Kliker.info

Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković boravio je krajem prošlog mjeseca u službenoj posjeti Slovačkoj Republici, na poziv Ministarstva vanjskih i evropskih poslova Slovačke Republike.

Tokom posjete, ministar Konaković se sastao s ministrom vanjskih i evropskih poslova Slovačke Republike Jurajem Blanárom. U razgovorima je istaknuto da Bosna i Hercegovina i Slovačka Republika njeguju prijateljske i partnerske odnose bez otvorenih pitanja, te da postoji značajan prostor za unapređenje ekonomske saradnje, investicija i trgovinske razmjene.

Povodom ove posjete, a nakon što su se utisci “slegli”, za portal Radiosarajevo.ba govori ambasador Slovačke Republike u BiH Roman Hlobeň. Razgovarali smo o bilateralnim odnosima dvije zemlje, evropskom putu BiH i izazovima koji stoje pred nama, nedavnoj deeskalaciji, predstojećoj posjeti predsjednika Republike Slovačke BiH, ali i o Srebrenici te čvrstom slovačkom stavu u vezi s negiranjem genocida, kao i o drugim temama.

Radiosarajevo.ba: Uvaženi ambasadore Hlobeň, kako vidite bilateralne odnose naše dvije zemlje?

Hlobeň: Naši odnosi su prijateljski, otvoreni i, što je najvažnije, u dobrom zamahu. Zvanična posjeta ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića Bratislavi u oktobru 2025. bila je vrlo uspješna; potvrdila je da možemo brzo prelaziti s dobrih namjera na konkretne dogovore i radne kanale. U takvoj klimi povjerenja mnogo je lakše razvijati i politiku, i ekonomiju, i kontakte među ljudima. Naše bilateralne odnose posmatramo kao spoj tri ključna elementa: jačanja političko-diplomatske saradnje, dinamičnijeg ekonomskog povezivanja i bogatog kulturno-akademskog prometa ljudi i ideja. To je smjer u kojem želimo ići – više sadržaja, više prilika i više povjerenja između Slovačke i Bosne i Hercegovine.

Politički i institucionalno, stojimo uz otvaranje rezidentne Ambasade BiH u Bratislavi. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine već je donijelo odluku, Slovačka je dala agrément i iskreno se nadamo da će preostali unutrašnji koraci u BiH uskoro biti završeni. Naša strana planira uskoro otvoriti počasni konzulat u Banjoj Luci, jedan već imamo u Međugorju. To je praktičan most za biznis, za kulturne veze i, što nije manje važno, za konzularnu pomoć sve većem broju Slovaka koji posjećuju Bosnu i Hercegovinu. Naše zemlje udaljene su tek oko osam sati vožnje automobilom, što prirodno traži sve intenzivnije veze.

Radiosarajevo.ba: U kojim pravcima bi se ovi odnosi mogli razvijati?

Hlobeň: Ekonomski gledano, želimo ići dalje od već uspješnih priča, poput investicije SHP Celexa u Banjoj Luci. Zato u ambasadi jačamo kapacitete i angažovali smo ekonomskog diplomatu zaduženog da stručno pomaže kompanijama s obje strane, od prvog sastanka do ulaska na tržište. Vidimo potencijal u obnovljivim izvorima energije, turizmu i ugostiteljstvu, preradi hrane i drveta, kreativnim industrijama i IT-u. Naša je ambicija da uz pomoć ambasade i poslovnih udruženja pokrenemo više B2B susreta, poslovnih foruma i misija. Što više direktnih kontakata, to više dogovora i poslova.

Kultura i obrazovanje naš su brzi put do boljeg razumijevanja. Naša ambasada redovno donosi slovačke filmove, muziku, kulturu i gastronomiju u saradnji s partnerima širom zemlje. Istovremeno se širi i akademska saradnja. Razmjene studenata i nastavnika, stipendije za studente, zajedničke radionice, gostujuća predavanja i istraživački projekti. To nisu dodatne teme, nego osnova dugoročne bliskosti, mladi ljudi koji se upoznaju danas, sutra stvaraju prilike, pokreću zajedničke projekte i grade poslove.

Sve više vaših građana radi, studira i živi u Slovačkoj te gradi porodične i profesionalne veze. To su činjenice, to su naši statistički podaci. Nositelji pasoša Bosne i Hercegovine u Slovačkoj spadaju među najuspješnije integrisane zajednice u našoj zemlji: vrijedni, poduzetni i vidljivi u mnogim sektorima. To je svakodnevna, ljudska dimenzija naših odnosa koja nas posebno raduje. Mnogi od njih me zaustavljaju na različitim lokacijama i kažu mi da se kod nas osjećaju kao kod kuće i drago mi je da to čujem, jer i mi Slovaci se osjećamo u Bosni i Hercegovini kao kod naše kuće.

Napokon, imamo i vrlo praktičnu bezbjednosnu saradnju. Snažno pozdravljamo produženje mandata EUFOR-a Althea; Slovačka ostaje čvrsto posvećena sigurnosti BiH i regiona. Danas učestvujemo sa 54 pripadnika i činimo osmi najveći kontingent u misiji, uz kontinuirano prisustvo u Bosni i Hercegovini od samog početka. Tu ćemo ostati dosljedni: mir, sigurnost i funkcionalne institucije najbolja su politička i društvena “infrastruktura” za sve druge oblike saradnje.

