Diskriminacija ili neznanje :Zašto terapijske zajednice u Bosni i Hercegovini ne primaju narkomanke?
Slučaj Emine H., koju su krajem novembra službenici MUP-a Kantona Sarajevo pronašli drogiranu na ulici, nakon što je po ko zna koji put pobjegla od makroa i kojoj i pored brojnih intervencija na kraju nije pronađen adekvatan smještaj, povukao je za sobom pitanje gdje ovisnici ženskog spola mogu pronaći utočište? Naime, od sedam terapijskih zajednica, koliko ih ima u BiH, samo dvije primaju osobe ženskog spola "Marjanovac" kod Banja Luke i "Ćenakolo" u Međugorju. Osnovni razlog tome je kako, saznajemo od Samira Ibiševića, predsjednika Udruženja građana "Proi" Sarajevo, nemogućnost njihovog adekvatnog liječenja.- Za liječenje ženskih ovisnica prvenstveno je potrebno obučeno osoblje, koje bi se sastojalo od žena koje su uspješno prošle terapiju, te profesionalno edukovanih osoba koje imaju iskustva s ovom problematikom. Naime, ženske ovisnice imaju mnogo kompleksnije probleme od muškaraca, jer se one na taj put samouništenja drogom većinom odlučuju zbog preživljenih trauma, koje na taj način pokušavaju zaboraviti. Zbog toga je za njihovo liječenje potrebno dodatno edukovano osoblje, koje će im pomoći da se ne samo izlječe od ovisnosti, nego i od trauma, koje su nerijetko izazvane silovanjem, zlostavljanjem . – objašnjava Ibišević. Dodatan problem, kaže on, predstavlja i to što su žene više vezane za porodicu od muškaraca, odnosno što neke od njih imaju djecu.- S obzirom da nije preporučljivo odvajati majku od djece, jedna takva terapijska zajednica trebala bi imati i adekvatan smještaj za mališane, a tim kapacitetima koliko sam ja upoznat za sada jedino raspolaže vjerska komuna "Ćenakolo" u Međugorju – kaže Ibišević.Ovisniči život žena je, pojašnjava Ibišević, puno drugačiji od muškog i zbog toga što one za razliku od jačeg spola teže dolaze do sredstava za nabavku opijata. – Žene su i u tom slučaju u potčinjenom položaju, jer nisu u mogućnosti baviti se nekim kriminalnim radnjama ili nasilničkim ponašanjem kako bi došle do sredstava, nego se većinom prostituišu, što opet za posljedicu ima izazivanje traume – kaže on.Iako nemaju kapaciteta za primanje ženskih ovisnika, Ibišević kaže da se u Udruženju građana "Proi" nerijetko susreće sa ovim problemom, te da ono poprima sve alarmantnije razmjere. – Kada je u pitanju ženska populacija stanje je više nego zabrinjavajuće, a poseban problem u liječenju predstavlja to što se žene zbog straha od sigmatizacije i od reakcija okoline rijetko odlučuju potražiti pomoć. Prema nekim našim procejnama zasnovanim na redovnim istraživanjima oko 30 posto ovisnika otpada na žene. Mi imamo vrlo dobru saradnju sa "Majčinim selom" iz Međugorja, kućom za djevojke koje su preživjele traumu, pa ih tako nakon što se nama obrate za pomoć upućujemo njima, odakle onda one odlaze u druge terapijske zajednice u zemlji ili u susjedstvu – kaže Ibišević. U BiH postoje tri terapijske zajednice koje nisu vjerske Dom za oporavak od ovisnosti Kakanj, zajednica "Marjanovac" Banja Luka, te "UG Proi" iz Sarajeva, te četiri vjerske, dvije u Međugorju – zajednica "Ćenakolo" i "Majčino selo", te Centri za duhovnu rehabilitaciju Tuzla i Ilijaš. (Kliker.info-San)
Komentari