Mi iz Krajine mu to više nećemo tolerisati. Na kraju krajeva, neka me pozove na sjednicu Glavnog odbora da mu argumentujem činjenicama njegove pogubne poteze u Krajini, koji su doveli do rasula u SDS-u Krajine. Nadam se da ima hrabrosti da se pogledamo u oči, pa da vidimo ko to šteti ugledu stranke. On ugleda u Krajini nema, ne zvuči lijepo, ali je istina. Pitajte to bilo koga na ulici od običnih građana, sve će vam biti jasno.

NN: Jedan krug uticajnih članova u SDS-u smatra da jedino Kalinić i Vi možete da vratite stranci jedinstvo kako bi bila pandan SNSD-u?

ČAVIĆ: SDS-u treba mnogo više ljudi od Čavića i Kalinića. SDS-u treba i Bosić i svako ko može doprinijeti da se uspostavi ne samo politička, već i kadrovska ravnoteža sa dominantnim SNSD-om. Ali, SDS-u ne treba lična sujeta onih koji ga vode, kao ni stalna proizvodnja unutrašnjih sukoba i nepodobnih.

NN: Koliko je to realan rasplet?

ČAVIĆ: Vidjećemo koliko je realno da stvari dođu na svoje mjesto, ali je sigurno realno da se više u Krajini neće moći mešetariti kao do sada. Rasplet će biti, a kakav vidjećemo. Ima nas mnogo koji isto mislimo. Ja više nemam namjeru nijemo posmatrati uništavanje SDS-a u Krajini. Nije dovoljno što je u Krajini SNSD prejak i što su svi autoriteti SNSD-a iz Krajine, a tako je i u PDP-u kao i DNS-u, strankama koje imaju kontinuitet rasta u Krajini posljednje dvije godine, pa još treba nastaviti slabiti i ovo što je od SDS-a ostalo negativnom kadrovskom selekcijom i eliminacijom preostalih stranačkih autoriteta sa ovog područja RS, što Bosić radi u kontinuitetu. To više neće ići, a na njemu je da bira, ili da nas sasluša i uvaži na organima stranke ili da isključuje iz stranke. Neka bira, neće me zaustaviti, a ni ućutkati.

NN: SDS je pobijedila u Bijeljini i Doboju, ali sa druge strane u Banjaluci je osvojila dva odbornička mjesta, dok kandidata za gradonačelnika nije ni imala. Kako ocjenjujete izborni rezultat SDS-a?

ČAVIĆ: SDS je na posljednjim lokalnim izborima 2004. godine, kada je bila pod sankcijama s blokiranim računom, s progonom kadrova, desetinama smijenjenih autoriteta, hapšenjima od strane SFOR-a, strahom za ličnu sudbinu gotovo cijelog članstva stranke, medijskim satanizovanjem, proizvedenim aferama i otvorenim prijetnjama sa svih strana, osvojila 36 načelnika opština. Tada sam rukovodio strankom poslije smjene 26 članova Glavnog odbora od 77 ukupno i šest članova Predsjedništva od osam ukupno, a ipak smo pobijedili. Prije dvije godine od mene je tražena ostavka zbog loših izbornih rezultata ostvarenih ne samo 2006. godine, već i 2004. godine.

Sada je SDS osvojila 16 načelničkih mjesta, dakle za 20 manje nego 2004. godine. U odnosu na lokalne izbore 2004. godine SDS je sa blizu 29% pala na blizu 21% od ukupnog broja glasača za odbornike u skupštinama opština. U 29 opština SDS je zabilježila manji broj glasova nego 2004. godine, dok je u 31 opštini taj rezultat poboljšan, a u dvije opštine SDS je bila u koaliciji na ovim izborima, pa se za njih, Srebrenicu i Brčko ne može napraviti relevantno poređenje. Broj opština u kojima je SDS ostvarila najveći relativni izborni rezultat od svih učesnika na izborima ne prelazi dvadeset, u svim drugim opštinama SDS je rangirana od drugog do čak petog mjesta. U Izbornoj jedinici 2 SDS je zabilježila pad u odnosu na 2004. godinu, kao i na 2006. godinu, koji je dobio razmjere katastrofe. Sada SDS u ovoj izbornoj jedinici ima ukupno 29 odbornika, a 2004. godine ih je imala 49, dakle za 20 manje odbornika je osvojeno 2008. godine nego 2004. Još veća tragedija je da u prve tri izborne jedinice, a one obuhvataju sve opštine u Krajini i istočno sve do Modriče (ukupno 27 opština), SDS poslije ovih izbora ima faktički načelnika samo u Doboju, ako se izuzme Jezero u kojem je SDS pobijedila, ali bez šanse da formira skupštinsku većinu.

Ima opština u kojima je izborni rezultat poboljšan u odnosu na 2004. godinu, a tu se pogotovo ističu Doboj i Bijeljina, gdje su izvojevane prave izborne pobjede. Cijela SDS je osvojila 17.613 glasova više nego 2004. godine, od toga povećanje rezultata u Bjeljini i Doboju čini 81,78% ili 14.404 glasa.

U poređenju sa 2006. godinom uočljiv je trend povećanja broja glasača za kandidate SDS-a, i broj je veći za 35.609 glasova, što je dobar statistički znak, ali nije za poređenje s rezultatima lokalnih izbora. Kada bi se posmatrao trend, onda treba pogledati sve izbore održane od 2004. godine kada je izborni rezultat bio 28,33%. Sljedeći izbori održani 2006. godine su donijeli pad izbornog rezultata na 18,30% i zbog toga sam dao ostavku na mjesto predsjednika SDS-a. Ali, održani su i vanredni predsjednički izbori 2007. godine kada je kandidat SDS-a ostvario 34,77% glasova, dakle ozbiljan i respektivan rast, pa tek onda su održani lokalni izbori 2008. godine s rezultatom od nepunih 21%. Trend od 2004. do 2006. je pad, od 2006. do 2007. rast i od 2007. do 2008. opet pad. Bosić iz cijele statističke palete odvadi ono što mu se čini da se može okvalifikovati napretkom a to je vrlo diskutabilno. Na ovim izborima SNSD je znatno porastao u odnosu na lokalne izbore od 2004. godine, ali sa mnogo manjim porastom nego što je to bilo 2006. godine na opštim izborima. SDS je na ovim lokalnim izborima u svim aspektima realno pala u odnosu na 2004. godinu. PDP i DNS se sve više nameću kao stranke s kontinuitetom rasta na svim izborima od 2004. godine.

NN: U kakvim ste ličnim odnosima s aktuelnim predsjednikom SDS-a Mladenom Bosićem?

ČAVIĆ: Nismo nijednom razgovarali od novembra 2006. godine, pa u tom kontekstu o našim odnosima mogu govoriti samo iz vremena od prije novembra 2006. godine. Naše odnose u posljednje vrijeme opisao bih kao vrijeme u kojem mi je Kalinić pružio ruku, a Bosić nije.

Neizvjesnost i strah

NN: Šta Vam kao građaninu smeta kod sadašnjih političkih lidera? Loša komunikacija ili nešto drugo?

ČAVIĆ: Neizvjesnost i strah koji se ukorijenio kod građana, zbog stalnog dizanja međunacionalnih tenzija, proizveli su oni koji Srbe brane od bošnjačkog unitarizma, kao i oni koji Bošnjake brane od srpskog secesionizma i oni koji Hrvate brane od inferiorizma. Smeta mi manipulacija strahovima, i ne samo da mi smeta, nego mi vrijeđa i ljudsko dostojanstvo, pa i intelekt. Svi ti koji nas separatno brane od drugih, mene ne treba da brane, jer nas sve zajedno brani Dejtonski mirovni sporazum, a do promjene njegove suštine ne može doći jednostrano. To svi oni dobro znaju. Oni koji žele drugačiju BiH sa pozicije da je Dejtonski sporazum stečena nepravda moraće kad-tad shvatiti da je Dejtonski sporazum stečeno pravo, a stečeno pravo se u sadržaju i obimu mijenja isključivo vlastitom voljom onoga ko raspolaže stečenim pravom. Uz prethodno, posebno mi smeta progon i ponižavanje onih koji drugačije misle i govore od vlasti, a i to je nažalost naša stvarnost. I iznad svega mi smetaju laži, a laži su toliko učestale da ih većina počinje doživljavati kao istinu. Čini mi se da već duže vrijeme živimo u stanju fatamorgane, divimo se onome čega nema i plašimo se onoga čega, takođe, nema.

Raspad BiH

NN: Prijeti li BiH raspad ili je to zauzimanje pozicija pred novu rundu razgovora o ustavnoj reformi?

ČAVIĆ: Da domaće snage, pri tome mislim na sve aktere politike iz BiH, mogu rasturiti državu to bi se desilo u periodu od ‘92. do ‘95. godine, ali se nije desilo, jer su odluke donosile velike sile, a ne strane u sukobu u BiH. Raspad BiH, čak da to žele sve strane, ne može se desiti mimo saglasnosti geopolitičkih sila. To što se kod nas čuje svaki dan, jedni će BiH integrisati unitarno, a drugi će je rasturiti unilateralno, je plašenje mečke rešetom, a mečka ne stanuje ovdje. To nije zauzimanje pozicija pred novu rundu razgovora o ustavnoj reformi, to je betoniranje bunkera pred novu rundu razgovora o ustavnoj reformi. A, onaj ko betonira bunkere ne sprema se za pregovore, naravno ovo kažem metaforično, a ishod se i metaforama da pretpostaviti. Od pregovora za duže vrijeme nema ništa.           Saša Čavrag (NN)