Kliker.info

Svake godine, posljednjeg četvrtka u mjesecu novembru, Amerikanci se sa svojim obiteljima okupljaju za stolom kako bi proslavili Dan zahvalnosti. To čine uz objed koji obično uključuje pečenog purana, slatki krumpir, tikvice, kukuruzni kruh, umak od brusnica i pitu od bundeve. Smatra se da je prvi objed ove vrste u Sjevernoj Americi održan 1621. godine, kada su se europski doseljenici okupili s američkim Indijancima u znak zahvalnosti za rodnu jesensku žetvu. Mnogi Amerikanci vjeruju da su Dan zahvalnosti osmislili prvi europski doseljenici. No, kako donajemo iz Muzeja američkih Indijanaca u Washingtonu, domorodački Indijanci također su u tome igrali veliku ulogu. Glavni kuhar Richard Hetzler stručnjak je za jela američkih Indijanaca. On je na čelu ekipe koja je sastavila jelovnik u Muzeju američkih Indijanaca u Washingtonu, nakon što su mjesecima proučavali koju su hranu ti domoroci konzumirali posljednjih nekoliko stoljeća.

Rezultat: na jelovniku se nalaze jela iz pet različitih područja širom Sjedinjenih Država. Danas se na Dan zahvalnosti obitelji i prijatelji okupljaju za tradicionalnom objedom u kojem se služi pečeni puran, no korijeni ovog blagdana sežu do 17.-og stoljeća, kad su europski doseljenici, nakon rodne jesenske berbe, blagovali u znak zahvalnosti s američkim Indijancima. Iako to nije i njihov praznik, kuhar Richard Hetzler podsjeća da su američki Indijanci podučili europske doseljenike kako loviti životinje zamkom, kako skupljati, čuvati i konzervirati hranu, što je tom narodu omogućilo da preživi u Sjevernoj Americi. Mnogi povjesničari smatraju da doseljenici ne bi preživjeli bez pomoći američkih Indijanaca.“Ja mislim da su američki Indijanci bili ti koji su ubrali sve svoje plodove i podijelili ih sa svima. Evo, ovo je naša salata koju smo nazvali Tri sestre. Ona se sastoji od povrća kojeg su tada Indijanci zasigurno imali na svom stolu: grah, kukuruz i tikvice. Puran je svakako bio dio trpeze. A i kukuruzni kruh,” kaže Richard Hetzler.

U Muzeju američkih Indijanaca, šef kuhinje Hetzler pokušao je sastojke blagog okusa iz prehrane američkih Indijanaca prilagoditi modernom nepcu:“Kruh od kukuruza iz izvornih recepata koje smo pronašli bio je vrlo tvrd. U njemu nije bilo kvasca. Zapravo, to je za Indijance imalo smisla, jer je njihov način života zahtijevao da spravljenu hranu zapakiraju i nose sa sobom.”Richard Hetzler dodaje da je jedna od najvažnijih stvari koju su doseljenici naučili od američkih Indijanaca način konzerviranja povrća i mesa:“Mnoge vrste tadašnjeg povrća moglo se sušiti. Stoga bi ih oni nasjeckali i sušili na suncu. A onda bi ih koristili u juhama i varivima. Neke vrste hrane sačuvali bi koristeći sol. Zapravo, oni su bili jedan od prvih naroda koji su koristili sol za sušenje, kuhanje i konzerviranje hrane.” Međutim, prijateljstvo između doseljenika i američkih Indijanaca nije dugo trajalo. Doseljenici su na kraju protjerali Indijance s njihove zemlje, i time izgubili, između ostalog, dodir s brojnim jelima američkih Indijanaca… osim na Dan zahvalnosti.  (Kliker.info-VoA)