Valentin Inzko : Nema naznaka za Dayton 2 , ali vidjet ćemo što će reći Joe Biden.
Valentin Inzko zamijenio je prije mjesec i pol dana Miroslava Lajčaka na mjestu visokog predstavnika i posebnog izaslanika EU za BiH. Inzko se vratio u grad i državu koje dobro poznaje: od 1996. do 1999. bio je austrijski veleposlanik u BiH. Rodom iz Klagenfurta, u diplomaciji je od sedamdesetih, od 1982. do 1986. bio je ataše za tisak u veleposlanstvu Austrije u Beogradu. S austrijskim diplomatom razgovarali smo jučer nakon što se susreo s predsjednikom Stipom Mesićem.
Koje ste promjene prvo uočili kad ste sada, deset godina kasnije, došli u Sarajevo?
– Odmah nakon Daytona došao sam u Sarajevo vojnim avionom bez prozora, i s puno straha. Još je bio puno naoružanja i zaista sam se plašio. Danas se, naravno, leti redovnim linijama i odmah se vidjela ogromna razlika: novi krovovi, kuće, ceste – vrlo impresivno. Političke promjene također: kad sam 1999. otišao, BiH je imala samo tri državna ministarstva, a sad ih ima deset. Imali su četiri valute, četiri vrste registarskih tablica, sad je to sve jedinstveno. Ima i drugih čuda, kao što je zajedničko ministarstvo obrane i jedna vojska. Ogroman je napredak, ali ljudi mi kažu da to još nije dosta i da su promjene prespore.
Posljednje dvije godine politička klima u BiH je jako naelektrizirana, mnogi kažu da su međunacionalni odnosi gori nego nakon rata. Koji je vaš dojam?
– Mislim da ste tu u pravu, ali samo djelomično. Nakon rata je postojala ogromna nada, da će biti bolje, da će početi brzi oporavak. Toga više nema, ljudi su se dosta razočarali. U mnogim područjima je bolje, naprimjer u Bihaću i Tuzli međunacionalni odnosi su doista dobri, u drugim područjima to manje funkcionira. No, mislim da je napredak živjeti jedan pored drugog, u miru. Ne zajedno, nego jedni kraj drugih. Iz toga će se možda stvoriti jedan zajednički život za deset, petnaest godina, no već ovo je pozitivno. Što se tiče političke retorike, posljednje dvije, tri godine došlo je do stagnacije u političkom dijalogu, premda su na nekim drugim područjima našli zajednički jezik. Ali slika koja se iz BiH projicira prema van nije dobra.
Koliko ta stagnacija ima veze s promjenom uloge visokog predstavnika? Lajčak je uoči odlaska rekao da njegov nasljednik mora dobiti jači mandat. Jeste li ga dobili?
– Dobio sam isti mandat kao svi moji prethodnici, uključujući takozvane bonnske ovlasti. Pitanje je gdje upotrijebiti te ovlasti. Ja bi ih želio upotrijebiti u ekonomiji, jer i tu ima nekih blokada. Narod obično razmišlja hoću li smijeniti neke političare, što je također moguće, ali ima i drugih područja na kojima mogu primjenjivati ovlasti.
Je li uzrokovana time što su vaši prethodnici odlučili manje koristiti svoje ovlasti?
– Teško je to reći. Neki smatraju da je sve krenulo nizbrdo kad nije uspjela promjena Ustava BiH u travnju 2006. Drugi kažu da je to posljedica ekonomske krize. Ima više faktora, nijedan nije odlučujući. Jako mi je žao zbog te stagnacije jer se gubi vrijeme.
U listopadu su Richard Holbrooke i Paddy Ashdown pozvali SAD i EU da se iznova snažno angažiraju, upozorivši da je BiH pred raspadom. Slažete li se?
– Nikako. BiH ima silnu podršku međunarodne zajednice. U travnju su nas posjetila četvorica ministara iz EU, 19. svibnja trebao bi doći Joe Biden, potpredsjednik SAD-a. Svi oni daju podršku cjelovitoj BiH, u kojoj će se sva tri naroda osjećati ugodno. Ako je moguće da se pomire nekadašnji najveći neprijatelji u Europi, Nijemci i Francuzi, moguće je i ovdje. Ne vjerovati u to značilo bi da ne vjerujemo u čovjeka i u njegovu sposobnost da stvara dobro. Kad to dobro bude više prisutno kod svih, bit će moguć suživot, a da nitko zbog toga ne bude manje Hrvat ili manje Srbin.
Došli ste u Zagreb, početkom tjedna bili ste u Beogradu. Koliko su danas Hrvatska i Srbija važne za BiH?
