Kliker.info

Teško je očekivati skori napredak BiH u procesu integracije u Evropsku uniju, dok je napredovanje ka NATO-u sasvim izvjesno, smatra Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva BiH.Naglašava da je osnovni problem na institucijama vlasti BiH i razjedinjenoj koaliciji jer stvarnu vlast imaju samo stranački lideri.U intervju za "Nezavisne", urađenom u pisanoj formi, Komšić naglašava da nema mehnizme da zaštiti interese Hrvata u bh. institucijama jer nema infratsrukturu u vlasti kao član opozicije. Kaže da se zalaže za dobre odnose sa susjedima, ali i sam se preispituje da li je svojim izjavama naštetio Iliji Jurišiću kome se sudi u Srbiji."Biću protiv svakog rješenja u kojem samo BiH treba da popušta svojim susjedima, a na štetu vlastitih interesa. Ravnopravno, otvoreno, fer, može uvijek! Nadmeno, nadmoćno, na štetu samo BiH, ne može nikada i nikako", kaže Komšić.

NN: Očekujete li značajan napredak za BiH u procesu evroatlantskih integracija za vrijeme Vašeg predsjedavanja s obzirom i na posljednju odluku gdje za BiH još nema mjesta na bijeloj šengenskoj listi?

KOMŠIĆ: Nažalost, nisam optimista kada je riječ o napretku BiH u pomenutim procesima. Istina, treba praviti razliku kada govorimo, na primjer, o putu BiH ka NATO-u, u odnosu na procese koji bi trebali da približe BiH punopravnom članstvu u EU. Šanse da BiH napravi dalje korake ka NATO-u su ipak izglednije. Čak postoji i određena spremnost u samom NATO-u da BiH dobije tzv. MAP (Akcioni plan za punopravno članstvo) što bi, otprilike, odgovaralo kandidatskom statusu za punopravno članstvo. Ali to ne znači da će nam biti "progledano kroz prste", u smislu ispunjavanja obaveza. Prije svega mislim na obavezu da riješimo pitanja vojne imovine, kako pokretne tako i nepokretne. Biće teško postići dogovor o pokretnoj imovini, ali mislim da je on ipak moguć. Međutim, u ovim okolnostima, i sa ovako sastavljenom vladajućom koalicijom, njihovim međusobnim odnosima i njihovim politikama nemoguće je postići dogovor o nepokretnoj imovini. Po pitanju integracije BiH u EU, stvari stoje daleko lošije. Tu se ne vidi apsolutno nikakav pomak. I što je još gore, izgleda da se niko ni ne brine zbog toga, i da niko ne preduzima nikakve korake kako bi se tu napravio pomak. Mislim prije svega na institucije vlasti, posebno na Vijeće ministara. Moguće je da griješim, ali, jednostavno, ne vidim nikakve aktivnosti na tom planu. Osim deklarativnih opredjeljenja za punopravno članstvo u EU ništa se drugo ne dešava. Najveći teret za ispunjenje ovog cilja jeste na Vijeću ministara i u tom smislu ono je i najodgovornije za trenutno stanje. Tu čak nije riječ o personalnom sastavu Vijeća ministara i profesionalnim karakteristikama pojedinaca, nego o politikama koje oni predstavljaju. Tih pet politika, pet političkih stranaka, reprezentovanih u toj instituciji, jednostavno nemaju, ili imaju vrlo malo, dodirnih tačaka kada je riječ o BiH generalno. Pa, poznato je, kada je i sastavljana ova vlast reprezentovana u Vijeću ministara i parlamentarnoj većini u Parlamentarnoj skupštini BiH, da tu nije bilo nikakvog programa oko kojeg se okuplja vladajuća koalicija. Tako da je ovo, već tada, bilo i za očekivati. Gotovo identično stoje stvari sa bezviznim režimom. Znamo da postoje određeni dupli standardi, kod evropske birokratije prije svega, kao i kod nekih zemalja EU. Ali, prvo mi moramo ispuniti svoje obaveze, pa tek onda "optuživati" druge za politiku duplih standarda. A činjenica je da mi nismo ispunili sve svoje obaveze.

