hamburger-icon

Kliker.info

Bolji svijet i mi : Kakve mjere poduzimati u vremenima koja nisu interesantna, već zastrašujuća

Bolji svijet i mi : Kakve mjere poduzimati u vremenima koja nisu interesantna, već zastrašujuća

08 Februara
06:21 2013

Piše : Vuk Bačanović(BH Dani)

Mnogi autori su, u jeku još uvijek trajuće globalne recesije, svoje tekstove počinjali i(li) završavali kineskom poslovicom-kletvom: “Dabogda živio u interesantnim vremenima.” Teško je reći da li se kletva ostvarila i koliko je zanimljivo živjeti u svijetu, regionu i državi sterilnog sivila, iznevjerenih nada, propalih ideala, rješenja koja to nisu, koja se, poput toksične emulzije, u laboratoriji prepunoj ludih naučnika, pretaču iz retorte u retortu da bi se na kraju dobilo ništa!

Ekonomisti su zbunjeni, kao i političari, jer se svijet kojim upravljaju ne ponaša prema njihovim prognozama i predviđanjima. Kako piše jedan od kritičnih ekonomista, Michael Roberts, “globalni bankarski sektor ostaje duboko u mulju skandala, korupcije i lošeg upravljanja. Nastavlja u neispunjavanju svoje navodne svrhe, da, na prvom mjestu, omogući likvidnost i kredite domaćinstvima kako bi ispunila svoje mjesečne potrebe, kao i firmama kako bi mogle isplaćivati plaće i omogućiti rast investicija.”Kakve su u tom pogledu perspektive BiH. U protekloj godini ugašeno je preko 8.000 firmi u BiH, od toga 7.000 samo u Federaciji. Federalni premijer Nermin Nikšić nema nikakvu strategiju zapošljavanja. Poslodavci poručuju da će povećati plate i zaposliti više ljudi kada se smanje nameti, dok premijer uzvraća da prvo otvore nova radna mjesta, pa će i porezi padati. Na kraju poslodavci sebi nekako obezbijede profit, država uzme što joj spada, a radnici najviše ispaštaju. Jedina jasna “perspektiva” vlade je daljnje zaduživanje.

Šta se događa kada se jedna zemlja poput Hrvatske, ponešena na krilima priča o evropskim integracijama, neoliberalnom kapitalizmu i privatnom vlasništvu, počne sve više zaduživati, zanemarujući pri tome razvoj vlastite industrije i proizvodnje, baš kao što to sada radi i Bosna i Hercegovina? Konačni ishod je jasan: rasprodaja po niskim cijenama šuma, voda, cesta, poljoprivrednog zemljišta, nekretnina u vlasništvu države i tako dalje. Definicija prezaduženosti ne zavisi samo od učešća duga u BDP-u nego prvenstveno od strukture i jačine lokalne privrede i industrije. Drugim riječima, ono što mogu podnijeti Njemačka i SAD ne mogu BiH, Hrvatska ili Srbija.Nekada davno Evropska unija, odnosno pridruživanje istoj, bilo je nesumnjiva mjera napretka. Ocjena bilo koga i bilo čega je ovisila o tome u kojoj mjeri je neko ili nešto uistinu “evropsko” i koliko tome teži. Danas, za samu Evropu najcrnji scenarij politologa Daniela S. Hamiltona više nije apokaliptična futurologija, već jedna od najizvjesnijih mogućnosti. Evropa 2020. je prezadužena, nerješivost ekonomske krize erodira kredibilitet evropskih integracija i evropskog modela, otvarajući mjesto vrlo opasnim spekulacijama o samoj prirodi i neophodnosti Unije. Ova Evropa je izgubila svoj udio na globalnom tržištu roba i usluga, klasne podjele u njenim državama sve sve više zaoštravaju, posljednji tragovi države blagostanja se urušavaju zbog nemogućnosti, padom nataliteta prepolovljene, radne snage da izdržava sve stariju populaciju. To je mračna vizija daljnje radničke patnje, smanjenja plata, socijalnih nereda i jačanja ekstremne desnice.

Nekada je evropsko u Bosni i Hercegovini bilo antiteza svemu nacionalističkom, separatističkom i nazadnom. Danas slušamo otvorene prijetnje britanskog premijera o referendumu o izlasku iz EU već 2014, škotskoj nezavisnosti 2016., katalonskom odvajanju od Španije uskoro. Jednom riječju, bolji svijet u koji smo vjerovali, kojeg smo smatrali mogućim i koji je, naizgled bio opipljiv, tu, u komšiluku, odmah preko granice, sada postaje nepostojeći topos: utopija. Šta će se u svim tim procesima dogoditi sa Bosnom i Hercegovinom? Šta će nam donijeti politički zemljotres ukoliko dođe do najavljene reforme Federacije i predstojećom, sve izvjesnijom, smjenom strahovlade Milorada Dodika? Kako će (eventualno) reformirana Federacija sarađivati sa Dodikovim (eventualnim) nasljednicima na banjolučkom tronu i da li će, s obzirom na nepromijenjenu politiku Srbije? Da li će hrvatske elite biti zadovoljne komadom svoga kolača u Federaciji i da li će, u tom smislu, biti bilo kakvog napretka u funkcionisanju zajedničkih institucija BiH?

Odgovori se ne mogu istresti iz rukava, ali je jedno jasno. Politički procesi će se morati analizirati na sasvim novi način nego što je to bilo do sada. Aršini kojima se ocjenjuje “pozitivnost” i “negativnost” nečijih poteza više nisu evroatlantske integracije, već svaki mogući način da se postojeće beznađe prevaziđe, a građanima BiH omogući bolji standard života. Sva analitička predviđanja Daniela S. Hamiltona o Evropi 2020. nisu crna. Postoji i ono o porastu inovativnosti i iznalaženju načina za izlazak iz, naizgled, bezizlaznog ambisa recesije, deflacije i stagnacije. No, zato sve karte moraju biti na stolu. Mediji od poprišta jednih te istih priča, kolopleta naricaljki o tome šta je jedan političar rekao, a drugi mu odgovorio, te o tome kako ćemo slagati različite identitete, moraju postati mjesto – topos (a ne utopija) gdje će se otvoreno i nedogmatično predlagati, raspravljati, promovisati, kritikovati, napadati i braniti sva stanovišta o tome “šta da se radi”, kakve mjere poduzimati u vremenima koja nisu interesantna, već zastrašujuća.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku