Kliker.info

Gotovo jedinstvena ocjena brojnih  američkih književnih kritičara koji su se oglasili nakon nedavno objavljene knjige  Dr. Amre Šabic-El-Rayess, ugledne profesorice sa Columbia Univerziteta u New Yortku , da je istinita , šokantna i poučna životna priča pod naslovom “Mačka kojoj nikad nisam dala ime:  ” (The Cat I Never Named: A True Story of Love, War, and Survival)     trebala biti duža,   te da je , zbog svojih jedinstvenih poruka  toplo preporučuju svim američkim univerzitetima .

Zbog toga i ne treba da čudi što je istinita priča o ljubavi, ratu i preživljavanju,  napisana na 400 stranica,  u rekordnom roku roku postala bestseller na Amazon-u  čime na najbolji način promoviše istinu o ratu u  Bosni i Hercegovini .

U  najavi intervjua za Kliker .info u kojem rođena Biščanka sa američkom adresom između ostalog govori i o tome zašto i kada je odlučila da ispriča svoju životnu priču , paralelama sa današnjom Amerikom , svom adnosu prema matičnoj domovini, New Yorku, te aktuelnoj migrantskoj krizi u Bihaću, na molbu naših brojnih čitalaca,  objavljujemo i linkove  na kojima Bosanci i Hercegovci širom svijeta mogu naručiti knjigu sa besplatnom isporukom. https://www.amazon.com/Cat-Never-Named-Story-Survival/dp/1547604530/ref=sr_1_1?dchild=1&keywords=the+cat+i+never+named&qid=1601860351&sr=8-1

Kliker :  Sada kada je  Vaša životna priča  već uveliko među čitaocima na svim kontinentima možete li nam ukratko reci Vaša saznanja o reakcijama onih koji su knjigu pročitali?

Amra  Šabić-El-Rayess: Reakcije su zaista izuzetno pozitivne i ja sam duboko dirnuta naročito načinom na koji su književni kritičari reagirali na moju knjigu. Od toga da je klasificiraju “Nezaboravnom” do toga da je preporucuju kao “Neizostavnu za sve biblioteke” u SAD-u.

Kada sam pisala knjigu, nisam ni pomišljala na to kakve će reakcije biti nego sam željela priču koja je u meni godinama čekala jednostavno staviti na papir i ispričati šta nam se desilo u BiH, kakav genocid i tortura su bile klasične crte mog života kao i Bosanske i Bošnjakinje, a i 16-to godišnje djevojčice u okruženom Bihaću čija su ljubav prije rata bile matematika, fizika, pisanje i odbojka.

Pored ovih književnih kritika koje su nevjerovatno ohrabrujuće i koje svaki dan pristižu dolaze i mnoge druge reakcije od onih koji su pročitali knjigu. Mnoge su jako emotivne.

Kliker: Pretpostavljamo da najviše čestitki stiže iz matične domovine, tačnije iz Bihaća i Unsko- sanskog kantona, gdje je uostalom knjiga i  nastajala.

Amra Šabić-El-Rayess: Dolaze sa svih strana. Naravno moji Bišćani i Bišćanke kao i svi moji Krajišnici su fantastična podrška. Hvala im svima na tome. Ovo nije samo moja knjiga i moja priča, nego priča sviju nas.

Pored reakcija iz BiH, naravno dolaze i mnoge reakcije od naše dijaspore od Australije do Austrije, ali i onih koji nemaju direktnu vezu sa BiH. Knjigu sam ciljano napisala na način da zaintrigira i čitaoce koji nemaju bilo kakvo znanje o nama i našoj ratnoj patnji i mnogi je kupuju jer je vec bestseller na Amazon-u.

Najčešci komentar koji dobijam je da su mislili pročitati par stranica a da je vec 2-3 ujutro i nisu mogli prestati dok nisu knjigu završili. Čak mi se javio i jedan bivši američki pilot koji želi da njegovim sadašnjim studentima održim predavanje o genocidu nad Bošnjacima.