NN: Krajem godine očekuje se prijem BiH u nestalno članstvo u Savjetu bezbjednosti UN-a. Da li su Misija BiH u Njujorku, MIP i Predsjedništvo spremni za ovo članstvo i mogu li se unutrašnja neslaganja prenijeti na ovaj plan?

KOMŠIĆ: Načelno smo spremni. Mislim, prije svega, na političku volju i želju da se to desi. Čak postoji i neka vrsta, za bh. prilike, neuobičajenog stepena konsenzusa, spremnosti na kompromise i dogovore kako bi se to postiglo. Pa i posljednja sjednica Predsjedništva BiH na kojoj je dogovorena platforma za nastup na Generalnoj skupštini UN-a i pojedinačni nastupi u okviru zasjedanja, te zajedničko "lobiranje" za glasanje, govori u prilog tome. Znam da je to za većinu bilo gotovo nevjerovatno iznenađenje, pozitivno iznenađenje, ali vidite da se može i to postići. Ono čega se bojim jeste nedostatak materijalnih, finansijskih i stručnih – profesionalnih resursa da bi se taj mandat BiH kao nestalne članice Vijeća sigurnosti UN-a realizovao do kraja profesionalno i dostojanstveno. A što se tiče ovog sastava Predsjedništva BiH (za neko buduće ne garantujem), kao Ustavom ovlaštenog organa za vođenje vanjske politike, mogu garantovati da će u toj oblasti učiniti sve da dođe do dogovora i zajedničkog stava. Odnosno, sve političke razlike koje postoje među nama trojicom, po pitanju vanjske politike, biće svedene na tu mjeru da ne mogu poslužiti kao faktor razjedinjavanja na unutrašnjem planu. Za sva pitanja koja bi se mogla naći na dnevnom redu Vijeća sigurnosti UN-a do kraja mandata ovog Predsjedništva, mislim da ćemo moći postići puni konsenzus, vodeći računa prije svega o interesima BiH, a ne pojedinačnim interesima velikih sila, grupa zemalja, susjednih zemalja itd.

NN: UO PIC-a uputio je primjedbe Predsjedništvu BiH zbog raspodjele vojne imovine. Može li Predsjedništvo sada doprinijeti da se ispuni ovaj uslov PIC-a?

KOMŠIĆ: Predsjedništvo BiH je raspravljalo samo o pokretnoj vojnoj imovini. Primjedbe koje je tada iznio gospodin Radmanović, bile su sasvim logične i takve prirode da ih, ako ste odgovorni prema svom poslu ali i toj imovini, morate prihvatiti. I gospodin Silajdžić i ja smo ih prihvatili. Primjedbe su se odnosile na utvrđivanje tačnog stanja pokretne imovine, formiranje komisije od strane Ministarstva odbrane koja će utvrditi to stanje i potvrditi da je sve ono što je dostavljeno Predsjedništvu kao stanje te imovine i tačno. Da se ne bi desilo da mi, kao Predsjedništvo ali i kao pojedinci, svojom odlukom utvrdimo takvo stanje imovine koje ne odgovara realnom stanju. Na taj način se moglo desiti da mi, na neki način, legalizujemo nepravilnosti u ranijem raspolaganju tom imovinom. To je glavni razlog zašto je došlo do svojevrsnog odgađanja rješavanja pitanja pokretne vojne imovine. I meni uopće nije problem takav stav PIC-a. Daleko veći problem bi mi bio da smo svojom odlukom legalizovali eventualni kriminal s tom imovinom. Ne tvrdim da ga je bilo, ali želimo da budemo apsolutno sigurni da je sve "na broju".

NN: Da li je potrebno poboljšati saradnju BiH sa susjednim državama i početi rješavati neriješena pitanja, poput granica, imovine, dvojnih državljanstava, te sporazuma koji rješavaju pitanja hapšenja i neizručivanja optuženih osoba?

