hamburger-icon

Kliker.info

Bilo jednom u Americi : Tumač Ćama izgubljen u prevodu

Bilo jednom u Americi : Tumač Ćama izgubljen u prevodu

April 27
06:28 2019

Samouvjeren, zgodan i u najboljim godinama, Ćama se nakon bračnog brodoloma, koji je nastupio  tokom  izbjegličkih dana u Crnoj Gori, nenadano obreo u  Zrenjaninu, gdje je , kako danas kaže, duboko u neprijateljskoj pozadini, potkopavao vojnu i ekonomsku moć  neprijatelja. To je radio, onako kako najbolje zna, zavodeći  supruge oficira Novosaskog korpusa JNA, koji su se u to vrijeme nalazili na brojnim ratištima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. 

-Zbog tih svojih aktivnosti, nakon rata  sam podnio zahtjev nadležnim službama u BiH kako bi mi se priznao, borački, odnosno beneficirani staž u pomenutom period,ali odgovora još nemam-,  požalio bi se ponekad  , evocirajući svoje boračke avanture Ćama, nastale u vrijeme dok je sa prijateljem iz rodnog Trebinja   , u Zrenjaninu vodio kultni restoran Biftek. 

Uvidjevši da njegova misija “ilegalca” postaje sve opasnija, odlučuje se na put u obećanu zemlju,  a sidro je spustio , gdje drugo, nego u Kaliforniji, i to u neposrednoj blizini Hollyvooda, nadajući se usput  da će neki  znameniti režiser primjetiti da još jedan Hercegovac, pored Bilećanina Karla Maldena, ima facu  k,o stvorenu  za filmska platna.Čekajući pomenuti  poziv  Ćama je  nenadano  pronašao bliskog rođaka  koji je za život zarađivao skupljajući limenke bezalkoholnih pića po okolnim parkovima. To je već sutradan postao i Ćamin posao pošto  se valjalo nekako odužiti rođaku za besplatan smještaj,  u skromnom i neuslovnom apartmanu. Ubrzo je kaže, postao pravi ekspert, ne samo u otkrivanju najboljih  nalazišta limenki ,  već  i u njihovom presovanju ,  što je bio osnovni preduslov  za otkup  i ponovno vraćanje aluminijske mase u  proizvodni proces. I taman kada je svoje svakodnevno nožno lupanje limenki  doveo skoro do savršenstva,  uslijedio je iznenadni poziv od   Kalte, starog prijatelja   iz djetinjstva,  koji je svoj novi dom  pronašao u Cincinnatiju.  

-Slušaj majstore, ovdje kod mene ima jedna golema rijeka i na njoj plovi na stotine riječnih brodova , a oni , znaš i sam trebaju mornare. Pos,o dobar , a para laka, vjeruj mi, zato , ako si raspoložen,  spremaj se dok još ima mjesta. Prije toga  ti preporučujem da se dobro kondiciono pripremiš i što više istetoviraš da ostaviš solidan utisak kod posade koja  respektuje i uvažava samo opasne momke-, prepričavao je kasnije svoj američki san  Ćama . 

Buđenje je,  kako kaže,  uslijedilo  već na aerodromu,  pošto mu je stari jaran saopštio da je  bela lađa otplovila.Cijelu priču je izmislio kako bi ga kobajagi , natjerao na akciju i doveo ga u Ravnu Ameriku ,  koju  je smatrao idealnim mjestom za život.  

-Meni su nakon toga bukvalno sve lađe potonule. Nisam mogao od sramote nazad u Kaliforniju , a ovdje sam nakon pomenutog   brodoloma mogao završiti samo u prvoj  kafani. Svoje razočarenje  i tugu sam  po starom balkanskom običaju, te noći počeo  liječiti američkom rakijom , pa sam uskoro počeo primjećivati i ljepše predjele   novog zavičaja. Najprimamljivije sam uočio kod prsate konobarice Amy koja se od srca smijala mome jeziku.   Bilo kako bilo,   nakon fajrunta , ja sam završio u njenom stanu gdje smo te noći  započeli izučavati tajne engleskog jezika-, prepričavao je po stoti put svoju dogodovštinu Ćama i nazdravio društvu koje ga je sa zanimanjem slušalo.

-I sve bi se završilo kao u najljepšoj bajci da u gluho doba Amy nije počela tražiti prevodioca. Nekako sam uspio naći Kaltin broj i zamolio ga da me vadi iz belaja.On je naravno  kazao da nema  problema , samo da mu dam  adresu,   i eto njega dolazi, kako reče k,o  Brzi Gonzales. Prije toga me je onako usput upitao kako znam da Amerikanka traži prevodioca kada  zna,  da ja znam ,  na engleskom reći samo pivo i viski-, nastavi Ćama , a potom teatralno napravi pauzu kako bi pojačao dojam. 

Dobivši podršku u formi  frenetičnog  aplauza  koji je značio da je položio ispit iz pripovjedanja,  Ćama duboko uzdahnu i privede kraju svoj telefonski razgovor sa starim prijateljem u gluho  doba američke noći. 

-Čuj kako znam da hoće  prevodioca. Pa nisam gluh čovječe. Stalno me gura od sebe  i ponavlja tumač, tumač, tumač (too much),  a ti znaš mog tetka Sulju koga su svi  u Trebinju  zvali Tumač pošto  je desetak godina radio kao  gastajbajter u Njemačkoj i  naučio  je par riječi njemačkog . Kada se  potom vratio kući godišnje su ga bar nekoliko puta   zvali u opštinu, poštu ili bolnicu ,  da im nešto prevede sa njemačkog-, poentira na kraju Ćama,  kome je ova zgoda sa lijepom Amerikankom bila poticaj da engleski nauči u rekorno kratkom vremenu. Dobio je naravno i nadimak Tumač kojeg sa ponosom nosi i sada. 

Halil Šetka

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *