Kliker.info

Vijeće Haškog tribunala kojim predsjedava Jean-Claude Antonetti donijelo je prvostepenu presuda kojom je Vojislav Šešelj oslobođen svih optužbi za ratne zločine počinjene u BiH, Hrvatskoj i Vojvodini.

Prema navodima presude, Šešelj nije kriv za progon, deportacije, ubistva, nehumana djela, mučenje, okrutno postupanje, bezobzirno razaranje sela, hotimično uništavanje objekata namijenjenih religiji i obrazovanju te pljačku imovine.
11:19
Vijeće nije utvrdilo da je Šešeljev govor u Hrtkovcima doveo do kampanje progona Hrvata, dok su govori u Skupštini Srbije 1992. ocijenjeni kao jasni pozivi da se protjeraju Hrvati.Širenje nacionalističke mržnje nije samo po sebi krivično djelo.  Što se tiče govora, Vijeće zaključuje da je moguće da su održani u kontekstu sukoba s ciljem da se podigne moral vojnika, a ne nužno protjeraju nesrbi. Vijeće nije moglo zaključiti da je Šešelj time što je pozivao Srbe da Bosnu očiste od “balija”…

11:10
Vijeće konstatira da Šešelj nije bio nadređen dobrovoljcima na terenu, a samo njihovo slanje na ratišta nije bilo kriminalno. Ovim se ne žele umanjiti zločini koje su počinili dobrovoljci u kojima su možda učestvovali. Vijeće konstatuje samo da slanje tih dobrovoljaca ne ukazuje na to da je Šešelj znao za zločine ili ih je naređivao.

10:59
Tužilaštvo nije uspjelo dokazati van svake sumnje da je postojao sistemski napad na civilno stanovništvo u Hrvatskoj i BiH, u periodu na koji se odnosi optužnica.
Vijeće smatra da se u slučaju Vojvodine ne radi o području vojnog sukoba te uočava manjkavost dokaza.
Također, vijeće zaključuje da je utvrđeno postojanje oružanog sukoba u BiH i Hrvatskoj i da je moguće da su krivična djela koja se navode u optužnici počinili pripadnici srpskih snaga. Kada je riječ o ratnim zločinima, Vijeće nije uzelo u obzir dokaze koji nisu bili navedeni u optužnici, a zaključeno je da nije bilo dokaza za veći dio koji se odnosi na mučenje i okrutno postupanje u Vukovaru i Sarajevu te Nevesinju.
Također, većina članova Vijeća u pristupu tužilaštva vidi neadekvatnost i konfuznost. Tumačenje tužioca u najboljem slučaju zamagljuje hronologije događaja, a u najgorem ga iskrivljuje.

10:50
Vijeće utvrđuje da su postojale sljedeće paravojne jedinice: Arkanovci, Dušan Silni, Crvene Beretke, Žute ose, Jedinica Vasilija Vidovića, Golićeva jedinica, Jedinica Karađorđe, Srpska garda SPO, Brnetova jedinica i jedinica Slavka Aleksića.
Tužilaštvo konstatuje da su civili bili masovno na meti, iako nisu učestvovali u borbama.
Nema dovoljno dokaza da je Šešelj bio povezan sa nekim jedinicama, od nekih se distancirao nakon zločina, dok je sa nekim od dobrovoljačkih jedinica SRS bio povezan.
Jedinice Slavka Aleksića i Brneta bile su sastavljene od pripadnika SRS, ali ih SRS nije poslao na sarajevsko ratište…

10:40
Dobrovoljci SRS bili su potčinjeni vojnoj hijerarhiji na ratištima i Šešelj nad njima nije mogao imati nikakav autoritet od trenutka njihovog uključenja u vojne jedinice.
Analiza je pokazala da su se Šešeljevci mogli identifikovati prema izgledu i odjeći, ali da taj kriterij nije uvijek odlučujući. Vijeće je pažljivo identifikovalo ko su bili pripadnici Šešeljevaca ne povezujući uvijek naziv četnik sa Šešeljevcima. Neki od njih su se uključili u crvene beretke, a neki su regrituvani na lokalnom nivou.

10:30
Vijeće uvrstilo u spis veliki broj publikacija Vojislava Šešelja, ali ne gubi iz vida da su pojedini citati pretjerani. Također razmotren je svaki dokaz, tako i oni koji su predočeni iz drugih postupaka.
Vijeću su predočeni obimni dokazi u vezi sa hronologijom događaja koji su prethodili raspadu bivše Jugoslavije. Šešelj je osnovao srpski četnički pokret, čiji je bio predsjednik, potom on i Tomislav Nikolić osnivaju Srpsku radikalnu stranku, a Šešelj je izabran za predsjednika. SRS je imao ogranke u Vojvodini, Hrvatskoj, BiH i Crnoj Gori. Sudija potom pojašnjava ideju Velike Srbije koju je SRS zagovarao.

10:20
Uz napomenu da je unakrno ispitivao svjedoke Tužilaštva i odbrane, predsjedavajući Vijeća je dodao da je optuženi tokom dokaznog postupka pravio razliku između krivičnih djela, dok se tužilac kolebao oko etničkog čišćenja i zastupa stav da je srpska vojna kampanja bila nelegitimna, te neskladno koristi termine.
Većina članova Vijeća je došla do zaključka da Tužilaštvo pravi razliku između krivičnih dela koje je počinio Šešelj i djela koja su počinjena u okviru zločinačkog poduhvata, ali nije dosljedno do kraja, pa se stiče utisak da je Šešelj po svim tačkama optužen za zločinački poduhvat.

10:17
Šešelj tvrdi da je bilo više grupa dobrovoljaca koje su bile kriminalne i nisu imale nikakve veze sa njegovim ljudima. Prikazuje Srbe kao žrtve agresije Hrvata i muslimana, te da su oni krenuli na Srbe, koji su, prema njemu, nasupali kao branioci. On naglašava da je naziv “četnik” zloupotrebljavan i da su ga koristili i drugi, a ne samo dobrovoljci SRS-a.

10:12
Sudija podsjeća da se Šešelju na teret stvaljaju zločini protiv čovječnosti, progon, deportacija, ubistva, nehumana djela, mučenje, okrutno postupanje, bezobzirno razaranje sela, hotimično uništavanje objekata namijenjenih religiji i obrazovanju te pljačka, a na sve tačke on se izjasnio da nije kriv. Branio se sam bez pomoći branioca.
Tokom suđenja on prihvata i brani svoji nacionalističku ideologiju, povremeno osporava opseg i motivaciju.

10:10
Tužilac ne tvrdi da je Šešelj bio vojni starješina, već da je u okviru svoje stranke osnovao štab koji se bavio logistričkim potrebama i dobrovoljcima.

10:09
Sudija Jean-Claude Antonetti je pojasnio da presuda nema namjeru da konačno opiše sve događaje o kojima se na Sudu govorilo, već da je ograničena predočenim činjenicama.

10:05
Vijeće ocijenilo da nije potrebno dovoditi Šešelja u Haag, a ostavljena mu je mogućnost da prati prenos putem videolinka. On je to odbio. Sudija je potom naglasio da slijedi objašnjenje složenog sukoba, te dodao da je presuda odraz istine…Saslušano je 99 svjedoka, a presuda ima nešto više od 100 strana.

(Kliker.info-agencije)