Kliker: Pripremajući se za ovaj razgovor primjetili smo da je ” Mačka ” na Amazonovoj listi bestseller-a. Jeste li se nadali ovako velikom uspjehu na samom početku puta?

Amra Šabić-El-Rayess: Zaista nisam imala bilo kakva očekivanja osim da sam željela da dočaram istinu i emocije, da kada neko uzme knjigu u ruke da ne može da stane dok ne dođe do zadnje stranice. Prije neki dan sam dobila poruku od jednog kritičara koji je rekao da bi samo želio da je knjiga bila duža iako je knjiga već puno duža nego što je trebala biti.

Ima blizu 400 stranica, ali mislim da svi oni koji je čitaju – bilo da su vezani za BiH ili ne – osjećaju emocije i scene koje sam željela dočarati onako kako sam ih ja doživjela i zbog toga je vrlo brzo pročitaju.

I književni kritiari komentarišu da ih knjiga ostavlja emotivno pogođene i ne mogu da je zaborave i mislim da je to razlog zašto je knjiga u startu uspjela. Ja još cekam svoje knjige koje želim potpisati i poslati bližim članovima familije i prijateljima jer se knjiga jako brzo prodaje pa prednost dajem onima koji je naručuju. Već prvi dan je bila na Amazon-u rasprodana, ali je sada ponovo dostupna.

Kliker : Prijatelji i dobri poznavaoci Amre  Šabić-El-Rayess  kažu da je za nju  samo nebo granica i da ništa ne radite bez dobrog motiva i cilja.  Zbog toga Vas i pitamo šta je bio osnovni motiv za pisanje ove knjige. Neposredno prije izlaska negdje smo pročitali  izjavu da ste morali nešto poduzeti  kako bi se mlade generacije obrazovale na temu mržnje i diskriminacije.

Na šta ste konkretno mislili?

Amra  Šabić El-Rayess:  Imam dvije kćerke koje su  nadarena djeca rođene u Njujorku. Obje su preskočile godinu matematike u svojoj školi koju pohađaju. Bave se raznim aktivnostima, od umjetnosti do robotike. Međutim, bez obzira na sve to kakva su primjerna djeca moja mlađa kćerka me je jedne prilike, prije nekoliko godina, pitala: “Mama šta će se desiti ako e tebe i tatu neko odvede jer smo muslimani i mi ostanemo same?”

To me je presjeklo i podsjetilo na predratne dane u BiH kada sam se nadala da sve ružne stvari koje su se dešavale tada neće postati naša realnost – a onda su najgore noćne more postale naša svakodnevnica. Znači ovo pitanje od strane moje kćerke je imalo ključni uticaj na mene kao roditelja, ali i kao akademika jer sam shvatila da pored svog rada u SAD-u i širom svijeta na polju obrazovanja nisam ispričala svoju ličnu priču koja u sebi nosi mnoge lekcije za mlade u Americi, a i širom svijeta.  

Kliker :  U mnoštvu intervju koji ste ovih dana dali američkim medijima izdvaja se čini nam se  onaj Vašoj matiČnoj kući, Univerzitetu Columbia jer se u njemu  potencira paralela između knjige  i aktuelnne situacije i prilika u SAD. Pored toga čuvena Columbia preporučuje knjigu i bibliotekama ostalih američkih univerziteta što je čini nam se vanserijski momenat.

Amra  Šabić El-Rayess: Da, hvala vam na tome. Naravno nisam to očekivala, ali je knjiga zaista od jedne velike i poučne vrijednosti za mlade ovdje i u ovom momentu u SAD-u i  prvenstveno zbog toga je uslijedila reakcija  institucije na kojoj radim kao profesor.

Mislim da kroz moju priču svima koji knjigu pročitaju je vrlo lako vidjeti paralele izmedju onoga što se je nama desilo i svega što se dešava danas u SAD-u. Naravno, prije dvije godine kada sam počela sa pisanjem nisam znala da ćemo se naći u ovom trenutku sa ovakvim problemima u SAD-u, ali se je ispostavilo, nažalost, da sam bila u pravu.