KOMŠIĆ: Na ovo pitanje će svako odgovoriti da je to neophodno. Ali opet, kao i u svakom odnosu, za to su potrebni volja, želja i interes obje strane, ili više strana, ovisi da li je riječ o bilateralnim ili multilateralnim odnosima. I što je možda najčudnije, mislim da se to relativno lako može riješiti. Pod uvjetom da se nastupa otvoreno, sa željom da se problem riješi, a ne nadmoćno, čak i nadmeno, sa željom da se BiH dovede u bilo kakav podređen položaj. Ako se tako nastupa, a istini za volju bilo je i takvih nastupa od strane predstavnika susjednih država, onda se neće riješiti ništa, i mi ćemo, odnosno govorim u svoje ime – biću protiv svakog rješenja u kojem samo BiH treba da popušta svojim susjedima, a na štetu vlastitih interesa. I u takvim situacijama spreman sam da idem do kraja, bez obzira sviđa li se to nekome ili ne i ne brinem o kome je tu riječ, odnosno o kojem našem susjedu je riječ. Ravnopravno, otvoreno, fer, kompromisno, može uvijek! Nadmeno, nadmoćno, na štetu samo BiH, ne može nikada i nikako!

NN: Da li su Vaše izjave na račun vlasti u Srbiji i Vaši komentari njihovih postupaka pogoršale odnose dvije zemlje? Jesu li te Vaše izjave pomogle Iliji Jurišiću s obzirom da je tužilaštvo naknadno najavilo saslušanje novih svjedoka?

KOMŠIĆ: Iskreno rečeno ja sam se uvijek to i pitao. Sam sebi sam postavljao pitanje da li takve izjave pomažu Iliji Jurišiću ili samo produžavaju i uvećavaju nepravdu koja mu se još i danas čini. Znate, lako je biti principijelan preko tuđih leđa. Tu vrstu dileme sam imao i imam je i danas. Nastojao sam da nikada prvi ne dajem nikakve izjave. Pogledajte pažljivo svaku moju izjavu. One su uvijek bile reakcije na neku izjavu ili postupak nekog od političkih ili pravosudnih zvaničnika iz Srbije. Tako je bilo i sa slučajem "Jurišić" i sa slučajem "Dobrovoljačka". Pogotvo kada takvi pojedinačni slučajevi prelaze u opće odnose Srbije prema BiH. Mislim da će se srbijansko pravosuđe dobro "obrukati" na slučaju "Jurišić". Ako postoji bar zrno prava i pravde. I ne mislim samo ja ovo, ovo misle i pojedini srbijanski zvaničnici, samo to ne mogu javno da kažu. Privatno nam to govore. Svi, i mi ovdje u BiH, ali i u Srbiji, znamo da ne postoji apsolutno niti jedan dokaz protiv Ilije Jurišića. Ali svojevrsno mrcvarenje nevinog i bolesnog čovjeka i dalje traje, a nama u BiH se pokazuje, preko Jurišića, da su mračnjaci iz Miloševićevog perioda još jaki u Srbiji i da nas neće ostaviti na miru i da njihove ideje nisu umrle. Oni žele da pokažu silu i moć na Iliji Jurišiću, baš zato što je on upravo, imenom i prezimenom, Ilija Jurišić, Tuzlak, Bosanac i Hercegovac, treba to pokazati Tuzli koja je bila i ostala multietnička bosanskohercegovačka Tuzla, kako u ratu, tako i poslije rata. Pa, što ne reći, treba tu silu i moć pokazati i SDP-u i toj ideji kroz Iliju Jurišića, člana i funkcionera SDP-a, ali i kroz "crvenu" Tuzlu, i svakako treba pokazati i BiH i svima kojima je BiH domovina šta mračnjaci još mogu da urade i koliko su jaki. Jako mi je žao što Ilija Jurišić prolazi kroz sve to, ali što se mračnjaka tiče i njihove politike, samo neka izvole i probaju. Tu smo i čekamo!

NN: Kako ocjenjujete rad Ministarstva inostranih poslova BiH?

KOMŠIĆ: To ministarstvo, jednostavno, nije u dovoljnoj mjeri Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.

