hamburger-icon

Kliker.info

Zapad trepće u nevjerici : Zašto se Rusija i Vladimir Putin više ne plaše Zapada?

Zapad trepće u nevjerici : Zašto se Rusija i Vladimir Putin više ne plaše Zapada?

06 Marta
06:17 2014

Piše :  Ben Judah (Politico)

Zapad trepće u nevjerici,Vladimir Putin je upravo napao Ukrajinu. Njemačke diplomate, francuski i američki stručnjaci, tehnokrate, svi su zapanjeni. Zašto je Rusija izabrala da se kocka sa svojim vezama teškim milijardama dolara sa Zapadom?Zapadni lideri su zapanjeni jer još nisu shvatili da vlasnici Rusije više ne poštuju Evropljane onako kako su to nekada činili poslije Hladnog rata. Rusija smatra da Zapad nije više krstaški savez. Rusija smatra da je na Zapadu sada sve u novcu.Putinove pristalice znaju ovo lično. Ruski vladari su kupovali Evropu godinama. Oni imaju palate i luksuzne stanove od londonskog Vest Enda do francuske Azurne obale. Njihova djeca su bezbjedna na britanskim internatima i švajcarskim završnim školama. I njihov novac leži sigurno u austrijskim bankama i britanskim poreskim rajevima.

Putinov unutrašnji krug više ne strahuje od evropskog establišmenta. Sve su ih nekada zamišljali kao MI6. Sada oni znaju bolje. Oni su iz prve ruke vidjeli kako se obijesne zapadne aristokrate i korporativni tajkuni odjednom obrate kada im milijarde ulaze u igru. Oni ih sada vide kao licemjere – istu onu evropsku elitu koja im pomaže da sakriju njihovo bogatstvo.Nekada su ruski moćnici sa strahom slušali kada evropske ambasade izdaju izjave koje osuđuju baroknu korupciju ruskih državnih preduzeća. Ali ne više. Zato što dobro znaju da evropski bankari, privrednici i advokati rade prljave poslove za njih postavljanjem kapitala stečenog korupcijom u skrovištima od holandskih Antila do Britanskim Djevičanskih Ostrva. Mi ne govorimo ovdje o velikom novcu, već o veoma velikom novcu. Niko drugi do Putinova Centralna banka je procjenila da je dvije trećine od 56 milijardi dolara izašlih iz Rusije u 2012. stečeno nezakonitim aktivnostima. Krivičnim djelima kao što su mito, novac od droge ili poreskih prevara. To je novac koji poslije engleski bankari prihvataju sa crvenim tepihom u Londonu.

Iza Evropske korupcije, Rusija vidi američku slabost. Kremlj ne vjeruje da su evropske zemalje, sa izuzetkom Njemačke, zaista nezavisne od Sjedinjenih Američkih Država. Moskva ih vidi kao države-klijente koje bi Vašington mogao sada da prisili, kao što je to nekad radio  u Hladnom ratu, da ne rade takav posao sa Kremljom.Kada Rusija vidi da se Španija, Italija, Grčka i Portugal utrkuju međusobno ko će biti najbolji poslovni partner Rusije u EU (u zamjenu za nepominjanje tema o ljudskim pravima), oni vide da američka kontrola nad Evropom polako popušta.Natrag u Moskvu, Rusija čuje američke slabosti iz moskovske ambasade. Nekada davno Kremlj je strahovao da bi ratna avantura preko granica mogla izazvati hladnoratovske ekonomske sankcije gdje najviše boli: zabranom izvoza ključnih dijelova za njenu naftnu industriju, čak odsjecanjem pristupa zapadnom bankarskom sektoru. Toga danas nema više.Rusija vidi da je Amerika rasijana – Putinov ukrajinski gambit je bio šok za spoljnopolitički establišment u SAD. Oni više vole da govore o Kini ili da učestvuju u izraelsko-palestinskim mirovnim pregovorima. Rusija vidi da je Amerika ranjiva: u Avganistanu, u Siriji i Iranu, Vašington koji očajnički treba rusku podršku kako bi nastavio sa prenosom svojih zaliha preko njihove teritorije, da eventualno bude domaćin neke mirovne konferencije i sprovede njihove sankcije.

