Vahid Halilhodžić : Fašisti koji su mi zapalili kuću bezbrižno šetaju gradom
Legenda Veleža i našeg fudbala, danas selektor reprezentacije Obale Slonovače, čovjek o kome su napisane pjesme i čovjek po kome su mnogi dječaci u Mostaru osamdesetih dobili ime Vahid, Vahid Halilhodžić došao je u trodnevnu posjetu Mostaru. Posjetu legendarnog Halilhodžića iskoristili smo za ugodan razgovor a neizbježne teme bile su Velež, reprezentacija BiH, Halilhodžićev posao u Africi…- Stanje u Mostaru danas je potpuno različito od stanja koje je vladalo u vrijeme kada sam igrao za Velež. Danas je sve uzburkano, što je sigurno posljedica rata koji je iza nas. Na primjer kada god dođem u Mostar ne idem na Rondo, dio grada gdje sam živio prije rata, jer kada dođem na to mjesto u meni se javi svaki put novo razočarenje i sve te frustracije ne doživim baš najbolje.
Šta je sa Vašom imovinom u gradu na Neretvi? – Moja kuća je izgorjela u ratu. To me boli. Ti fašisti koji su za vrijeme rata činili nedjela danas mirno šetaju gradom i pod stalnom su zaštitom legalnih političkih moćnika. Izgorenu kuću sam prodao prije nekoliko godina i sada žalim zbog toga. Možda je bolje bilo da sam je ostavio takvu vijekovima kao upozorenje mladim generacijama Mostara. Što se tiče mog ugostiteljskog objekta, mogu reći samo da vodim sudski spor zbog njega.
Spor koji vodite zbog pomenutog objekta nije jedini koji vodite. – Da, vodim sudski spor sa PSG-om zbog dugovanja koja taj klub ima prema meni. I izgubio sam. Veoma negativnu ulogu u svemu tome odigrao je moj advokat. Možda se jednog dana i vrati nešto od tog novca, ko zna, svi sudski procesi su dugi.
Trenutno ste selektor reprezentacije Obale Slonovače i veoma blizu ste plasmana na Svjetsko prvenstvo…
– U reprezentaciji raspolažem sa grupom izvandrednih svjetskih igrača i nije nimalo čudno što smo nadomak Svjetskog prvenstva. Kada spomenem Svjetsko prvenstvo uvijek se prisjetim 1982.godine i Svjetskog prvenstva u Španiji. Bili smo favoriti možda čak i za osvajanje a totalno smo podbacili. Uoči tog takmičenja proglašen sam za najboljeg igrača Jugoslavije, igrao sam u životnoj formi i kroz kvalifikacije za Mundijal bio najbolji strijelac reprezentacije Jugoslavije. Međutim u Španiji sam bio „žrtva taktike“ pa sam više bio na klupi nego što sam igrao, iako je svima bilo jasno da je to politička igra.
I reprezentacija Bosne i Hercegovine je na dobrom putu da po prvi vidi smotru najboljih reprezentacija svijeta.
– Neobično mi je drago zbog toga. Šanse da zaigramo u baražu su izgledne, iako treba biti oprezan do kraja jer još ništa nije gotovo. Mislim da će nam ključni meč biti protiv Turske. Ukoliko uspijemo ostvariti kazano bit će izvanredan uspjeh. Sve pobjede koje smo ostvarili u dosadašnjem dijelu kvalifikacija su me oduševile i čestitam Ćiri i igračima.
Bili ste protiv dolaska Miroslava Ćire Blaževića na kormilo reprezentacije – Prije nekoliko godina kada se pojavila varijanta da Blažević preuzme reprezentaciju BiH bio sam protiv. Međutim ovaj put nisam imao ništa protiv. Neke stvari se trebaju staviti u stranu zbog daljeg suživota u BiH, mada se nikad ne smiju zaboraviti. O Blaževiću kao stručnjaku mogu reći sve najbolje, uostalom njegovi dosadašnji uspjesi o tome kažu najviše. On odlično poznaje ovo podneblje i trenutnu situaciju i zna ispričati priču koju ljudi vole čuti. Neobično mi je drago što je uspio ujediniti sve suprostavljene strane u našem fudbalu, što je uspio naciju dići na noge i što je napravio jedan zaista respektabilan tim, grupu kvalitetnih igrača koji dišu kao jedan bez obzira na nacionalnu pripadnost.
Da li je istina da ste učestvovali u dolasku Ćire Blaževića u Nant za vrijeme vaše igračke karijere?
– Da, tada sam bio igrač Nanta, čelni ljudi kluba su me pitali za Ćiru i ja sam rekao sve najbolje.
Koliko ste upoznati sa uspjesima pojedinih naših igrača koji su izrasli u svjetske fudbalske klase?
– Ovo područje je uvijek bilo veliki rasadnik talenata i radujem se svakom uspjehu Džeke, Misimovića, Salihovića, Ibiševića i ostalih.
Neizbježna tema razgovora je i Velež, klub u kojem ste ponikli i kojemu dugujete najviše za sve vaše sportske uspjehe koje ste postigli.
– Prvo što moram istaći kada me pitate za Velež je pitanje stadiona Pod Bijelim brijegom, na kome sam nebrojeno puta branio boje Veleža. Ono što me posebno boli je činjenica da Velež više ne igra na tom stadionu i da više ne pripada Veležu. Tu krivice ima uslovno rečeno i na desnoj i na lijevoj obali. Ako već sada postoji taj Zrinjski neka i jedan i drugi klub koriste Gradski stadion. Ako je i to nemoguće onda Grad Mostar treba da napravi savremeni novi stadion sa evropskim standardima kakav zaslužuje Velež. Ipak Velež je uz Stari most najveći ponos Mostara i Mostaraca. Kao takav sigurno da ne zaslužuje sve ovo što proživljava posljednjih godina. Iz Veleža često nazovu, obrate se za pomoć. Ja lično pomognem i nije mi teško, ali to više ne može tako. Najveći simbol grada se nije smio dovesti na prosjački štap. Čujem također da se spominje i privatizacija kluba. Kako da se privatizuje klub koji nema ništa. Ne može se vazduh privatizovati.
Osim Vas postoje još neki slavni Veležovi igrači koji pomažu klub – Da upoznat sam sa tim, iako ima i onih koji se „ponose» Veležom i njegovim imenom i busaju se da pomažu, iako klub od njih nikada nije vidio ni marke.
Velež je trenutno na začelju tabele i grčevito se bori za opstanak. – Znam da smo u dramatičnoj situaciji ali mislim da imamo realne izglede da opstanemo u Premier ligi ove sezone.
Posjetio prostorije kluba Halilhodžić je posjetio prostorije Fudbalskog kluba Velež. Tom prilikom popularni Vaha se sastao sa predsjednikom Zuhrićem, članom Uprave Ševkom Vilom te nekadašnjim saigračem, danas trenerom u omladinskom pogonu Veleža, Avdom Kalajdžićem. Čelnici Veleža Halilhodžiću su uručili knjigu koja govori o istoriji Veleža od osnivanja do danas te još nekoliko poklona kao dar pažnje. Upitan za temu razgovora Halilhodžić je kratko odgovorio: – Pričali smo o Veležu. A.Demić (San)
Komentari