– Vrlo važne. Neki su maštali i planirali da se dio BiH priključi Srbiji, ili Hrvatskoj, no to je zaista prošlost. To je ostalo u 20. stoljeću, a mi smo sad u 21. I predsjednik Tadić i Mesić podržavaju cjelovitost BiH i njene granice. Šezdesetih godina bilo je puno bombaških atentata u Južnom Tirolu, jer su neki htjeli priključenje Austriji. Danas to pitanje uopće ne postoji, jer su i Južni i Sjeverni Tirol u istom ekonomskom prostoru, imaju istu valutu, tko god iz Bolzana želi studirati u Innsbrucku, ili obratno, to može. Tako će jednom biti s Hercegovinom i Dalmacijom, ljudi iz Banje Luke ponovo će studirati u Zagrebu, a oni iz Bijeljine u Beogradu.
Želi li EU ovakvu BiH?
– EU želi da BiH bude funkcionalna država, koja će proći čitav proces koji je prošla Austrija, ili što sad prolazi Hrvatska. Svi narodi BiH, možda neki više a neki manje, žele biti članovi tog europskog kluba.
U kojoj mjeri ekonomska kriza svima usporava proces približavanja EU?
– Po meni, kriza je čak mogućnost da se neke reforme ubrzaju, kao što će sad BiH morati kako bi dobila pomoć MMF-a. Tu vidim šansu da se neke stvari promijene, ne zbog krize, nego zbog država samih. Važno je usmjeriti novac u budućnost.
Već ste izjavili da nema demokracije s praznim trbuhom. Što planirate, novu donatorsku konferenciju?
– Moj je prioritet, naravno, politički: transformacija OHR-a u ured specijalnog predstavnika EU (EUSR) i ispunjavanje Daytona. Osim toga, zainteresiran sam za oživljavanje ekonomije: kad bi BiH koristila sve svoje hidropotencijale i gradila autoputove, moglo bi se otvoriti 100.000 radnih mjesta. Sada koristi samo oko 30 posto hidropotencijala. Želio bih vidjeti BiH kao veliko gradilište, potaknuti da se stvori takva atmosfera i privuku investitori. U doba krize to zvuči paradoksalno, no BiH već ima odobrenih kredita u visini od milijardu i pol eura, to treba aktivirati. Poduzetnička klima postoji u područjima poput Bihaća i Tuzle, ali na državnoj se razini osjeća stagnacija.
Umjesto rasprave o razvoju, dočekala vas je svađa: Dodik je pozvao vojnike srpske nacionalnosti da odbiju sudjelovati u misiji BiH u Gruziji, a Željko Komšić zbog toga traži da smijenite Dodika. Što ćete učiniti?
– Dodik nema te ovlasti, predsjedništvo i ministarstvo obrane BiH nadležni su za vojsku. BiH je preuzela svoje obaveze u sklopu Partnerstva za mir.
Rekli ste da nije isključeno ni da ćete smjenjivati političare?
– Rekao sam to malo drugačije: da sam spreman koristiti bonnske ovlasti i da neću oklijevati kad bude neki kristalno jasan slučaj, ako bi neki političar ozbiljno ugrožavao državnost, kršio Ustav ili Dayton.
Vaš prethodnik Lajčak uložio je jako puno energije i dobre volje, ali se čini da je otišao razočaran. Što vam je savjetovao?
– To je bio razgovor u četiri oka. Rekao mi je nešto što znam otprije, a bio sam u BiH prvi put 1967. na maturalnom putovanju: da je ovdje puno dobrih i talentiranih ljudi, da je BiH rudnik talenata, i želio bih da oni u većoj mjeri dođu do izražaja. Znam kakvo je Balkan imao značenje u prošlosti, ali za mene je Balkan prostor darovitih ljudi, od sporta, preko ekonomije i gastronomije do dizajna i informatike. Pojam Balkan sad u Europi postaje pozitivan, kao sinonim za gostoprimstvo ili vaše čuvene sposobnosti improvizacije.
Što s promjenom strukture BiH? Treba li u ovakvim okolnostima ići u promjenu?
– Neki to smatraju osinjim gnijezdom. Ako se narodi dogovore, dvotrećinskom većinom to mogu učiniti u parlamentu. Sad je dogovoren ustavni amandman oko statusa Brčkog, ali krupne promjene po mom mišljenju sada nisu moguće.
A Dayton 2, neka nova međunarodna konferencija?
– Nema naznaka za to, ali vidjet ćemo što će reći Joe Biden. Snježana Pavić (Jutarnji list)
Komentari