Kliker.info

Gospodine Izetbegoviću, drugi je dan Bajrama i, pošto Vam uzurpiramo praznik, bio bi red da o njemu govorimo, ali molim Vas – dozvolite da odmah riješimo jedan problem: jeste li sakrili pismo Baracka Obame, predsjednika SAD-a?
– Pismo sam pročitao i analizirao njegov sadržaj sa savjetnicima iz Kabineta, kao što to redovno činim sa pismima i porukama čiji je sadržaj osobito važan. U pismu nema ničeg što bi trebalo skrivati. Radončićeve tvrdnje o "sakrivanju" pisma su djetinjarije koje ga prikazuju u pravom svjetlu pred ozbiljnim čitaocima, jedno jeftino dodvoravanje koje je sigurno zasmijalo i Amerikance.

A u pismu piše?
– Predsjednik Obama je iznio poznate i više puta ponovljene stavove Sjedinjenih Američkih Država o riziku prihvatanja aplikacije Palestine za prijem u članstvo u Ujedinjenim nacijama. Sva razlika između njegovog i mog viđenja rješenja je u načinu rješavanja problema. Cilj je isti – dvije države, Izrael i Palestina, koje žive u miru.

Odluka je Komšićeva
SAD cijene da bi prihvatanje aplikacije dovelo u pitanje nastavak mirovnih pregovora, dok većina zemalja članica UN-a vjeruju da bi prijem Palestine u UN poslao snažnu, osvješćujuću poruku Izraelu i na taj način upravo pomogao da se rješenje problema na Bliskom istoku konačno pronađe. Siguran sam da ogromna većina Bosanaca i Hercegovaca razmišlja i osjeća ovako, i da očekuje od nas u Predsjedništvu BiH da nakon višedecenijske patnje Palestinaca podržimo njihova legitimna prava.

Vaš stav o palestinskom pitanju je poznat i mora se priznati da je principijelan, no Vi ste jedan od tri člana Predsjedništva BiH – kako će glasati naša zemlja u UN-u?
– Ustav kaže da će Predsjedništvo nastojati sve svoje odluke iz domena vanjske politike donositi konsenzusom, odnosno odlukom dva člana Predsjedništva ukoliko takva nastojanja ostanu bez rezultata. Poznat je stav Nebojše Radmanovića, preostaje da vidimo kako će se opredijeliti Željko Komšić. Ukoliko bi Komšić podržao Palestince, Radmanović bi mogao uložiti veto na odluku Predsjedništva i tražiti izjašnjavanje Narodne skupštine RS-a sa obrazloženjem da je ovim priznanjem ugrožen vitalni interes Republike Srpske. To bi zaista bila apsurdna tvrdnja i neuvjerljiva izlika za glas protiv Palestine!

Kada je Mevlid Jašarević zapucao na Ambasadu SAD-a, prva domaća reakcija osude tog terorističkog ataka stigla je iz Vašeg kabineta, a odmah potom reagirao je predsjednik SDA: ako se ne varam Vi ste Jašarevićeve pucnje nazvali pucnjima u BiH. Zašto?
– Pucanj na ambasadu zemlje koja je zaustavila rat i pokolje u Bosni i Hercegovini, a zatim uložila ogromne napore i ogromna finansijska sredstva da ovu zemlju normalizira i oporavi, da je provede kroz neophodne integracijske procese, jeste pucanj u naš opstanak i oporavak. To je zločinački akt koji obeshrabruje prijatelje, a ohrabruje neprijatelje.

Prof. dr. Rešid Hafizović je još novembra 2006. pisao da vehabije dolaze po našu djecu. U bajramskom broju Oslobođenja profesor Hafizović kaže da sada vehabije dolaze po tapiju na BiH, pozivajući vlasti naše zemlje na širu akciju i upozoravajući da je Jašarević zapravo bio tek probni balon, da tako kažem. Imaju li naše sigurnosne službe snage da dobiju ovu bitku?
– Imaju, odnosno dobit će sve šta treba kako bi stekli takvu snagu. U svakom zlu ima i nekog dobra. Zločin u Sarajevu će nas natjerati da se suočimo sa neprijatnom istinom i da reagujemo jačanjem države i širokom društvenom akcijom dok nije kasno. Borba protiv terorizma mora postati našim najvažnijim prioritetom. U najkraćem roku moramo osigurati sve zakonske pretpostavke, ljudske i materijalnotehničke resurse kako bi unaprijedili sigurnosni sistem. Zlo koje se desilo pred američkom ambasadom u Sarajevu, zlo koje se desilo pred Policijskom stanicom u Bugojnu, zlo koje je učinio mladić kada je ubio prijatelja selefiju samo zato što mu nije dao kćer od 12 godina za suprugu, sve je to jedno te isto zlo, ista devijacija koja od svjetla pravi mrak, koja vjeru samilosti pretvara u nasilje. Država, vjerska zajednica i akademska zajednica moraju raditi koordinirano.

I sama sam bezbroj puta spočitavala Islamskoj zajednici, napose njenom vrhu, nespremnost da se suoči sa ovim problemom. Očekujete li Vi drugačiji angažman IZ-a BiH na ovom problemu?
– Po intenzivnim, skoro svakodnevnim javnim porukama reisululeme reklo bi se da je do takvog angažmana već došlo. Islamska zajednica mora biti aktivan čuvar našeg vjerskog naslijeđa i naći način da se bori protiv interpretacija i zloupotreba islama koje mogu razultirati nasiljem ili terorizmom. Vjerovatno će takva intenzivna aktivnost i unutar zajednice koju nazivamo vehabijskom dovesti do osvješćenja i razdvajanja na muslimane koji samo bukvalno prate sunet posljednjeg Božijeg Poslanika, ali nisu nasilnici, i na one koji jesu spremni na nasilje. Ovi drugi će sigurno ostati u manjini. I, ukoliko ne budu poštovali Ustav i zakone ove zemlje, dobit će jasan i odlučan odgovor države. Vildana Selimbegović (Oslobođenje)