Kliker.info

Direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić osvrnuo se na smrt pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, navodeći da nije želio govoriti o njegovim posljednjim trenucima, već o onome što, kako je poručio, predstavlja pravi odgovor na Mladićevo naslijeđe.

Suljagić je u autorskom tekstu za Clash Report naveo da je nakon vijesti o Mladićevoj smrti primio desetine telefonskih poziva prijatelja, preživjelih i novinara koji su željeli čuti šta misli i osjeća.

– Jučer sam primio desetine telefonskih poziva. Prijatelji su zvali. Zvali su i preživjeli. Zvali su novinari. Ljudi su željeli znati šta mislim, šta osjećam, šta bih rekao o smrti Ratka Mladića. Istina je, ne znam. I, što je još važnije, ne želim išta reći o gnusnom stvorenju koje je umrlo u pritvorskoj jedinici Ujedinjenih nacija u Scheveningenu, napisao je Suljagić.

Podsjetio je da je Mladića vidio u Potočarima 11. jula 1995. godine, kada su muškarci i dječaci odvajani od svojih porodica.

– Za mene, Mladić nikada nije bio apstrakcija. Nikada nije bio samo ime u presudi, fotografija u historijskoj knjizi ili lik u dokumentarcu. Bio je to čovjek kojeg sam vidio svojim očima. On je također bio čovjek koji je doživio neuspjeh. To je važno, naveo je Suljagić.

Prema njegovim riječima, Mladić je želio uništiti ljude i zajednicu kojoj je pripadao.

– Želio je da nas učini da nestanemo s mjesta gdje smo živjeli generacijama. Želio je odrediti ne samo ko će živjeti, a ko umrijeti, već i ko će imati pravo da se vrati, da se sjeća, da govori i da pripada. Nije uspio, poručio je.

Kao svoj odgovor na Mladićevo naslijeđe Suljagić je naveo vlastiti život i odrastanje svoje djece.

– Jučer, dok su me novinari tražili da razmislim o njegovoj smrti, ja sam radio nešto mnogo važnije. Bio sam kod kuće sa svojim kćerkama. Pomogao sam im da naprave ‘nakit’ od sitnica. Čitali smo nešto pred spavanje. Uspavao sam ih oboje. To je moj odgovor Ratku Mladiću. Moj život je krenuo dalje, napisao je.

Istakao je da njegova djeca neće odrastati s osjećajem da neko drugi ima pravo odlučivati o tome gdje pripadaju i kako će živjeti.

– To je ono što ljudi koji su planirali i izvršili genocid nisu uspjeli shvatiti. Mislili su da određuju budućnost. Nisu bili. Samo su određivali šta mogu uništiti. Budućnost je pripadala onima koji su preživjeli, poručio je Suljagić.

“Genocid nije bio djelo jednog čovjeka”

Suljagić je upozorio i da Mladićeva smrt ne smije dovesti do toga da se ratni događaji posmatraju kao završena historijska priča bez posljedica u sadašnjosti.

– Ratko Mladić se nije pojavio niotkuda. On nije bio neobjašnjivo čudovište koje se pojavilo u Bosni i Hercegovini i ponovo nestalo tri decenije kasnije. Bio je vojni instrument političkog projekta. Djelovao je unutar institucija. Komandovao je vojnicima. Imao je političke nadređene. Imao je pristalice. Imao je sistem propagande, logistike i moći iza sebe, naveo je.

Dodao je da činjenica da je jedan od ključnih počinilaca sada mrtav ne znači da je nestao i politički projekt kojem je služio.

– Genocid nije bio djelo jednog čovjeka, poručio je Suljagić, upozorivši da je politički poredak nastao tokom rata u značajnoj mjeri preživio.

– Svaki put kada se negira genocid, svaki put kada se slavi osuđeni ratni zločinac, svaki put kada se od žrtava traži da budu tihe radi političke stabilnosti, ponovo se testira ista osnovna tvrdnja: da li ljudi koji su preživjeli imaju pravo da definišu šta im se dogodilo, napisao je Suljagić.

“Ne smijemo dozvoliti da sljedeća generacija naslijedi naš strah”

Govoreći o radu Memorijalnog centra Srebrenica, Suljagić je kazao da njegova svrha nije samo očuvanje sjećanja, već i djelovanje u sadašnjosti.

– To nije svetište posvećeno žrtvi. To je institucija pamćenja, dokaza i djelovanja. Postoji jer postoje ljudi koji bi radije da Srebrenica postane neugodna historijska fusnota, nego trajna činjenica evropske historije. To ne možemo dozvoliti, naveo je.

Poručio je da njegova djeca trebaju znati šta se dogodilo, ali ne i odrastati u strahu da je genocid njihova sudbina.

– Moje kćerke zaslužuju nešto drugačije od onoga što sam ja imao. Zaslužuju da odrastu znajući šta se dogodilo, a da ne moraju živjeti u tome. Zaslužuju da znaju imena mrtvih, a da ih ne definišu njihove smrti. Zaslužuju da shvate genocid, a da ne vjeruju da je genocid njihova sudbina, napisao je.

Suljagić je pritom kritikovao međunarodnu zajednicu zbog, kako je naveo, neuspjeha da zaštiti stanovništvo Srebrenice.

– Međunarodna zajednica nas je iznevjerila. Institucije su nas iznevjerile. Ljudi s moći donosili su odluke o našim životima, dok mi gotovo da nismo imali nikakvu moć nad svojim životima, naveo je.

Na kraju je poručio da buduće generacije moraju prepoznati obrasce koji su prethodili zločinima i biti spremne da se suprotstave njihovom ponavljanju.

– Prepoznat ćemo jezik. Prepoznat ćemo mašineriju. Prepoznat ćemo trenutak kada dehumanizacija postaje politika. I nećemo čekati dozvolu da branimo sebe, svoja prava, svoje institucije, svoju historiju i svoju budućnost, napisao je Suljagić.

Zaključio je tekst porukom koju je predstavio kao najvažniji odgovor na Mladićevu smrt:

“Ratko Mladić je mrtav. Još sam ovdje. Moje kćerke su ovdje. I to je dio njegove priče koji mi je najvažniji.”

(Oslobođenje)