NN: Imali ste primjedbe da u MIP-u nema Hrvata na rukovodećim pozicijama, tražena je analiza, jeste li nakon toga išta konkretno preduzeli da se to promijeni?

KOMŠIĆ: Nemam nikakvih ustavnih i zakonskih ovlasti da to stanje promijenim, pa čak niti političkog utjecaja da to učinim. Da sam ih imao ili da ih imam, ne bih upozoravao na to već bih promijenio. Ovo je u potpunosti, pravno gledano, u rukama ministra i Vijeća ministara, a politički, u rukama ministrove stranke i njenih koalicionih partnera (SBiH, SDA, SNSD-a, HDZ-a, HDZ 1990). A njima to očigledno i ne smeta, jer da smeta, promijenili bi.

NN: Mnogi koji su glasali za Vas kažu da su to učinili jer ste skroman čovjek iz naroda, govorili ste da ćete raščistiti sa rasipničkim trošenjem u Predsjedništvu. Je li se to i desilo s obzirom na pozitivan revizorski izvještaj za 2008. godinu?

KOMŠIĆ: Prvo, ja to nisam ni mogao sam uraditi. Da bi se došlo do pozitivnog revizorskog izvještaja, kao što se došlo, potreban je angažman sva tri člana Predsjedništva ali, u najvećoj mjeri, i Sekretarijata Predsjedništva koji jedini operativno izvršava budžet Predsjedništva. Dakle, nismo nas trojica oni koji izvršavaju budžet. Ne vršimo mi javne nabavke, ne raspisujemo tendere, ne isplaćujemo novac, ne plaćamo račune, ne angažujemo sredstva i sl. To radi Sekretarijat. Ono što smo nas trojica radili jeste uporno insistiranje da se ispoštuju svi nalazi revizora i da se po njima radi. U tom smislu, a na preporuku revizora, donijeli smo brojne akte kojima se reguliše trošenje i kontrola budžeta Predsjedništva. Ali, da se ne zavaravamo ovogodišnjim izvještajem, ima tu još dosta toga da se uradi kako bi revizorski izvještaj iduće godine bio još bolji.

NN: Koji automobil Vi koristite i kada je kupljen?

KOMŠIĆ: Tuareg, kupljen prije dvije godine i škodu, kupljenu prošle godine.

NN: Da li prilikom odlučivanja u Predsjedništvu BiH ima uticaja to što ste iz opozicione partije?

KOMŠIĆ: Naravno da ima. Ja ipak iza sebe nemam nikakvu infrastrukturu u organima vlasti, kao što to ima gospodin Radmanović koji je član rukovodstva stranke na vlasti, a pogotovo kao gospodin Silajdžić koji je, istovremeno, i predsjednik stranke na vlasti. To vam se najbolje vidi i iz jednog vašeg pitanja – pitanja koje se odnosi na nedovoljnu zastupljenost Hrvata u rukovodstvu Ministarstva vanjskih poslova. Da dolazim iz stranke na vlasti, imao bih jednostavan mehanizam da to promijenim. Ali, ovako nemam niti ustavna i zakonska ovlaštenja, niti političku moć da to mijenjam. Ustavne i zakonske ovlasti članova Predsjedništva nisu velike, ali njihova realna moć proističe ipak iz činjenice da li im je stranka iz koje dolaze u vlasti ili opoziciji. U mom slučaju to vam je, pojednostavljeno, jesam vlast, ali nemam moć. Ali, takav vam je cijeli politički sistem u BiH. Iščašen! Politička moć da se stvarno mijenja situacija u zemlji nije u ustavom predviđenim institucijama i ustavom i zakonima predviđenim ovlaštenjima, nego u rukama šefova političkih stranaka koje čine vlast i u njihovoj snazi u samoj stranci. Tako da vi možete u ovoj zemlji, u političkom smislu, biti što god hoćete, ali moć da mijenjaju stvari imaju samo šefovi političkih stranaka u vlasti, pod uvjetom da su stvarni šefovi stranaka. Naopako, ali istinito!