Moskva nije nervozna. Ruske elite su se izložene na gigantski način, sve što imaju drago im je sada zaključano u evropskim nekretninama i na bankovnim računima. U teoriji, to ih čini ranjivim. EU bi mogla, u iznenadnom naletu istraga pranja novca i zabranama izdavanja viza, odsjeći ih od njihovog bogatstva. Ali opet, vrijeme i vrijeme, oni su vidjeli evropske vlade kako spriječavaju da se usvoji bilo šta što podsjeća na američki Mangetski zakon, kojim se uvodi zabrana za nekoliko inkriminisanih zvaničnika da uđu u Sjedinjenje Države. Sve ovo je učinilo Putina vrlo samouvjerenim – uvjerenim da su evropske elite više zabrinute za pravljenje novca nego što im je stalo da mu se suprotstave. Dokazi su tu. Nakon što su ruske trupe stigle do predgrađa Tbilisiju, glavnog grada Gruzije, tokom 2008. godine, bilo je izjava i busanja, ali ne i glasa o ruskim milijardama. Nakon što je ruska opozicija bila bačena u šou montiranih suđenja, bilo je zabrinutih pisama iz Evropske unije, ali opet ćutanje o ruskim milijardama.Kremlj misli da sada zna evropsku prljavu tajnu. Kremlj smatra da ima na koljenima evropski establišment. Mrgodni ljudi koji vode Putinovu Rusiju ih vide danas kao nekadašnje sovjetske političare posljednjih dana. Nazad u 1980. godinu, SSSR je govorio o međunarodnom marksizmu, ali više nije vjerovao u to. Brisel danas, Rusija smatra, govori o ljudskim pravima, ali više ne vjeruje u njih.

Evropu zaista vodi elita sa moralom hedž fonda: zaraditi novac po svaku cijenu i prebaciti ga preko.

Kremlj vidi svoje adute u bivšim liderima Velike Britanije, Francuske i Nemačke. Toni Bler sada savjetuje diktaturu u Kazahstanu o tome kako da se poboljša njihov imidž na Zapadu. Nikola Sarkozi je razmišljao o osnivanju hedž fondova sa novcem apsolutističkih vladara Katara. Gerhard Šreder je predsjednik konzorcijuma Sjevernog toka – naftovoda u većinskom vlasništvu Gasproma koji povezuje Rusiju direktno sa Njemačkom preko Crnog mora.Rusija je uvjerena da neće biti zapadnog ekonomskog kontranapada. Oni vjeruju da Evropljani neće sankcionisati novac ruskih oligarha. Oni vjeruju da Amerikanci neće kazniti ruske oligarhe blokiranjem njihovog pristupa bankama. Rusija je sigurna da vojni kontranapad nije opcija. Oni očekuju da Amerika samo pozira. Otkažite G-8? Koga je briga?
Pošto Putin nema strah od Zapada, on može da se skoncentriše na ono što je bitno tamo u Rusiji – održavanje vlasti. Kada je Putin najavio je da će se vratiti za predsjednika krajem 2011. godine, glavno pitanje je bilo – zašto?Režim nije imao koju priču da proda. Šta Putin želi postići vječitim ostankom na vlasti? Da se obogati? Marionetski predsjednik koji je stavljen u stranu, Dmitrij Medvedev, je makar prodavao priču o modernizaciji. Šta je, osim gladi za vlašću, učinilo da se Putin vrati predsjedništvo? Spin-doktori Kremlja nisu imali šta da spinuju.

