hamburger-icon

Kliker.info

Cannes : Blijed početak najvećeg festivala u istoriji

Cannes : Blijed početak najvećeg festivala u istoriji

17 Maja
12:25 2007

Šezdeseti canneski festival – u medijima unaprijed najavljivan kao “sudar divova” i “najjači Cannes u povijesti” – počeo je u srijedu na Azurnoj obali projekcijom filma otvaranja, “My Blueberry Night” Kineza Wong Kar-waija. Za otvaranje festivala punog redateljskih zvijezda, direkcija Cannesa odabrala je naslov autora koji doista jest zvijezda posebne vrste. Premda Wong Kar-wai nikad nije bio naročito komercijalan redatelj, a niti miljenik festivalskih žirija, ovaj 48-godišnji Hongkonžanin jedan je od rijetkih, ako ne i posljednji kultni redatelj suvremenog filma. Njegove senzualne, vizualno opčaravajuće melodrame “odjevene” u azijski retro-stil ne samo što su omiljena roba za elitne filmofile i kritičare, nego su s jednakim uspjehom prešle geto art-filma i ukoračile na stranice Voguea i stilističkih magazina. Wong Kar-wai vjerojatno je jedini aktivni filmski režiser koji je podjednako tema akademskih seminara, kao i inspiracija unutrašnjim dekoraterima i “fashion guruima”. Taj i takav Wong Kar-wai – zvan “azijski Godard” – došao je ovdje u Cannes sa svojim prvim filmom na engleskom jeziku, mješavinom melodrame i filma ceste, u kojem glavnu ulogu igra jazz pjevačica Norah Jones. U “My Blueberry Nights” (Mojim noćima borovnice) Jones glumi osamljenu i ostavljenu djevojku koja svaki dan navraća u isti bar u ruskoj četvrti New Yorka, gdje je konobar (Jude Law) časti pitom od borovnice. U času kad shvati da se zaljubljuje, junakinja polazi na “road” pohođenje središnjom Amerikom, gdje od Memphisa do Vegasa radi kao konobarica.Uoči Cannesa mnogi su komentatori naviještali da bi “Noći borovnice” mogle biti vrlo riskantan film za Wonga. Od 2000. i “In the Mood For Love” Wong je snimio samo jednu epizodu u omnibusu i jedan film “2046” – koji je zapravo fusnota prethodnoga. U međuvremenu, razišao se sa svojim snimateljem Christopherom Doyleom, prvi put radi na jeziku i u kulturi koja nije njegova, a k tomu je za glavnu ulogu uzeo lijepu pjevačicu bez glumačkog iskustva. Naposljetku, Wong je uvijek bio redatelj slike sklon radu bez fiksnog scenarija, a ovaj je put morao prihvatiti američki način rada po pisanom skriptu. Sve je to zvučalo kao veliki, možda i preveliki zaokret.Na žalost, sva su se strahovanja i obistinila. “My Blueberry Nights” film je blijede inspiracije, nezanimljiv složenac svega i svačega koji se doima kao da ga je snimio osrednji Wong Kar-waijev imitator. Wong nikad nije bio autor uzorne pripovjedačke arhitektonike, pa je i ovaj put njegov film više niska samonosivih epizoda nego zaokružena cjelina. Ali, bez atmosfere azijskog velegrada i bez snimateljske čarolije Chrisatophera Doylea (camera: Darius Khondji) Wongov film se doima siromašno, filmski neinspirativno i zbrzano. Wongova Amerika sačinjena je od samih općih mjesta kao što su pustinja, cesta, metroi i skromni “dineri”. U Norah Jones Wong je tražio novu glamuroznu divu, zamjenu za Maggie Cheung, ali ona nas još treba uvjeriti da je glumica. Čak je i Ry Cooder s glazbom napravio posao koji se doima kao zbrzan preko vikenda. Rijetke svijetle točke filma su Jude Law i Natalie Portman u izvrsnim epizodama konobara i ovisnice o kocki. “Moje noći borovnice” film je koji će braniti samo najodaniji Wongovi navijači.     (Kliker.info/Jutarnji list)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku