Kliker.info

Sredinom ovog mjeseca bila sam u Gaziantepu: to je turski grad na samom jugoistoku zemlje kojeg ostatak svijeta priznaje kao jedan od najstarijih gradova na svijetu.

Piše : Vildana Selimbegović (Oslobođenje)

Danas je to naravno moderan centar Anadolije, gradi se na sve strane, na samom ulazu niče novi univerzitetski grad, no Gaziantep je zapravo važna izbjeglička destinacija – udaljen je 50 kilometara od granice sa Sirijom, a upravo su ovdje Sirijci najmasovnije potražili utočište, spašavajući živote i bježeći od rata. Gotovo pola miliona ljudi! Ta je brojka promijenila i Gaziantep koji je u doba arapskog proljeća imao jedva 1,5 miliona stanovnika, a danas je premašio dva miliona.

Ne, naravno, ne mislim se ovdje baviti turističkim i inim zapisima, ima i vremena i prostora za to u Oslobođenju, no kako me posljednjih dana, čak i na ulici, ljudi zaustavljaju sa samo jednim pitanjem – koliko je kod nas prenapuhana priča o opasnosti od ISIL-a (?!) – sama ova formulacija me tjera da pokušam, na tuđem primjeru, pozabaviti se našom stvarnošću.

U Gaziantepu sam bila upravo zbog Sirijaca, odnosno tamošnjih novinara ID grupe – radio Nasaem i magazin Jasmin – koji su željeli čuti ovdašnja ratna iskustva. Njihove reporterke došle su iz Sirije: grupu je osnovala mlada 25-godišnja djevojka i većinu novinara čine žene. Sve su mlade, samo jedna je udata i ima dvoje djece (živi u Hami, u centralnom dijelu zemlje) i iz različitih su gradova.

No, povezuje ih podatak da su u vrijeme arapskog proljeća bile studentice i na proteste protiv Assadovog režima krenule želeći bolja prava žena i jednakost u tradicionalnom društvu. Samo jedna nije pokrivena, ali sve su moderno obučene, lijepe i pametne. Više čak nisu ni sigurne da učešćem u organiziranju protesta nisu bile i same izmanipulirane, no i danas žele isto: modernu Siriju jednakih prava za sve.

I naravno, slobodnu: San, reporterka s prvih linija fronte, koja ratnu zonu obilazi uz pomoć Vojnika slobode, ispričala nam je kako su sad Assadova avijacija i vojnici koji su u rat krenuli protiv režima, u Alepu na istoj strani a protiv ISIL-a. Alep – odnosno njegovi ostaci – samo je s druge strane tursko-sirijske granice i centar grada je od centra Gaziantepa udaljen 97 kilometara. San kaže kako se nekad sve od granice s Turskom crnilo od ISIL-ovih zastava, objašnjava kako su (nažalost) i neki dijelovi Vojske slobode stali uz ISIL, ali sada je – tvrdi – sve više šarenila i ISIL se povlači. No i dalje drži dio granice prema Turskoj, a dio je pod kontrolom Vojske slobode. Ona je na frontu obučena u burku, a u Gaziantepu nije ni pokrivena. Komandantima Vojske slobode skrećem pažnju na tu vrstu licemjernosti, kaže San, ali oni tvrde da sam sigurnija u burci.

Djevojka po imenu Nermin ispričala nam je svoje iskustvo s ISIL-om: njezinu Al-Raku ISIL je proglasio prijestonicom svoje države. Kada su osvojili grad od Vojnika slobode, i stakla na radnjama su ženskom odjećom zatamnili. Ona je studirala psihologiju u Alepu i kada se vratila kući, nije uspjela pobjeći prije ISIL-ovog osvajanja grada. Ispričala nam je dojmljivu scenu, osobni susret sa ženskom policijom ISIL-a, naoružanom, naravno.