Moskva je potresena masovnim protestima u decembru 2011. Više od 100.000 ljudi okupilo se nadomak Kremlja tražeći da se Rusija vodi na drugačiji način. Demonstranti su očišćeni sa ulica, ali je problem koji je režim imao ostao. Putin je sebe prodavao ruskom narodu kao političara koji će stabilizovati stanje i omogućiti rastuće prihode nakon haosa 90-ih. Ali kako se Rusi više ne plaše haosa, već stagnacije dok je ekonomija usporena, nije bilo jasno šta ta “stabilnost” predstavlja.Ovo je mjesto gdje velika propagandna kampanja pod nazivom “Evroazijska unija” dolazi na svoje. To je ime nejasnog novog entiteta koji Putin želi da stvori od bivših sovjetskih država. Prvi koraci koje je Putin preduzeo u tom smjeru je bila izgradnja carinske unije sa Bjelorusijom i Kazahstanom i nadao se sa Ukrajinom koju vodi Viktor Janukovič. Ovdje nije riječ o stvaranju imperije, već korišćenju imperije da se prikriju razmjere groteskne korupcije u Rusiji i opravda režim.

Rusija bi najradije da proguta Ukrajinu u cjelini, ali show must go on. Ruskoj televiziji trebaju prilozi u kojima se slavi Putin svake večeri na vijestima. U ruskoj politici sve se vrti oko spinovanja, a ne suštine. Realna suština ruske politike je otimanje milijardi dolara od naroda i  transfer tog novca u tropske zapadne poreske rajeve, što je razlog zašto ruskoj politici treba vječiti PR i trajna putinovska dramu, kako bi sve to ostalo skriveno od ruskog naroda. Ogorčen si jer je Putin izgradio flotu luksuznih aviona Kremlja u vrijednosti od milijardu dolara? Bijesan si jer je trećina od 51. milijardi dolara budžeta za Olimpijske igre u Sočiju nestala u mitu? Zaboravi na to. Rusija maršira ponovo.To je razlog zašto je Krim savršen za Putina. Krim nije Južna Osetija. Ovo nije neko udaljeno, planinsko gruzijsko selo naseljeno nekim sumnjivim nacionalnostima za koje Rusi nikada nisu čuli. Krim je srce ruskog romantizma. Poluostrvo je jedini dio klasičnog svijeta kojeg je Rusija ikada osvojila. I to je razlog zašto se carska aristokratija zaljubila u njega. Krim simbolizuje ruske fantazije 18 i 19. vijeka da se osvoji Carigrad i oslobode grčki pravoslavni hrišćani od muslimanske vladavine. Krim je postao carsko igralište: u poeziji i na palatama, on je hvaljen kao dragulj na ruskoj kruni.

Krim je jedina izgubljena zemlja za kojom su Rusi zaista tugovali. Razlog je turizam. Sovjetski Savez, izgrađen na carskom mitu, pretvorio je poluostrvo u ogromni kamp radničkih odmarališta i pionirskih kampova. Za razliku od, ruskih gradova recimo na sjevernom Kazahstanu, Krim je mjesto na kojem su Rusi stvarno živjeli. Čak i danas preko milion Rusa odmara na Krimu svake godine. To nije samo poluostrvo, ovo je ruski Club Med i carski romantizam u jednom.Vladimir Putin zna to. On zna da će milioni Rusa da ga gledaju kao heroja ako im vrati Krim. On zna da će evropske birokrate izdati osuđujuće izjave, a onda povratak na posao pomaganja ruskoj eliti da kupi kuće u ekskluzivnim dijelovima Londona i Pariza. On vrlo dobro zna da SAD više ne mogu natjerati Evropu da trguje na drugačiji način. On dobro zna da SAD ne mogu da urade ništa izvan pozorišnih vojnih manevara u najvećoj mjeri.To je razlog zašto je Vladimir Putin napao samo Krim. On misli da nema šta da izgubi.

Ben Judah je autor knjige “Krhko carstvo: Kako se Rusija zaljubila u Vladimira Putina”

Podijeli

Jedan komentar

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku