Dr Marin Soljačić : Plašt Harryja Pottera je teoretski moguć
 |
Maštanje o izumima
– Mi smo nastavili naše eksperimente jer planiramo povećati učinkovitost u prijenosu energije sa sadašnjih 50 na 70-80 posto. Imamo mnogo dobrih ideja kako usavršiti koncept pa sada radimo na njima. Ne mogu vam reći više dok ne budemo imali rezultate, za koje vjerujem da će doći tijekom idućih godinu-dvije – pomalo tajanstveno rekao je Soljačić. No, priznao je da za koncept WiTricity vlada veliki interes. – Kontaktiralo nas je mnogo poznatih kompanija: Sony, ABB, Bosh, Toshiba, Samsung i mnogi drugi. Njih jako zanima WiTricity. Sam MIT, pak, mnogo polaže na transfer invencija i tehnologija u industriju – pojasnio je Soljačić, naglasivši da ga upravo privlače istraživanja koja bi
Odlazak u Ameriku
Koliko je MIT prestižna institucija, najbolje govori podatak da je od 776 Nobelovih nagrada koje su dodijeljene od 1901. godine, 61 povezana s MIT-om. Uostalom, na Fizičkom odjelu MIT-a, gdje je Soljačić izvanredni profesor, među 60 profesora četiri su nobelovca.
– Dok sam pohađao četvrti razred MIOC-a, počeo sam razmišljati o studiju u SAD-u. Onda sam u Beču i Trstu položio standardne prijemne testove koje godišnje polaže oko dva milijuna studenata. Javio sam se na nekoliko sveučilišta, a zatim sam dobio ponudu da dođem studirati na MIT, a da će mi oni sve platiti. Te 1992. godine, dok je u Hrvatskoj još trajao rat i financijska situacija je bila teška, stipendija mi je mnogo značila – ispričao je Soljačić koji je 1996. godine na MIT-u završio fiziku i elektrotehniku. Magisterij i doktorat radio je na Sveučilištu Princeton. – Magistrirao sam kod Franka Wilzeka koji je 2004. godine dobio Nobelovu nagradu. No, kako se Wilzek bavio apstraktnim, teorijskim stvarima, a mene je više zanimala primjena, odlučio sam pisati doktorat iz optike. Moj mentor za doktorat bio je Moti Segev koji sada radi u Izraelu – rekao je Soljačić. Nakon što je 2000. godine doktorirao na Princetonu, Soljačić se vratio na MIT. – MIT mi jako odgovara i mislim da je to jedinstveno mjesto u svijetu. Svi smo fokusirani na cilj i jedino je to bitno. Stoga ne postoji uvriježeni način ponašanja, tabu teme ili prelude ideje – ustvrdio je Soljačić čija su specijalnost moderna optika i nanofotonika. – To je područje između elektrotehnike i fizike, a razvija se jako brzo. Pokriva sve što je povezano s elektromagnetskim zračenjem, tu spadaju i laseri, optički kabeli, CD-ovi, pa čak i mobiteli i još mnogo toga. Meni je polje optike i nanofotonike privlačno i zbog toga jer je sada na takvom stadiju da praktički sve što istražujemo može naći relativno brzu primjenu – pojasnio je Soljačić.Za njegova postignuća na području optike 2005. godine dodijeljena mu je nagrada “Adolph Lomb Medal”, prestižno priznanje koje američka Udruga za optiku (OSA) dodjeljuje najboljim mladim istraživačima mlađima od 35 godina. Prošle godine, pak, Soljačić je dobio TR35, nagradu koju ugledni časopis Technology Review dodjeljuje najboljim mladim svjetskim inovatorima u dobi do 35 godina. Ove je godine, pak, TR 35 dobio 21-godišnji Ivan Krstić.– Činjenica da su dva Hrvata u dvije godine uzastopno dobila ovu nagradu svakako je veliki uspjeh. Hrvatska je mala zemlja, a treba imati na umu da je ovo jedna od najprestižnijih svjetskih tehnoloških nagrada za mlade inovatore. Dosad su je dobili utemeljitelji Googlea, dizajner Appleova iMaca, suosnivač Netscapea i mnogi drugi poznati inovatori – komentirao je Soljačić. Mladi hrvatski znastvenik u četvrtak je na MIT-ovoj konferenciji bio jedan od voditelja sekcije “Metamaterijali: nevidljiva revolucija”. 
Nevidljivi avion
– Metamaterijali su nova vrsta materijala čija je struktura takva da u nekim slučajevima mogu kontrolirati svjetlost, mikrovalove i druge vrste elektromagnetskog zračenja, čak i čineći objekte nevidljivima – pojasnio je Soljačić. Jesu li ti materijali nešto kao plašt Haryja Pottera, upitala sam ga. – Plašt Haryja Pottera prvi je predložio John Pendry s Imperial Collegea koji je dobar prijatelj naše grupe. Ideja je prilično jednostavna. Vi sada sjedite, a iza vas su vrata. Budući da blokirate prolaz svjetlosti do mene, ne vidim kvaku. Kad se maknete, onda vidim kvaku. Zamislite, međutim, da stavimo plašt oko vas koji će saviti svjetlost oko vas. Onda ću vidjeti kvaku, a vas neću. Plašt Haryja Pottera je teorijski moguć, no zasad imaju mnogo tehnoloških poteškoća. No, umjesto toga, metamaterijali bi se mogli koristiti kod aviona tako da on postane nevidljiv za određenu frekvenciju radara – objasnio je Soljačić. Upitala sam ga za koje nove tehnologije drži da bi mogle u budućnosti revolucionalizirati našu svakodnevicu.
Pogled u budućnost
– Lako je gledati unatrag koje su tehnologije bile bitne, no gledati unaprijed je vrlo teško. Jednom je netko rekao da je prilično lako predvidjeti koje će tehnologije biti dostupne i spremne za uporabu u idućih pet do deset godina. No, vrlo je teško predvidjeti kako će ljudi prihvatiti te tehnologije. Dobar primjer je knjiga Billa Gatesa ‘The Road Ahead’‚ s početka devedesetih godina, u kojoj je opisao kako će izgledati svijet za 20 godina. Iako je knjiga napisana u doba kad je internet već postojao, Gates ga nije spominjao. Ako Bill Gates nije mogao predvidjeti kakvu će revoluciju u naše živote unijeti internet, tko je mogao? Vjerujem, međutim, da će u idućih 50 godina u uporabi biti mnoge ideje iz nanotehnologije, kao i korištenje autonomnih robota – rekao je Soljačić.
Upitala sam ga naposljetku kakvi su mu planovi za budućnost i namjerava li se vratiti u Hrvatsku. – Bavit ću se znanošću koja mi je uvijek zanimljiva i uzbudljiva, a u bliskoj budućnosti namjeravam ostati na MIT-u jer mislim da za moja konkretna istraživanja nema boljeg mjesta na svijetu. U ovom trenutku ne bih se vratio u domovinu, no u budućnosti ne bih isključio tu mogućnost, što, naravno, ovisi o konkretnim ponudama i razvoju znanosti u Hrvatskoj – rekao je na kraju Soljačić. (Kliker.info-Jutarnji list)
Komentari