NN: Čini se da su odnosi trojice članova Predsjedništva u posljednje vrijeme više nego harmonični, nema više pojedinačnih pisama UN-u, saopštenja za medije na račun izjava drugog ili trećeg, ali delegacije najčešće primate odvojeno. Zašto?

KOMŠIĆ: Nikada naši lični odnosi nisu ni bili loši. Između sebe mi imamo sasvim normalnu, pristojnu i ljudsku komunikaciju. Političke razlike su bile i ostale. I niko se od nas u tom smislu nije promijenio. Niti ljudski, niti politički. Moguće je da smo radeći ove tri godine zajedno, jednostavno postali spremniji da slušamo jedni druge, da pokušamo shvatiti motive i razloge onog drugog. Bar za sebe mogu reći da jesam. Lako je napraviti gužvu bilo koje vrste, narodski rečeno lako je "zakuhati", teško je to poslije popraviti. Ponavljam, govorim u svoje ime, stalo mi je da se mi u BiH razumijemo, ili bar da se pokušamo razumjeti. Ne želim reći kako sam siguran da ubuduće neće biti teških izjava, kako će sve među nama biti sjano, to ovisi prije svega o ukupnoj situaciji u zemlji, ovisi o okolnostima. Znate kako to već biva kod nas, Bosanaca Hercegovaca, mi smo majstori da razloge svojih problema i grešaka tražimo u drugima. Mi se tako lako rasipamo teškim riječima, a što smo više svjesni da pretjerujemo, to i više stojimo iza takvih riječi. Na primjer, Dodik je klasičan primjer takvog Bosanca ili Hercegovca! U politici vas iskustvo nauči da ćete se vrlo često pokajati zbog onoga što ste rekli, ali gotovo se nikada nećete pokajati zbog onog što niste rekli. A na kraju iza vas ostaje ipak samo ono što ste uradili ili niste, riječi vrlo rijetko.

Što se tiče delegacija, sve zvanične delegacije se primaju zajednički, izuzev ako neko od članova Predsjedništva nije spriječen da prisustvuje tim sastancima, ali tada prisustvuju članovi njegovog kabineta. Ostale delegacije ili pojedinci, dakle one koje nisu zvanične, primaju se, obično, u skladu sa zahtjevom upravo tih delegacija ili pojedinaca. Ali, i to ovisi o rangu onoga koji traži prijem.

Sanader nije Koštunica

NN: Da li biste ikada bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu rekli da će dobiti po prstima i po nosu ako počne izgradnja mosta kopno – Pelješac?

KOMŠIĆ: Prvo, Sanader nije Koštunica da se tako ophodim prema njemu. I njih dvojica se ipak ne mogu nikako porediti, ama baš nikako, niti na jedan način. Da vas podsjetim, ja sam to rekao Koštunici. A ako vas baš zanima, ipak sam ja prvi, direktno na sastanku, Sanaderu rekao da ćemo tužiti Hrvatsku zbog tog mosta. Vjerujte da mu nije bilo ni prijatno niti drago.

Nije trebalo organizovati savjetovanje ambasadora

NN: Da li u vrijeme ekonomske krize odobravate organizovanje novog savjetovanja ambasadora BiH? Prošle godine imali ste niz primjedaba na ovom savjetovanju, je li se išta popravilo u međuvremenu?

KOMŠIĆ: Općenito, mislim da je takvo savjetovanje dobra i korisna stvar, ali da ga ove godine nije trebalo organizovati. I to upravo zbog ekonomske krize. Što se tiče mojih primjedbi izrečenih na prošlogodišnjem savjetovanju, nije se nešto značajnije promijenilo. Ali ni tada, a ni sada, nisam to smatrao za personalne greške, greške koje su vezane za pojedince. Istina, ima i takvih, ali nisu dominantne. Više je to stvar nedostatka sistema u organizaciji poslova kojima se ti ljudi bave i političkih odnosa koji vladaju u BiH, a koji izravno ne dozvoljavaju upravo izgradnju sistema u obavljanju funkcije Ministarstva vanjskih poslova.   Nataša Krsman (Nezavisne novine)