Zahvalna sam Columbia-i na podršci i mislim da se jednostavno radi o priči koja moćno dira srca svih i svakog inspiriše da se zapita ne samo gdje to idemo kao država nego i šta možemo uraditi  da učinimo i svoje i tuđe živote boljim.

Kliker: Prateći aktuelne događaje i trendove poput nemira, demonstracija, rasizma, islamofobije, populizma, totalno polarizovane političke scene i društva i tome slično, mnogi se sa zebnjom pitaju kakva je budućnost Amerike jer ih ovi znakovi pored puta neodoljivo podsječaju na dešavanja u bivšoj Jugoslaviji. 

Kakve su Vaše prognoze i pribojava te li se za budućnost Vaše nove domovine ?

Amra  Šabić El-Rayess :  Da naravno, kao što sam vec spomenula, ja sam već par godina zabrinuta porastom mržnje – svih oblika mržnje – u SAD-u zbog čega je i Mačka kojoj Nikad Nisam Dala Ime i napisana, da služi kao upozorenje. Prije par dana izašao je moj čclanak napisan za Al Jazeera-inu englesku platformu i preporučujem ga vašim čitaocima jer je izabran kao jedan od 5 najboljih pisanih mišljenja međunarodno za prošlu sedmicu, a mislim da je već i preveden i na bosanski.

Taj članak opisuje paralele izmedju islamofobije kao primarne motivacije za genocid nad Bošnjacima u BiH i rasizma ovdje u SAD-u. Ja lično mislim da će doći do većeg nasilja u SAD-u dok se ne riješi pitanje ko će biti naredni predsjednik SAD-a, a kako će se problem porasta u nasilju riješiti ovisiće također od toga ko će biti naredni domaćin  Bijele kuće  i koliko dugo ćemo čekati na potvrdu rezultata izbora u novembru.  

Kliker: U kontekstu prethodnog pitanja šta preporučujete Amerikancima bosansko-hercegovačkoh porijekla. Ovo Vas pitam jer slovite za vrlo otvorenu osobu koju bije glas prave Bosanke čiji je i svaki lični  angažman usko povezan sa Bosnom  i Hercegovinom?

Amra  Šabić El-Rayess: Zahvalna sam svojim divnim roditeljima koji su me odgojili da budem i direktna i iskrena, a i da pomognem kada mogu. Moja Mama i danas živi sa mnom, a moj rahmetli Tata nažalost nije više s nama, ali su me obadvoje naučili da gajim izuzetnu ljubav i poštovanje za to odakle sam pa stoga i moja velika ljubav prema BiH.

Mislim da je potrebno da se bolje uvežemo i kolektivno ojačamo svoj glas u SAD-u kao dijaspora. Mogli bi postati značajna grupa sa utjecajem na to ko se bira u političke redove ovdje u SAD-u, ali se obično lokalno organiziramo u manje grupe i nemamo jaku kolektivnu jedinicu da se usaglasimo kako da politički djelujemo. Ja se ipak  nadam kako budemo rasli i postajali značajniji u SAD da ćemo i na taj nacin dokazati svoj značaj i postići prominentniji politički status za nas kao dijasporu, ali i za BiH.  

Kliker: Nakon Bihaća gdje ste preživjeli trogodišnju opsadu došli ste u New York koji je preživio najprije 11. septembar, a evo sada i pandemiju korona virusa. Hoće li  se ovaj grad a potom i cijela Amerika znati izboriti i sa izazovima nakon 03. novembra?

Amra Šabić El-Rayess: Sve bude i prođe. Sebi sam uvijek u ratu, u najtežim trenutcima govorila da svaki dan koji prođe znači da smo jedan dan bliže kraju rata. Eto sami ste naveli, prošla sam kroz rat, preživjela 11-ti septembar i to radeci na Wall Street-u za Goldman Sachs. Trebala sam biti i na avionu tog jutra. Ukratko, sigurna da će i ovo proći. Imam dosta prijatelja koji su u polju medicine i koji intenzivno rade na rješenjima od liječenja do vakcine za COVID19. Mislim da će grad koji nikad ne spava preživjeti i ovu krizu, ali trebaće par godina da se vrati na ono što je nekad bio. Ono sto će biti teže riješiti je pitanje dugoročnog statusa SAD-a globalno kao jedne vodeće sile jer je imidž SAD-a značajno i praktično oskrnavljen u zadnjih nekoliko godina.

