Čapljinska neovisna stranka : Vratit ćemo zemljište koje je načelnik Vidić nezakonito krčmio!
Dok je Galileo Galilei, talijanski znanstvenik, kako kaže legenda, i po cijenu života zbog svojih uvjerenja baziranih na znanstvenim istraživanjima uzviknuo „Ipak se kreće“,tako i članovi INICIJATIVNOG ODBORA ČAPLJINSKE NEOVISNE STRANKE i po cijenu odmazde od aktualne vlasti u općini Čapljina na čelu s načelnikom Smiljanom Vidićem jasno i argumentirano kažu: „Dosta je.Dugo smo trpjeli i tolerirali njihove kriminalne radnje te konačno krećemo u obračun protiv svih oblika društvenih devijacija koje su prevršile svaku mjeru“. Ovako više ne može, kazuju nam ogorčeno na sve ono što aktualna vlast radi već dulje razdoblje.Smiljan Vidić, čapljinski načelnik ne samo što će uskoro kroz ČAPLJINSKU NEOVISNU STRANKU, čije će utemeljenje očekuje u travnju mjesecu, imati jaku oporbu nego bi se, sudeći po njihovim zacrtanim programskim aktivnostima, mogao suočiti i s prijevremenim izborima.
Portal neznase.ba u posjedu je dokumentacije koja zorno ukazuje na nezakonite radnje čapljinskog načelnika Vidića koji je sa svojim suradnicima novu uzurpaciju vodene površine BLINJA u BJELAVAMA priznao kao staru uzurpaciju i na taj način omogućio Slobodanu Pudaru da dobije u vlasništvo 6584 metra četvorna zemlje u užem urbanom dijelu Čapljine, a potom ga za simboličan iznos novčanih sredstava proda Ireni – Stanku Jurkoviću. Ovo je zoran primjer rasprodaje društvene imovine, zapravo, kako javno dobro kriminalom i korupcijom postaje privatno.Pojašnjenja radi: Stara uzurpacija prema zakonu seže u vremenskom razdoblju do prije travnja 1941. godine iako je prema raspoloživoj dokumentaciji do ove uzurpacije došlo poslije tog vremenskog termina, zapravo, pedesetih godina prošloga stoljeća.
Iz INICIJATIVNOG ODBORA ČAPLJINSKE NEOVISNE STRANKE podsjećaju kako je BLINJU, koja je nekad bila pod vodom i glavno vodocrpilište čapljinskih žitelja, pedesetih godina prošlog stoljeća Vojin Pudar ogradio – uzurpirao. Također, navode kako su i komunističke vlasti 1977. godine potvrdilo da je riječ o novoj uzurpaciji koja se ne priznaje, tj. ne omogućava uzurpatoru da posjed pređe u njegovo vlasništvo.Dakle, u ovome su slučaju, kako kažu, komunističke vlasti bile pravičnije od Vidića i njegove svite.
Postupak uzurpacije su 1997. godine pokrenuli Slobodan Pudar i Vlado Jurić kako bi sporno zemljište dobili u vlasništvo ali je ponovo nesporno dokazano da je riječ o novoj uzurpaciji koja se ne priznaje nakon čega je Općinsko vijeće Čapljina donijelo Rješenje o promjeni statusa nekretnina i zemljište je s javnog dobra prešlo na općinu Čapljina. Postupak je vodilo Pravobraniteljstvo iz Mostara.
Međutim, javni pravobranitelj Darko Šimunović, sadašnji pomoćnik općinskog načelnika Vidića, protuzakonito svojim Rješenjem iste godine -1997. poništava Rješenja i s odvjetnicima priprema Pudaru i Jurkoviću teren za protuzakonite radnje. U srpnju 2009. godine načelnik Vidić svojim Rješenjem br: 06-33-2141/1 novu uzurpaciju priznaje kao staru čime omogućava Pudarima da iz prava na posjed dođu u vlasništvo 6584 metra četvorna zemljišta u užem urbanom dijelu Čapljine i za mali iznos novčanih sredstava ga prodaju Ireni-Stanku Jurkoviću izbjegavajući pravo prvokupa. Sve je to urađeno iz duga prema Jurkoviću koji je, kako kažu, s 10.000.- KM financirao Vidićevu izbornu kampanju. Ovim je nezakonitim činom, kako navode, općina Čapljina oštećena za milijunski iznos. U svim je ovim radnjama, kako tvrdi naš izvor, u cijelosti zaobiđeno i ignorirano Općinsko vijeće Čapljine, iako je zakonom regulirano da su općinska vijeća jedino mjerodavna raspolagati nad nekretninama u vlasništvu općine. Stoga iz INICIJATIVNOG ODBORA ČAPLJINSKE NEOVISNE STRANKE pozivaju mjerodavne institucije da istraže navedene nezakonite radnje i općini vrate u vlasništvo ono što je Vidić sa suradnicima nezakonito raskrčmio.
Također, prema Urbanističkom planu općine iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, čiji izvod posjedujemo, na spornim lokacijama je vodena površina i zahvaćaju uže urbano gradsko područje, zapravo, nalaze se u prvoj i drugoj zoni zaštite vodocrpilišta BJELAVE s kojeg se pitkom vodom snabdijeva cijelo općinsko područje. I dok je za prvu zaštitnu zonu predviđeno da je općina otkupi od privatnih vlasnika kako bi se zakonito štitilo vodocrpilište, načelnik Vidić zemljište, koje je već postalo općinsko, daje u vlasništvo Pudarima kako bi ga oni jeftino prodali Jurkovićima.
Po promjeni statusa nekretnina, dakle, kad je Općinsko vijeće Čapljina na osnovi Rješenja iz Mostara na zakonit način donijelo Rješenje o promjeni statusa nekretnine koja je s javnog dobra prešla na općinu, u opticaju je bila ideja da se na ovome prostoru urede sportski javni sadržaji s bazenom, tenis terenima, trim stazom i slično te su na predmetnim parcelama izvršeni i određeni radovi uređenja, a sredinom lokacije je bio ostavljen kanal koji je vodu iz dreteljskih vrela odvodio u Neretvu. Međutim, Jurkovići su prije pola godine taj kanal zatrpali. Nakon reagiranja javnosti, Vidić je rekao da je sve regularno, a Jurkovići su, kako bi ‘zamazali’ oči javnosti, dovezli dvadesetak cjevčica kojima bi se, navodno, trebala odvoditi voda iz Bjelava i Dretelja.
Učinjeno je to, kako tvrdi naš izvor, unatoč činjenici što je općinskim propisima regulirano da nije dozvoljeno izvoditi bilo kakve radove u zoni jedan pored crpilišta te je ta zona trebala biti ograđena tvrdom ogradom, glede činjenice što se s tog mjesta vodom snabdijeva cijela Čapljina. Od INICIJATIVNOG ODBORA ČAPLJINSKE NEOVISNE STRANKE smo zamoljeni da o ovome izvijestimo sve mjerodavne institucije ove države, i da po ovome pitanju netko odgovara. Ako sve ovo što iznose nije istina spremni su odgovarati zbog davanja lažnih informacija, a ako se utvrdi točnost njihovih navoda neka odgovaraju oni koji su uradili ovakav kriminal. I na kraju, što drugo nego INICIJATIVNOM ODBORU ČAPLJINSKE NEOVISNE STRANKE poželjeti uspjeh u njihovom nastojanju i da kroz svijetle primjere svoga djelovanja dokažu dosljednost i pravičnost koju u prvim svojim političkim koracima zagovaraju.Ilija Šagolj ( neznase.ba )
Komentari