Radiosarajevo.ba: Uvaženi ambasadore, ovih dana u posjeti Bosni i Hercegovini boravila je predsjednica Europske komisije (EU) Ursula von der Leyen, poklonivši se žrtvama Srebrenice, uz poruku da će EU uvijek pamtiti najstrašnijeg zločina u Europi poslije Drugog svjetskog rata. Ministar vanjskih poslova Vaše zemlje Juraj Blanár boravio je u Srebrenici 11. jula. Što za Slovačku znači sjećanje na 30. godišnjicu genocid u Srebrenici?

Hlobeň: Za Slovačku, 30. godišnjica genocida u Srebrenici predstavlja ozbiljan podsjetnik na stalnu obavezu i konzistentno poštovanje međunarodnog prava: očuvanje istine, zaštitu dostojanstva svakog čovjeka te izgradnju mira i povjerenja. Zato je ministar vanjskih i evropskih poslova Slovačke Republike Juraj Blanár, 11. jula došao u Potočare s vrlo jasnom namjerom potvrditi jasan i čvrst stav Slovačke: poštujemo presude međunarodnih i domaćih sudova, odajemo počast svim žrtvama i izražavamo solidarnost s njihovim porodicama.

Sjećanje na genocid u Srebrenici i također sjećanje na sve zločine na prostoru Bosne i Hercegovine nas obavezuje i danas i sutra; moramo to sačuvati i prenijeti mladima na dostojanstven način.

Zbog toga stojimo uz inicijative koje čuvaju činjenice i olakšavaju učenje. Kroz Slovak Challenge Fund i SlovakAid podržali smo sarajevski Muzej zločina protiv čovječnosti i genocida, odnosno digitalizaciju svjedočanstva i građu o najbolnijim događajima novije povijesti ovog prostora, kako bi činjenice bile nadohvat ruke novim generacijama i ljudima iz cijelog svijeta.

Isto važi za našu saradnju sa Centrom za postkonfliktna istraživanja. Podržali smo svaki njihov “PEACE Festival” jer povezuje mlade iz različitih sredina, gradi povjerenje i rađa nova prijateljstva. Ova važna organizacija organizuje i Srebrenica Youth School, a podrškom njihovom radu potvrđujemo i tu ključnu obrazovnu dimenziju zasnovanu na činjenicama i empatiji.

Malo je poznato, ali slovačka solidarnost prema Bosni i Hercegovini bila je snažna već tokom rata. Da se ne zaboravi, jedan od najznačajnijih doprinosa slovačkog inženjerijskog vojnog bataljona u misiji UNPROFOR-a bila je izgradnja pontonskog “Mosta života”. Njime su 1993–1995. otvorili koridor za kretanje ljudi i masovan prijevoz robe prema Sarajevu koje je bilo pod opsadom; hiljade vozila s humanitarnom pomoći stizale su tim putem, što je neprocjenjivo doprinijelo opstanku građana.

Naravno, naša solidarnost se nastavila i dalje od humanitarne pomoći i privatnih donacija, preko političke podrške, pa sve do kulture koja je kod nas podizala svijest. U tom nizu je i kompozicija “Plesovi iz Bosne” (Tance z Bosny) slovačkog autora Vladimira Bokesa, koji, nažalost, više nije među nama, u kojoj je jedan dio simbolično posvećen Srebrenici: tihi naklon žrtvama i podsjetnik nama ostalima.

U Slovačkoj je ova tema osjetljiva i doživljava se solidarno. Naš zaključak je jednostavan: poštovati prošlost i istinu, a istovremeno gledati naprijed, prema evropskoj budućnosti cijelog regiona, posebno Bosne i Hercegovine u kojoj mladi ne nasljeđuju različite podjele, nego prilike. Slovačka će na tom putu biti uz vas, riječju i djelom.

Radiosarajevo.ba: Kako Republika Slovačka gleda na pojave revizionizma i otvorenog negiranja srebreničkog genocida, posebice u kontekstu potrebe izgradnje mira i stabilnosti u BiH?

Hlobeň: Kratko i jasno: negiranje i relativizacija genocida, koji je nesporno potvrđen međunarodnim i domaćim sudskim presudama, za nas su neprihvatljivi i tačka. Nema tu diskusije.

Mir i stabilnost ne grade se zaboravom, nego priznanjem i pravdom, ali i zajedničkim radom kroz dijalog i konsenzus ili ako želite kompromis. Ako se neko ne slaže sa time, neka kaže šta predlaže?

Ne vjerujem da je moguće napredovati kroz mržnju, bez komunikacije, bez dogovora. To ne važi samo za Bosnu i Hercegovinu. EU ne bi nikad postojala bez toga, o čemu sa Vama pričam. Moramo poštovati jedni druge i moramo se slušati.

Od svih političkih lidera očekujemo odgovornost u javnom govoru i konstruktivan pristup; od institucija – vladavinu prava; a od nas, partnera – konkretnu podršku programima koji u svakodnevnom životu grade povjerenje. Znamo da se društva oporavljaju kroz dijalog i znanje. Zato podržavamo inicijative usmjerene na mlade i obrazovanje, jer u učionici različitosti prestaju biti prijetnja i postaju snaga.

Lično smatram da naša podrška mladima ima najviše smisla. Do sada smo podržali tri izdanja “Muzičkog kampa za mlade virtuoze”, koji okuplja talentovane učenika iz cijele Bosne i Hercegovine i završava koncertima mladih solista i orkestra. Svake godine vidim mlade iz cijele zemlje, iz oba entiteta, kako zajedno rade, vježbaju i pripremaju zajednički nastup, to je najjasnija poruka političarima od ovih mladih ljudi: žele biti zajedno, poštuju se i vole, i žele da upravo tako izgleda budućnost njihove zemlje.

Kompletan intervju pročitajte OVDJE.