Kliker: Samo nekoliko dana kasnije su i lokalni izbori u BiH pa nas interesuje Vaša poruka glasačima u domovini. U ovom kontekstu  podsjećamo  na  ne tako davnu datu izjavu da je nefunkcionalnom Bosnom lakše vladati. 

Amra  Šabić El-Rayess:   Kao moja poruka dovoljno je da naš narod podsjetim na činjenicu da svaki dan u masovnim brojevima odlaze mladi iz BiH. Država u kojoj mladi ne vide budućnost je najgora ocjena za lokalne i sadašnje političare u BiH. Narodu je dosta lopova i onih koji svoje džepove pune dok se obični ljudi bore za opstanak.

Evo daću vam za primjer lično da ja trenutno pomažem u liječenju jednog našeg mladog tate koji je bio borac u toku rata, a kojem BiH ne može obezbijediti liječenje od raka jer naša država nije sposobna da financijski osigura lijekove koji su njemu potrebni.

Ja sam na sebe lično preuzela da spasim tu osobu jer se radi o nekom koga lično znam i kome sam organizirala liječenje u Hrvatskoj, u Zagrebu.

Sve vam to govori da naša država nije u stanju obezbijediti lijekove i liječenje osobi koja se borila za opstanak BiH. Ovo prvo put dijelim javno i to samo kao primjer kako se na nefunkcionalost kod nas nailazi na svakom koraku.

Ja se nadam da je naš narod svjestan da svojim glasovima kroji budućnost BiH.

Kliker: I na kraju jedno pitanje koje jednostavno moramo postaviti. Vaš grad u kojem ste rođeni i cijeli Unsko-sanski kanton je i zbog nefunkcionalne države pod svojevrsnom opsadom izbjeglica i migranata koji žerle u Evropu a silom prilika se zadržavaju na pomenutom području. Interesuje nas vaše mišljenje o tome da se u javnosti formirala slika koja kaže da su Krajišnici zaboravili preživčljenu golgotu o kojoj  govori i vaša knjiga.

Amra Šabić-El-Rayess:      Mislim da Krajišnici nisu zaboravili svoju golgotu nego da su umorni od rata, od poslijeratne korupcije, od odlijeva mladih iz regije, od očekivanja u ovom slučaju da rješavaju problem nacionalnog i međunarodnog karaktera na lokalnom nivou. Vrlo čest komentar koji ja dobijem u Bihaću, nažalost, je da “Sarajevo ne interesuje Bihać i Krajina.” Ne znam koliko istine u tome ima, ali mislim da iz takvih emocija proizlaze poteskoće konstruktivnog riješenja migrantske krize. Bihać smatra da ga Sarajevo treba rješavati, a Sarajevo smatra da je to lokalni problem.

Ono što ja znam je da kada sam zadnji put bila u Bihaću postojao je problem sa obezbjeđivanjem osnovnih namirnica za prehranu i za higijenu vecinom mladih ljudi koji su se u zelji da pređu granicu prema Hrvatskoj našli u Bihaću. Mnogi su se kupali u Uni jer nisu imali druge opcije.

Nažalost, naša država koja kao što sam rekla ne brine o onima koji su život rizikovali za nju, nije našla rješenje za migrantsku krizu, a smatram da je neko permanentnije rješenje trebalo potražiti kroz pregovore sa Evropskom unijom jer migrantska kriza ovakvog tipa nije samo problem Krajine niti problem BiH nego i cijele EU.

U svakom slučaju slažem se s vama da je ovo značajan problem koji treba da se riješi i već planiram jedno istraživanje za koje se nadam da ću moći odraditi nakon ove pandemije, upravo na području Bihaća i Krajine, pa kada to obavim  možemo nastaviti našu konverzaciju na tu temu.

Halil Šetka (Kliker.info)