Andrunu 13 godina zatvora za zločine u logoru Gabela
Sud BiH je osudio Nikolu Andruna, bivšeg zamjenika upravnika logora Gabela kod Čapljine, na 13 godina zatvora za zločine protiv civilnog stanovništva. Sud Bosne i Hercegovine proglasio je Nikolu Andruna krivim za zločine počinjene nad civilnim stanovništvom tokom 1993. godine u logoru Gabela kod Čapljine. Andrun je osuđen na 13 godina zatvora, u koji se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od novembra 2005. godine, kada je uhapšen. Sudsko vijeće je prihvatilo sedam od 13 tačaka optužnice kojima se Andrun, kao bivši zamjenik upravnika logora, teretio za ubijanje i saučestvovanje u ubistvima zatvorenih civila, te mučenju i nečovječno postupanju prema njima, pri čemu je koristio mjere zastrašivanja i terora.
Navedeni zločini su počinjeni tokom 1993. godine, u jeku sukoba između jedinica Armije Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Sudsko vijeće je ustanovilo da je Andrun kriv zato što je 2. oktobra 1993. godine iz logora Gabela izveo zatvorenika Enesa Bratića, odveo ga u policijsku stanicu u Čapljini gdje su ga Vlado Rajić, isljednik Policijske postaje Čapljina i Marinko Marić, isljednik Sigurnosne informativne službe (SIS) udarali. Marić je ovom Bošnjaku zavrnuo prst na ruci pri čemu ga je slomio. Nakon toga je ušao Andrun i udario Bratića čizmom ispod srca, te su ga nastavili tući čitavu noć. Enes Bratić se pojavio kao svjedok na suđenju Nikoli Andrunu 4. septembra i govorio o mučenju koje je preživio. Njegov iskaz je, prema riječima Dragomira Vukoje, predsjedavajući Sudskog vijeće, bio vrlo ubjedljiv. Andrun je osuđen i jer je u oktobru 1993. godine, nakon što je zatvorenik Alija Šuta odbio izvesti zatvorenika Aliju Čolakovića, zajedno sa drugim pripadnicima HVO-a ušao u Hangar III, jedan od hangara u logoru Gabela, gdje je više njih nogama udaralo Čolakovica zbog čega se onesvjestio. Posmrtni ostaci ovog zatvorenika pronađeni su 1998. godine u grobnici Tasovčići. Svjedočenje Eldina Vujinovića i Alije Šute o odvođenju Alije Čolakovića bili su dovoljno ubjedljivi prema mišljenju Suda, dok Odbrana nije imala dovoljno dokaza do pobije ovu činjenicu iznešenu u optužnici. Andrun je također proglašen krivim za zlostavljanje zatvorenika Mirsada Omanovića koji je o onom što je preživio govorio 28. septembra pred Sudom BiH. Sudija Vukoje je je kazao kako je iskaz ovog svjedoka bio «vrlo precizan».
U julu 1993. godine Andrun je izveo iz logora više zatvorenika, između kojih i Džemala Topića, da beru iglice od borova i žireve. Topića je potom predao grupi vojnika HVO-a koji su ga udarali crijevom od protivpožarnog aparata dok nije izgubio svijest. Andrun je stajao sa strane i posmatrao ovo mučenje. O ovom događaju svjedočila su Džemal Topić i Kemal Balavac. U septembru 1993. godine Andrun je iz logora Gabela izveo više zatvorenika, te im naredio da golim rukama čupaju draču da bi ih potom pripadnici Antiterorističke grupe HVO-a «Ludvig Pavlović» udarali krampom po leđima. U augustu 1993. godine Andrun je iz logora izveo Selima Gagulu i odveo do kapije ispred zgrade Uprave gdje su ga istukli pripadnici HVO-a, dok je Andrun posmatrao. Andrun je kriv i zato što je u namjeri da spriječi Međunarodni Crveni krst da izvrši popis zatvorenih civila u logoru Gabela, skupinu Bošnjaka odveo u logor «Silos» kraj Čapljine kako ne bi bili evidentirani.
Sudsko vijeće je Andruna oslobodilo krivnje po šest tačaka optužnice. Andrun je proglašen nevinim za ubistvo nekadašnjeg učitelja Himzije Dizdara, koji je izveden iz logora i ubijen, a tijelo mu je pronađeno 1996. godine sa prostrelnom ranom na glavi. Kao olakšavajuće okolnosti prilikom izricanja presude Sudsko vijeće je navelo činjenicu da je Andrun porodični čovjek, te da je, po izjavama nekih svjedoka, pomagao pojedinim Bošnjacima koji su bili zatvoreni u logoru. Za Sudsko vijeće otežavajuće okolnosti bile su što je dokazano da je on bio zamjenik upravnika logora, te da je u tom perioda izvršio brojna krivična djela. Vesan Tančica, tužiteljica Tužilaštva BiH, kazala je kako nije zadovoljna visinom presude, te je najavila ulaganje žalbe. Presudom je nezadovoljna i Odbrana. «Kazna je prevelika jer svjedoci Odbrane, kojih je bilo 27, ali i neki svjedoci Tužilaštva nisu potvrdili da je Andrun bio zamjenik upravnika logora Gabela», kazao Hamdo Kulenović, branitelj osuđenog. Članovi porodice među kojima sin, kćerka, supruga i otac Nikole Andruna, bili su vidno potreseni visinom izrečene presude, te su odbili davati bilo kakve komentare za javnost. Izricanju su prisustvovali i neki od bivših zatvorenika logora Gabela koji su nezadovoljni visinom kazne te su osudili rad Suda. «Ovo je lakrdija a ne suđenje! Ne vjerujem više ni sudu ni državi», kazao je jedan od njih ne želeći se predstaviti. Suđenje Andrunu je počelo u junu ove godine. Ovo je prva presuda koju je Sud BiH donio za zločine počinjene u logoru Gabela u Hercegovini. Pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) trenutno se vodi proces protiv Jadranka Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Milovoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića koji se, pored ostalog, terete i za logor Gabela. U ovoj optužnici stoji da je logor Gabela, formiran u nekadašnjem Okružnom vojnom zatvoru Gabela kraj Čapljine. Logor je zvanično osnovan 8. juna 1993. godine. Do kraja godine kroz logor je prošlo oko 1.200 zatočenika, muškaraca Bošnjaka koji su držani u četiri limena hangara.
(BIRN)
Komentari