Uhapsili su njezinu koleginicu zbog pušenja. No, hapšenju je prethodila dojava isilovke koja je s mužem razgovarala na engleskom. Nermin svjedoči da su u Al-Raku došli isilovci iz brojnih arapskih zemalja, ali i dosta “stranaca” i naravno imali su podršku domaćih sirijskih isilovaca. Ona je pak morala kriti šta je studirala jer je psihologija po shvatanju ISIL-a haram i morala je lagati kako je zaručena i eto – pred vjenčanjem.

Žene su u Siriji – rezimira Nadin koja je pobjegla iz Damaska – imale neka prava, ali željele su potpunu jednakost i u proljeću prepoznale šansu, no ISIL bi da ih vrati stoljećima unazad. One dokumentiraju zločine ISIL-a i mada među njima ima i zakletih protivnica Assadovog režima, iako su zapravo sve na ovaj ili onaj način – one same ili njihove porodice – bile progonjene zbog učešća u protestima, iako svjedoče o beskrupuloznim hapšenjima i maltretiranjima do smrti koje su Assadovi vojnici provodili protiv porodica protestanata, ISIL-a se boje čak znatno više.

Na teritoriji koju su proglasili Islamskom državom – to je prostor od sjevera Sirije, zapravo od Alepa, do granice sa Irakom ,pa onda sve do predgrađa Bagdada, što je raspon veći od 500 kilometara – ISIL provodi svoj teror i nad domaćim stanovništvom, obrće milijarde dolara, kontrolira i značajne naftne resurse, a stručnjaci tvrde da svoje vojnike regrutiraju iznimnom propagandnom mašinerijom preko društvenih mreža, gdje zapravo ciljaju mlad i nezadovoljan svijet, nerijetko i izoliran, često isfrustriran.

Opasnost od ISIL-a svijet zapravo tek počinje prepoznavati snagom krvavih argumenata – terorističkih napada u kojima živote gube desetine i stotine ljudi. Ko su isilovci? Sviđalo se to nama ili ne, to su razni mevlidi jašarevići, muameri topalovići i enesi omeragići, ma kako oni u našim očima bili i bivši narkomani i izmanipulirane selefije i neka naša djeca koju su roditelji pratili i nadgledali i koja su pravi muslimani, samo se malo druže s nekima koji su više za čisti islam. Otkud zastava ISIL-a u Sarajevu? I šta hoće ISIL od BiH?

Nema nikakvog razloga da si umišljamo kako se od ostatka svijeta po nečemu u ovom slučaju razlikujemo: ISIL u BiH cilja isto što cilja u Parizu, Londonu ili Bruxellesu. Ljude i pravo na život. U ratom zahvaćenoj Siriji, isilovci u Alepu pucaju u muslimane, ubijaju ih u svom pohodu širenja islamske države, uništavaju i razaraju sve one institucije, spomenike, građevine koje su muslimani gradili i čuvali.

U januaru ove godine, Sarajevom su se šetali neki incidentni likovi u majicama sa zastavom ISIL-a, isto obučen bio je i vinovnik incidenta u džamiji na Breci koji je na džumi izvrijeđao imama, negdje u oktobru policija je oko zgrade Predsjedništva ganjala lika sa zastavom “koja je podsjećala na ISIL-ovu” a prije koji dan, u akciji Tužiteljstva BiH, prilikom hapšenja 11 osumnjičenih za pripremanje i finansiranje terorizma i odlazak na strana ratišta – sirijsko – pronađena je i pozamašna zastava ISIL-a u glavnom gradu naše zemlje.

Uhapšena grupa, pominje se, planirala je teroristički napad u samoj novogodišnjoj noći, a meta je navodno bila – policija. Ako već u onim poslijeratnim akcijama mudžahedinskih ostataka koji su harali po srednjoj Bosni – bacali bombe, ubijali ljude i pljačkali benzinske pumpe – nismo dovoljno shvatili opasnost od radikalnih selefija, ako, dakle, iz svih onih krvavih incidenata na koje se mahom gledalo kao na izdvojene akcije pomahnitalih novih muslimana nismo naučili lekcije, vrijeme je da shvatimo – ISIL je i u našoj avliji.